JE LI SDSS – ISIL?

Autor: Marko Ljubić

Golema je razlika, što Sjedinjene Države za sada još ne dopuštaju proslavu Kalifatu na Manhattanu, dok Republika Hrvatska podupire proslavu ustanka u Srbu kao trajnu inspiraciju „pravovjernicima“ velike Srbije na mjestu gdje su ispekli na ražnju katoličkog svećenika.

”Mi nismo ISIL“ – poručuje Pupovac hrvatskoj javnosti i odmetnutom Raškoviću.

Jesu li?

Ima li razloga odmetnuti SDSS-ovac bježati od svojih kolega, saveznika ili kako Milorad toplo poručuje – „prijatelja koji pomažu u nevolji“?

Mene njegov bijeg podsjeća na bijeg Salaha Abdeslama, koji bježi od europskih policija, ali i od ISIL-a jer se nije raznio bombom. Dakle, je li SDSS ISIL i je li Rašković Salah Abdesalam?

Tko je globalna babaroga ISIL, zna cijeli svijet. Ruše, pale, kolju, odsjecaju glave, masakriraju skupine ljudi, a posebno su im na meti kršćanske i povijesne vrjednote. Djeluju na prostoru dvije međunarodno priznate države, cijeli svijet je protiv njih, ali nikako ih ne uspijeva savladati. Imaju uporišta u politikama i vladama nekolicine moćnih država svijeta.

Samo nazad dvadeset i pet godina RSK je djelovala na prostoru dvije države, njeni pripadnici su klali, silovali, progonili, rušili, zatirali sve drugačije od njihovog radikalnog pravoslavlja, kao i današnji ISIL od njihovog vehabijsko – sunitskog islama. Isto tako su imali potporu moćnih država i vlada svijeta, cijeli svijet ih je deklarativno osuđivao, ali sve dok nisu postigli svoje ključne ciljeve, nikako ih nitko nije uspio savladati. Doduše, Krajini je odzvonilo u Hrvatskoj jer je hrvatski narod usprkos tome svemu tako htio; otprilike kakva se sudbina smješka ISIL-u u Siriji jer sirijski predsjednik i većina njegovog naroda, uz Ruse, tako hoće.

RSK je tijekom svog postojanja od 1991. do 1995. godine razorila 1426 katoličkih vjerskih objekata, od čega je potpuno uništeno 65 župnih crkava, 51 ostala crkva, 88 kapela itd. To su podaci profesora Hebranga samo za Republiku Hrvatsku. Daleko su strašniji podaci za područje BiH, pogotovo područja pod kontrolom današnje Republike Srpske.




U Hrvatskoj je ubijeno je 303 djece, 13 medicinara, 14 hrvatskih novinara (ukupno 28), 3 svećenika, a ranjeno je 1280 djece, 4 svećenika i 48 medicinara (Andrija Hebrang). Nadalje, prema sređenim podacima iz 1997. godine: „u Domovinskom ratu poginulo je 10 668 osoba, prisilno odvedeno, zatočeno i nestalo 2 367 osoba, ranjeno je 37 180 osoba, a evidentirano je 19 224 invalida. Bez roditelja ostala su 4 273 djeteta.“ (Andrija Hebrang)

To nisu ni izbliza svi podaci, nisu ni izbliza sve strahote, jedino je relevantno naglasiti radi usporedbe Republike Srpske Krajine i Republike Srpske s ISIL-om da su na manjem prostoru i u okviru manje populacije učinili neupsoredivo veća zlodjela nego ISIL.

Zajedničko i pripadnicima Republike Srpske Krajine i islamskog Kalifata su kult brade, kult nožine, kult klanja, te kult veličanja povijesnih zločina. Kalifat slavi 11. rujan, a SDSS 27. srpanj. Prvi slave ubojstvo oko tri tisuće Amerikanaca, drugi slave ubojstvo nešto manje Hrvata. Sličnost je što ISIL podržavaju sunitski muftije i imami vehabije, a Republiku Srpsku Krajinu blagoslivljali su parosi i patrijarsi SPC-a. Golema je razlika, što Sjedinjene Države za sada još ne dopuštaju proslavu Kalifatu na Manhattanu, dok Republika Hrvatska podupire proslavu prisjećanja u Srbu kao trajnu inspiraciju „pravovjernicima“ velike Srbije na mjestu gdje su ispekli na ražnju katoličkog svećenika.




U tome za sada ISIL zaostaje za SDSS-om.

Ima još razlika važnih za usporedbu. ISIL kolje kršćane, dakle i pravoslavce, Republika Srpska Krajina klala je katolike i muslimane, ISIL su teroristi, RSK i SDSS kao njen politički nasljednik – antifašisti.

Je li na te razlike Pupovac mislio kada je rekao – nismo mi ISIL?

Upravo SDSS počiva kadrovski i politički na stečevinama te zločinačke države. Kompletno rukovodstvo, svi njihovi članovi, kompletna politička platforma i sve institucije pod njihovim izravnim utjecajem, danas zagovaraju na drugačiji način, a sve češće i potpuno otvoreno ciljeve te „politike“ i što je najstrašnije, upravo te ljude i njihovo nedjelo promoviraju kao srpske borce i borbu za slobodu.

A svoje nesrpske žrtve, pogotovo one koji su se suprotstavili „svetom cilju“ nazivaju javno zločincima i traže službenu političku potvrdu toga.

Pa sad razmislimo, jesu li „oni ISIL“?

Tragedija hrvatskoga društva i hrvatske politike jest što se danas, dok smo suočeni s takvim barbarstvom i otvorenim nakanama istih tipova, otvaraju dvojbe tko od dvojice srpskih „ISIL-ovaca“ ima pravo, tko je dobar, a tko zločest momak.

Ne valja ni jedan ni drugi, niti bilo tko među njima, a pogotovo su opasni oni koji ih podupiru.

Nečuveno je da u hrvatskom javnom životu uopće postoje takvi tipovi.

Nije dakle pravo pitanje je li SDSS nasljednik srpskoga ISIL-a ili ISIL, iako smo i za tu dvojbu ponudili relevantne usporednice. Pravo je pitanje danas, tko je to „hrvatski Katar, Saudijska Arabija ili Turska“, dakle tko potpomaže zakonite nasljednike antihrvatskog Kalifata?

Smije li bilo tko pred očima hrvatskoga naroda s takvim tipovima i politikama formirati hrvatsku Vladu? Vladu možda, ali hrvatsku – ne.

Autor:Marko Ljubić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.