Dr. Branimir Anzulović: ‘Mit o Nebeskoj Srbiji’ Polazište osvajačkih ratova i zločina u 20. stoljeću (prvi dio)

Autor: Marin Vlahović

Povjesničar kulture dr. Branimir Anzulović rođen je u Zagrebu 1926., a umro 2001. u američkoj Saveznoj državi Virginiji. Diplomirao je 1952. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, zatim se odselio u Argentinu te je nakon toga preselio u SAD. Tamo je na uglednom Sveučilištu u Indiani 1972. obranio doktorat iz komparativne književnosti. Pisao je i predavao znanost o književnosti, kulturnu povijest te književnu teoriju na Sveučilištu u Indiani i u Arizoni. