Hrvatskoj trebaju ljudi poput Ivana Anđelića Doktora, a ne magistra Plenkovića!

Autor: Marin Vlahović

U subotu navečer na RTL-u je prvi puta na televiziji prikazan dokumentarni film o jednom od najvećih heroja Domovinskog rata, Ivan Anđeliću zvanom Doktor. Naslov filma glasi “Slike iz života ratnika”, a redatelj je Silvije Mirošničenko. U Zagrebu je film zbog velikog interesa imao dvije premijere, a Zvonimir Hodak, odvjetnik brojnim Vukovarcima, film je ocijenio jednostavno
briljantnim.

Film indirektno daje odgovor na ključno pitanje “Bitke za Vukovar”. Često se stvaraju podjele i unosi nemir, propitkivanjem o tome tko je tobože izdao Vukovar, odnosno zašto je Vukovar pao, ali pravo pitanje je bilo kako se uspio toliko dugo i uspješno braniti?

Kroz “Slike iz života ratnika” saznajemo dio istine o nevjerojatnoj snazi heroja koji su branili Vukovar. I ne radi se tu samo o srčanosti, hrabrosti ili ludilu, nego o pameti i sposobnosti. Opisujući glavnog junaka filma, Ivana Anđelića Doktora, jedan svjedok vremena je tako ustvrdio kako je doktor mogao donositi odluke velikom brzinom i sigurnošću, kao da je o njima prethodno razmišljao i analizirao ih mjesecima. Doktor je stvari brzo povezivao i donosio ispravne zaključke i odluke. Hladnokrvan i smiren, ulijevao je sigurnost i povjerenje kod suboraca.

Doktorova današnja razmišljanja jednostavna su i dijeli ih većina hrvatskih građana. Za razliku od nekih koji Tuđmana i Šuška spominju kao udbaše, Ivan Anđelić Doktor njih jedino poštuje te smatra kako su svi kasniji likovi, samo došli opljačkati Hrvatsku. “Tuđman i Šušak su izgorjeli, umrli za Hrvatsku” izjavio je doktor za pokojnog predsjednika i ministra obrane Republike Hrvatske. Naravno, Ivan Anđelić nije doktor znanosti. Doktor je njegovo ratno ime koje mu savršeno pristaje, s obzirom da je ratovanje u praksi doktorirao.

U mojim očima ovu obljetnicu su tako obilježila dva doktora. Prvi je doktor Anđelić, a drugi premijer Plenković. Dobro, ni Plenković nije doktor, već magistar znanosti, ali ima manire istinskog sveučilišnog doktora te uopće ne sumnjam da će prvom prilikom uzeti i službenu doktorsku titulu. Dok je brzo misleći Doktor Anđelić morao donositi odluke u sekundi, naš premijer Andrej Plenković grijao je fotelju predsjednika međunarodnog udruženja studenata prava. Što ćemo sad, nije se svima ranih devedesetih ginulo, nekima se i obrazovalo pa tako i našem budućem premijeru koji se već 1994. zaposlio u Ministarstvu vanjskih poslova. Doktor Anđelić se tada oporavljao od još jednog teškog ranjavanja u obrani Rame.

Nadam se kako me nitko neće krivo shvatiti. Ne smatram da je Andrej Plenković, umjesto upisa na treću ili četvrtu godine prava, trebao otići braniti Vukovar. Zapravo, ne mogu ga ni zamisliti kako trči s puškom u ruci i pod kišom metaka i granata, planira sljedeći potez. Mislim da u takvim uvjetima Andrej Plenković ne bi mogao misliti. Zato se tamo i nije našao, a ne vjerujem da je takav čovjek ikome i nedostajao.

Uglavnom, ne držim kako je njegova potpuna odsutnost u Domovinskog ratu neki poseban krimen. Uostalom, većina današnjih političara ima sličnu biografiju. Svi su ti ljudi našli neki bolji, u stvari, manje rizičan način davanja doprinosa borbi za slobodu Hrvatske. Ali ipak, imamo veliki problem. Naime, neovisno o tome što se ništa ne može usporediti s užasom koji je Vukovar doživio u ljeto i jesen 1991, sadašnja situacija u Hrvatskoj je poprilično kaotična i katastrofična, a svakim novim danom postaje još gora. Preko granice se bježi kao da i dalje traje velikosrpska agresija, a mjere koje Vlada poduzima su kozmetičke naravi i funkcije. Uhićena je stečajna sutkinja, ali ima još stotine sudaca koji su korumpirani, i ako se ovim tempom nastavi uvoditi red u pravosuđe, prve pozitivne efekte možemo očekivati krajem dvadeset i trećeg stoljeća.

Doduše, tada nas više neće biti više od pola milijuna, a možda se tu nasele i neki drugi narodi, a mi Hrvati, odemo trajno u emigraciju i izgubimo svaki doticaj s Domovinom. Vjerujem kako vidite na što ciljam. Traje bitka za hrvatsku državu i naciju, a napadaju nas sa svih strana. Izvana, a pogotovo iznutra. Stanje je izvanredno, ali nemamo izvanrednog premijera već čovjeka koji sve u životu radi polako, što normalno ne znači da mu je svaka odluka pametna. Dapače, ta tromost u izričaju i razmišljanju, u stalnom je konfliktu sa stvarnošću. Ova zemlja se prebrzo raspada za sporog magistra Plenkovića. Trebaju nam brzi, pametni i odlučni ljudi poput Ivana Anđelića Doktora. A što se tiče diplome, to ćemo lako. Bar one nikad nisu bile problem u Hrvatskoj.

Autor: Marin Vlahović