Dusko Jaramaz/PIXSELL
Dusko Jaramaz/PIXSELL

Je li Milanović konačno rekao bobu bob a popu pop!?

Autor: Viktor Kodrič

Kada je četnički vojvoda Vojislav Šešelj uz četnike početnike golobradog Vučića i Tomu, Grobara, Nikolića, koji danas obnašaju najveće funkciji u Srbiji, obilazio srpska područja i prijetio Hrvatskoj da će zemljopisna crta Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica, (ili u Šešeljevu originalu - Kavvobag, Kavvlovac, Vivovitica), biti jedna od "zapadnih granica" projekta Velike Srbije, nitko iz tadašnjeg hrvatskog partijskog rukovodstva nema hrabrosti se otvoreno suprotstaviti tom nadirućem srbonacizmu. U to vrijeme i nastaje onaj poznati termin "hrvatska šutnja", i to zbog jalovosti i kukavičluka SKH koji se ne usuđuju reći "popu pop i bobu bob".Tek pobjedom HDZ-a i dolaskom dr. Franje Tuđmana na vlast prekida se ta tradicionalna hrvatska šutnja. A je li Milanović, kako je dao naslutiti i Nino Raspudić, nakon Tuđmana, konačno jedini političar koji je imao petlju reći u brk Vučiću i Nikoliću, kao i malom Slobi Dačiću, što ih pripada. Pa sviđalo se to ili ne - Lovrićki, Pupovcu, Plenkoviću ili Hasanbegoviću.

Kada se Jugoslavija, već od 1987. počela raspadati i to pod pritiskom sve više rastućeg srbonacizma, hrvatski SKH s Ivicom Račanom i Stipom Šuvarom pokušavao je kritizirati Slobodana Miloševića, ali, jako bojažljivo i uvijeno. Zbog brojnih Srba u SKH, hrvatski komunisti se ne usuđuju odlučno suprotstaviti rastućem srbonacizmu, primjerice na način kako su to činili njihove slovenske kolege, jer je ondašnja SR Hrvatska, po mišljenju relevantnih analitičara, oduvijek bila faktički država dvojnog suvereniteta, i hrvatska i srpska, jedna vrsta Srbohrvatske.

U toj i takvoj situaciji i u trenucima nabujalog zla koje je nadiralo iz Srbije, srpskom stanovništvu u Hrvatskoj i BiH, Slobo im Milošević postaje glavna zvijezda. Srbi slave Slobu od Zvornika do Knina. Što se tiče Lijepe naše, oni orgijaju i po Kninu i u ostalim dijelovima Hrvatske koji su bili prenapučeni srpskim stanovništvom a četnički vojvoda Vojislav Šešelj uz četnike početnike golobradog Vučića i Tomu, Grobara, Nikolića, koji danas obnašaju najveće funkciji u Srbiji, obilazi srpska područja i prijeti Hrvatskoj da će zemljopisna crta Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica, (ili u Šešeljevu originalu – Kavvobag, Kavvlovac, Vivovitica), biti jedna od “zapadnih granica” projekta Velike Srbije. Nekako u to vrijeme, od 1988. godine i nastaje onaj poznati termin “hrvatska šutnja”, i to zbog jalovosti i kukavičluka SKH koji se ne usuđuju reći “popu pop i bobu bob”.

Pupovac, Hasanbegović i Lovrić oštro po Milanoviću

A kada je 1989. godine Stipe Šuvar postao članom Predsjedništva SFRJ, gromoglasno je najavljivao, kako će reći bobu bob a popu pop, što bi u prevodu značilo da će vođi velikosrpskog pokreta u Jugoslaviji Slobodanu Miloševiću, reći što ga spada. No, tresla se brda rodio se miš, jer ni Šuvar a niti bilo tko iz tadašnje nomenklature SKH nije imao hrabrosti jasno i glasno reći o čemu se radi, kao što su rekli Slovenci.

