Matija Habljak/PIXSELL

Ovo je glavna razlika između hrvatskih i srbijanskih prezimena

Autor: Srečko Radovič

Nakon svih srbijanskih podvala, zagolicali su me balkanski antroponimi i toponimi, posebice hrvatski, slovenski bošnjački i srbijanski, jer u njima se skrivaju tajne povijesti ovih prostora. U ovom tekstu pozabavit ću se samo antroponimima. Ovom temom nisu se nikad bavili hrvatski vukovci ili su se bavili površno i neznanstveno. Ako su se i bavili ovom temom, onda su nam nudili srbijanske laži i podvale. Hrvatski vukovci su na temelju izmišljene starosalvenske etimologije i lažnog slavenstva prihvaćali sve srbijanske laži i podvale bez pogovora.

Vukovci nikada nisu uočili razlike između hrvatskih antroponima koji su nastali prije kršćanstva i onih koji su nastali nakon kršćanstva. Oni nikada nisu shvatili da nisu postojali Huni. Hune je izmislio kršćanski Rim nakon što su se mađarski ortodoksi odrekli Bizanta i naklonili se Rimu. Od tada su stalno pokušavali hungarizirati Hrvate. Prije toga Ungari ili Vangari su bili poznati kao Uni ili Veni. Štoviše, vukovci nikada nisu razumjeli razlike između hrvatskih prezimena koja su nastala u bizantskoj Crvenoj Hrvatskoj od onih nastalih u latino franačkoj Hrvatskoj jer nikada nisu razlikovali  izvorni haravački naziv Harvač od semitskog naziva Harvat.

Dapače, nisu shvatili kada i zašto su hrvatska prezimena  slavenizirana niti su ikada shvatili da su Vlasi i Veni ili Veneti bili civilizacijski Hrvati. Hrvatski Vlasi ili Veni razlikuju se od romaniziranih Vlasa u Hrvatskoj i današnjoj BiH upravo po prezimenima. Romanizirana vlaška prezimena u Hrvatskoj i BiH izvedena su od nadimaka, a najmanje od imena, primjerice, Gazivoda ili Munižaba. Vlaška hrvatska prezimena su se širila diljem Europe sve do Velike Britanije. Tamo su ih donijeli Kelti, što je Herodotovo ime za Hrvate. Vlaška hrvatska prezimena i danas možemo prepoznati među novonastalim narodima u Europi jer su povezana sa nazivom Vlah.

Hrvatska vlaška prezimena su Vlah, Vlak, Blašič, Blaškič, Vlahić, Vlahovič, Blahovič, Valič, Valkovič, Vlašič, Blažič, Blaškovič, Olič, Balič i tako redom. Neka od ovih prezimena nastala su u rimskoj, a neka u bizantskoj Hrvatskoj.

Mi također danas izbacujemo iz jezika naziv Cigan jer ne znamo da je to izvorni naziv pa ga držimo pogrdnim i nastojimo ga zamijeniti nazivom Rom. Naziv Cigan nastao je od naziva Cevan, dakle, Čavan, koje je postalo Cijan, odnosno, Cigan. Cigani nisu bili Vlasi, već štovatelji Sunca. Oni su još bili poznati kao Cincari. Oni su imali bijelu put i plavu kosu, a prečesto i sive ili plave oči. Danas ih u Rumunjskoj nazivaju bijeli Cigani. S druge strane, naziv Rom nastao je od naziva Arumač koji je gubitkom početnog samoglasnika A i sufiksa AČ postao Rom. Naziv Aruma ili Aruna inačica je naziva Harvač. Škuri Romi potiču s prostora Indije, a neki su po porijeklu Arapi.

Etimologija nam otkriva da je semitski etnik Kelt ili Celt nastao od naziva Harvač i da su na prostoru povijesne Pruske Harvači bili poznati kao Herti. Očito, grčko pismo nije imalo slovo za glas V pa je taj glas ispušten, a glas R su pisali semitskim slovom L. Kelti, Helveti, te Uni ili Ulahi su bili Hrvati koji su na ove prostore došli sa Levanta i širili se diljem Europe. U nazivu HerVeč-en ispušten je prefiks her i izvorni glas Č, što znači da su Veni bili Herveči.  Tako su Večeni ili Večni postali Veni ili Uni.

Danas svi, pa i Srbijanci, znaju da su imena Ante, Anto, Šante, Šanto, Lovre, Lovro, Jure, Juro, Jere, Jero, Šime, Šimo, Simo i tako redom hrvatska, pa postavljam pitanje: kako prezimena koja za korijen imaju ova imena mogu biti Srbi ili Srbijanci? Od tih imena nastala su prezimena dodavanjem sufiksa AC, EC, UC i IC. Slovo C stalo je za glas Č. Često su se imenima dodavali sufiksi AN, EN, UN i IN kojima su ponekad dodavani sufiksi AC, EC, UC i IC, a odatle kovanice ANAC, ENAC, UNAC i INAC, koje se preko semitskog utjecaja pojavljuju kao ANAT, ENAT, UNAT i INAT.




Ništa me ne iznenađuje više nego činjenica da prezime Horvat može označavati Srbijance ili Srbe te Mađare. Međutim, ovo su činjenice koje nam pokazuju da su Hrvati pod prisilom postojali Srbi za vrijeme Austrije od 1850. godine te u kraljevini Jugoslaviji, a prezime Horvat postaje mađarsko još u 9. stoljeću. Gotovo sva mađarska prezimena su hrvatska. Isto vrijedi i za slovenska.

