Davor Puklavec/PIXSELL

HDZ uništava Katoličku Crkvu

Autor: Marin Vlahović

Prije nekoliko tjedana javila mi se majka autističnog dječaka koja je imala probleme s novom susjedom. Svi u zgradi znaju za teškoće ovog dječaka i stoga imaju razumijevanja za povremenu buku
koju on proizvodi, radi dobivanja informacija iz okoline. Naime, autisti žive dobrim dijelom u nekom svom svijetu, ali i dalje imaju potrebu uspostaviti kontakt s okolinom i ljudima, koji su im bliski.
Dječak nije još razvio verbalni izričaj i glasa se povremeno čudnim vriskovima. Novoj susjedi, ubrzo nakon što se doselila u zgradu, počelo je smetati njegovo glasanje i bacanje stvari pa se pojavila na vratima obitelji i tražila ih da nekako umire svoje dijete. Oni su se ispričali, ali joj i pokušali objasniti kako se njega ne može tek tako smiriti, odnosno da usprkos svim njihovim naporima i trudu, dječak ima bolje i lošije trenutke u svakom svom danu.
I sad poslije takvih informacija, normalna osoba bi se povukla i pokazala suosjećanje prema roditeljima dječaka s posebnim potrebama. Umjesto toga, susjeda je nastavila s pritiskom. Rekla je
roditeljima da ga vode na ulicu. Tražila je od njih i da se odsele, iako tamo, za razliku od nje, žive čitav život. Huškala je i druge stanare protiv ove nesretne obitelji. Srećom, nitko joj nije htio dati potporu.
Ipak, nastavila je s terorom, zvonjavom, vikom i dolascima na vrata. Očajna majka tada se sjetila novinara koji i sam ima dijete s poremećajem autističnog spektra i nazvala me. A priča koju mi je
ispričala, izazvala bi reakcije u cijeloj Hrvatskoj, jer zločesta susjeda zaposlena je kao vjeroučiteljica i spada pod izravnu odgovornosti Ureda zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi.
Bez tolerancije
Mogao sam tada napisati tekst o vjeroučiteljici koja nema tolerancije za djecu s posebnim potrebama i to ne bi bila laž, ali jednom kad objavite takvu priču, onda gubite svaku kontrolu nad daljnjim
razvojem događaja. Naše novinarstvo je senzacionalističko i huškačko. U roku od nekoliko sati, kolege bi postavile javno pitanje odgovornosti cijelog Kaptola, kojega bi prozivali da zapošljava
isključivo zle, pokvarene i nazadne vjeroučiteljice koje promiču netoleranciju i rade segragaciju među djecom. Vrlo vjerojatno, ima i takvih. Samo, je li to objektivno novinarstvo? Znači, na temelju jednog slučaja ili incidenta, smišljeno i planski, proizvesti zaključak koji generalizira i banalizira cijeli problem? Uostalom, ni sama majka dječaka nije htjela da o tome pišem, bar ne odmah. Predložio sam joj da pokušam razgovarati s nadležnima. Nazvao sam ured na Kaptolu i popričao o svemu s predstojnicom. Žena je ostala iskreno zatečena ovim slučajem i obećala mi kako će pozvati dotičnu vjeroučiteljicu na red. Složila se kako su njeni privatni stavovi i ponašanje neodvojivi od posla i poziva vjeroučiteljice. Što se dalje događalo ne znam, ali mogu pretpostaviti da je vjeroučiteljica dobila jezikovu juhu i shvatila da je ozbiljno pogriješila. Crkva kao institucija, čini velike greške u komunikaciji. Ipak, tamo ima ljudi s kojima se može sasvim normalno razgovarati. Demonizacija katoličke Crkve destruktivni je društveni proces za kojega su odgovorni mediji, no najveća krivnja je na državnim dužnosnicima.

Ovisnost Crkve o državi nanosi ogromnu štetu Crkvi. Svećenici, biskupi i časne sestre moraju biti u stalnom kontaktu s vladajućim političarima na lokalnoj i državnoj razini. Moraju se s njima slikati i time im davati kredibilitet, koji ovi inače nemaju. A moraju i za njih lagati. Ministrica Murganić i državna tajnica Margareta Mađerić, pobjegle su od novinarskih pitanja i pred mikrofone gurnule časnu sestru, ravnateljicu privatnog katoličkog vrtića. Slika govori više od svake riječi. Časna je nemirna, neuvjerljiva i zbunjena. Jednostavno, nije naviknuta na laži i obmane. U vrtić joj je uletila ministrica sa svitom i donijela poklone za djecu koji nisu namijenjeni privatnim vrtićima, nego siromašnoj djeci. Ne vjerujem da je časna znala za ovaj propust ranije. Ona živi u nekom drugom svijetu, koji zapravo nije stvaran. U tom svijetu, ministri i političari časni su ljudi koji pošteno i odgovorno obavljaju svoju dužnost. Ali neznanje ne oslobađa odgovornosti, a još manje daje za pravo da se laže pred kamerama. Što se to događa s našim klerom? Sve je više ovakvih primjera, a nekada nije bilo tako. Katolička crkva je kroz povijest čuvala i razvijala duhovnu i moralnu snagu hrvatskog naroda. Doduše, to je najbolje radila kada se nalazila nasuprot države i politike, a ne u nekakvom neprirodnom savezu. Sve više vjernika postaje svjesno isprepletenosti Crkve i politike i zbog toga im se počinje gaditi i sama Crkva. Ako želi zadržati ugled i značaj za Hrvate, Kaptol će se morati odvojiti od države, a pogotovo od HDZ-a. Jer svi antife, ljevičari, ateisti i komunisti ne mogu uništiti Crkvu. To može jedino HDZ.

Autor:Marin Vlahović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.