Tek pobjedom HDZ-a i dolaskom dr. Franje Tuđmana na vlast prekida se ta tradicionalna hrvatska šutnja. A zahvaljujući Domovinskom ratu Hrvatska pobjeđuje srpskog agresora i oslobađa okupirane dijelove svoje zemlje. Danas više od dva i pol desetljeća poslije opet se vodi žestoki (verbalni) rat na relaciji Zagreba i Beograda. Taj rat je kulminirao upravo ovih dana kada su u Jutarnjem listu objavljene tajne snimke razgovora predsjednika SDP-a Zorana Milanovića sa sastanka s čelnicima Zbora gardijskih brigada i Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata održanog u središnjici stranke na Iblerovu trgu. A nakon što je Milanović u oštrom tonu rekao braniteljima da bi on prema Srbiji išao i radikalno ako treba jer njemu, kako kaže, Angela Merkel i Europska pučka stranka ne govore što smije i što ne smije napraviti, izazvao je pravu medijsku buru reakcija. Za srbijansku vlast je rekao da se ponaša bahato te da je riječ o ‘beogradskoj čaršiji’. ‘I ako bude potrebno, ne samo da ćemo im blokirati pregovore nego ćemo donijeti zakon po kojem ćemo proganjati njihove počinitelje po Kosovu’…, između ostalog je rekao Zoran Milanović.

Nakon toga, na njega su krenuli orkestrirani napadi i s desna i s lijeva i iz Srbije i iz BiH, a podjednako oštro su Milanovića kritizirali i Pupovac i Jelena Lovrić i Zlatko Hasanbegović. Predsjednik Srbije je Milanovića nazvao gorim od Ante Pavelića i da ne narajamo. A Kolumnist Večernjeg lista Nino Raspudić pak za Milanovića kaže da nije ustaša nego tuđmanist. Milanovićeva “nabrijanost”, kako je naziva Klemm, kad su u pitanju nacionalni interesi u odnosu prema susjednim zemljama nije viđena od Tuđmana, piše u svojoj kolumni Raspudić te smatra da nije uobičajeno da se ljudi koji se navodno sastaju u dobroj namjeri tajno snimaju ispod stola. ‘Izaslanstvo dijela braniteljskih udruga postavljalo je Milanoviću sva goruća pitanja, a on je odgovarao kao da je, kad bi kojim slučajem bio predsjednik HDZ-a, a ne SDP-a, na izborima dobio potporu nacionalno osviještenih birača kakvu je dobivao samo Franjo Tuđman.

Nije Milanović, kao Kosorica, Plenković i Jandroković

Najveća anomalija hrvatske političke scene leži u činjenici da je Zoran Milanović predsjednik SDP-a. Što on uopće radi u toj ekipi? Da je 1999. ušao u HDZ, vjerojatno bi se našao na čelu te stranke, u kojoj bi politički disao puno prirodnije i koja bi danas možda izgledala drukčije. Obiteljski background mu nije ništa manje “hadezeovski” od onoga Jadranke Kosor ili Andreja Plenkovića, sam za sebe je više puta izjavljivao da je liberalni konzervativac, uza sto mana koje ima sigurno nema onu mategranićevštine, tj. poniznosti pred stanovitim veleposlanstvima i briselskim dekadentima. Kad je zaoštrio sa Srbijom za vrijeme migrantske krize, nakon dogovora da se stvari izglade, nastupio je uživo u dnevniku beogradske televizije gdje se prvo predstavio kao čovjek koji je štitio prava srpske manjine u Hrvatskoj, ali već nakon nekoliko pitanja pogubio je živce i počeo im prijetiti da neće ući u EU bez hrvatskog pristanka. Nije kao Jandroković podnosio raporte američkoj ambasadi nazivajući zahtjeve tamošnjih Hrvata za trećim entitetom “glupima” i “nama neprihvatljivima”, piše između ostalog u svojoj kolumni u Večernjem listu Nino Raspudić.

I gle čuda nakon tog Milanovićevog nabirajnog stava prema Vučiću i Nikoliću kao i tamošnjoj politici koja naše branitelje stavlja na srpske tjeralice, Milanović biva najžešće napadan od hrvatskih desničara, a ikona HDZ-a Zlatko Hasanbegović o Milanovićevom govoru pred braniteljima kaže kao da je izišao iz septičke jame. A je li Milanović, kako je dao naslutiti i Nino Raspudić, nakon Tuđmana, konačno jedini političar koji je imao petlju reći ‘Popu pop, a bobu bob’, odnosno Vučiću i Nikoliću, kao i malom Slobi Dačiću, što ih pripada. Pa sviđalo se to ili ne – Lovrićki, Pupovcu, Plenkoviću ili Hasanbegoviću.

Autor: Viktor Kodrič

ZADNJE VIJESTI