Srbijanska pravoslavna imena su Antonije, Vasilije, Arsenije, Milenije, Milivoje i tako redom. Čije je onda ime Sava ili Savo? Čije onda može biti prezime Savič ili Savičevič? Dakle, kod pravoslavnih Srba i Srbijanaca pravoslavnih imena i prezimena gotovo i nema,  a ako ih ima, onda ih najviše nose posrbljeni romanizirani Vlasi. Sve ovo nam još jednom potvrđuje da su Srbi i Srbijanci izmišljeni narodi koji drugima otimaju povijest, kulturu i tlo, a zbog toga su bili začetnici najgnusnijeg zločina na Balkanu. Tako se ponaša narod bez prošlosti. Slično se danas ponašaju i Slovenci, još jedan narod bez prošlosti.

Hrvatska prezimena koja za nastavak imaju sufiks IC, dakle, IČ nastala su na  katoličkom prostoru. Prije kršćanstva česti sufiksi bili su AC i EC, te različite inačice naziva Harvač. Isto su tako postojali prezimenski sufiksi AN, EN, UN i IN, te ANAC, ENAC, UNAC i INAC. Tko bi danas i pomislio da je prezime Bitanga nastalo od naziva Bitanica, a odatle i naziv Bitnica. Postoji i prezime Bitunac. Dakle, riječ bitanga nije značilo isto što znači i danas već je kao takva nastala pod utjecajem romanskog pisma koje je glas Č zamjenjivalo glasom G, najvjerojantnije preko feničkog slova Q koje se koristilo za glas Č, a u nekim jezicima se koristi i danas. Mnogi su mijenjali prezimena Telac i Tovar zbog današnjeg značenja tih riječi.




Da bi se vratili u još stariju prošlost, uzet ću prezimena Kurta ili Korda. Kurta je starije i od njega je nastalo prezime Korda. To prezime označuje Hrvate koji su se tada zvali Kurti, a danas se zovu Kurdi. Kurdi i Armenci prije Osamalija su bili isti narod.Postoji i prezime Kuret. Pod Osmanlijama glas Č je postao Ć i ta prezimena slavenizacijom dobivaju sufiks IĆ. Prije toga hrvatsko pismo nije imalo glas Ć, a Hrvatima ga je nametnuo Karadžić. Kako su Slovenci zadržali prezimenski sufiks IĆ, Srbijanci i SPC su Hrvate nazvali katolički Srbi.

Ovo nam pokazuje da su i izmišljeni Slovenci također za cilj imali uništavanje hrvatskog naroda zajedno sa Srbijancima, a to čine i danas. Dakle, Slovenci su i danas veliki hrvatski neprijatelji, a to pokazuje njihov odnos prema hrvatskom teritoriju. Glas Ć u hrvatskom jeziku ima drukčije nastanak isto kao i glas Đ. Oni u haravači koja je imala 16 suglasnika nisu postojali. U hrvatska prezimena treba vratiti izvorni sufiks IČ umjesto osmanlijskog sufiksa IĆ.

Glagoljaši su za glas Č koristili dvoslov ŽD kojeg je Karadžić promjenio u DŽ. Dakle, Varaždin se izvorno zvao Varačin, a Goražde se zvalo Horače, Corače ili Korače,  odakle iprezime Korač. Prezime Karadža je nastalo od prezimena Karača, a Karača je nastalo od naziva Haravača. Odatle prezimena Karači i Karačič? Sve ovo su inačice naziva Harvač. Ne zaboravimo da Srbijanci sve do polovice 19. stoljeća nisu imali stalna prezimena, što nedvojbeno pokazuje da su imali izvorna hrvatska katolička imena, a ne pravoslavna, jer većina srbijanskih prezimena je utemeljeno na hrvatskim imenima. Pod Osmalijama to pučanstvo je večinom bili nepismeno, a pismenost je bila prisutna jedino u Vojvodini u kojoj su živjeli mađarizirani Hrvati i i domoljubni Hrvati. Najveći dio današnje Srbije prije Osmanlija i nakon propasti bugarskog carstva je postao katolički, posebice prostor između Morava i Drine. Zamjenica kaj je čak dospjela do Raške.

Nakon uspostave granice na Drini 924. godine, područje istočne Bosne, Crne Gore i Albanije sve do Drača je nazvano Crvena ili Carevina Hrvatska i priklanja se Bizantu. U njoj nastaju prezimena na temelju starijih hrvatskih prezimena sa sufksima AC i EC koja su postala AK i EK. Tako prezimena Radac, Milac ili Savac postaju Radaka, Milaka ili Savaka, što dodavanjem sufiksa VIČ postaje Radakovič, Milakovič ili Savkovič. Prezimena Radec, Milec ili Savec postaju Radičevič, Miličevič ili Savičevič. Starija prezimena su uvijek završavala slovom A koje je postalo O. Tako je prezime Milak postalo Milka, a ovo je postalo Milko i od ovog imena nastaje prezime Milkovič.

Sva hrvatska prezimena koja su nastala pod latino Francima imala su sufiks na AC, EC i IČ, a prezimena koja su nastala pod Bizantom su dobila sufiks VIČ. Ovo su dokazi da su svi tzv. Slaveni izvorno bili Hrvati, a da bi to otkrili ne trebaju nam doktorati za hrvatski jezik nego doktorati za lingvistiku čija su bitna komponenta sva starija pisma. Mi imamo toliko doktora za hrvatski jezik, a oni nam najviše uništavaju hrvatski jezik.

Autor:Srečko Radovič
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.