Goran Kovacic/PIXSELL
Goran Kovacic/PIXSELL

FRLJIĆEVA UMJETNOST: ‘Gola žena u hidžabu iz spolovila vadi državnu zastavu, a Isus silazi s križa da bi je silovao!’

Autor: Mladen Pavković

Ako ni na ovu „umjetničku“ slobodu ne reagiraju hrvatske državne institucije koje zatvaraju i pojedine ugostiteljske objekte i za banalne stvari ili privode staru ženu u lisicama ako je prešla cestu „na crveno“, ili pak izbacuju iz domova one koji su dužni desetak i manje tisuća kuna, onda – baj, baj demokracijo

U Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) Ivana pl. Zajca u Rijeci gotovo cijeli tjedan može se pogledati kazališna predstava „Naše nasilje i vaše nasilje“, autora Olivera Frljića, bivšeg dečka Daniele Trbović. Ta predstava već je zgrozila (najblaže rečeno) mnoge, ali uvijek će imati i ima svoje „obožavatelje“. Baš kao i onaj cirkusant koji na uzici vodi medvjeda i zajedno s njim pleše „kozaračka kola“.

„Naše i vaše“ nije ništa drugo nego teška i neoprostiva provokacija, baš kao i sve drugo što radi ovaj daroviti kazališni diletant, jer samo tako može doći do „pet minuta“ slave.

U toj sramotnoj predstavi, sramotni redatelj, prikazuje „žednoj publici“ scene golih žena u hidžabuku i upletenost Isusa u radnje koje su nezamislive široj publici. Tako među ostalim prikazuje golu ženu u hidžabu koja iz spolovila vadi državnu zastavu te Isusa koji silazi s križa da bi je silovao! Taj relativno mladi kazališni analfabeta to naziva umjetničkim djelom i umjetničkom slobodom!? A mi – umjetničkim kriminalom! Neki mediji pišu da je u nekim gradovima u inozemstvu publika dugo pljeskala ovoj predstavi, čak duže nego što su znali pljeskati cirkusantu koji je plesao s medvjedom.

Frljić namjerno, a kako drugačije, vrijeđa vjerske osjećaje i nacionalne simbole. To ne radi prvi put, to mu je u krvi. A zašto ne bi vrijeđao kad na to žmire institucije koje bi trebale progoniti ovakve kazališne monstrume, a koje i za mnogo manje prekršaje ganjaju čak i posve nevine ljude?

Gdje je sada Ministarstvo kulture i njezina ministrica? Za takve projekte ima novaca koliko treba, ali primjerice za ona djela koja govore o hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu nema, ili im se iz samilosti da poneka kuna, a najčešće ni to.

Nije „štos“ da bivši dečko Daniele Trbović napravi ovakvu predstavu. „Štos“ je da mu to hrvatsko kazalište prikaže, da je financiraju i hrvatski porezni obveznici i da se propagira kao nešto „veliko i nadmoćno“, a zapravo je – šuć – muć pa prolij!

Ne, ne trebate završiti Akademiju dramske umjetnosti da bi shvatili što je jaje, a što mućak. Svatko može napraviti „toalet“ od kazališta, ali svatko, kao Frljić, ne može dobiti sve moguće potpore. To jedino mogu Rade Šerbedžija i ovaj koji Isusa prikazuje kao „silovatelja“!

Ako ni na ovu „umjetničku“ slobodu ne reagiraju hrvatske državne institucije koje zatvaraju i pojedine ugostiteljske objekte i za banalne stvari ili privode staru ženu u lisicama ako je prešla cestu „na crveno“, ili pak izbacuju iz domova one koji su dužni desetak i manje tisuća kuna, onda – baj, baj demokracijo!

I još nešto: zar je za takve ginula hrvatska mladež?

Autor: Mladen Pavković

ZADNJE VIJESTI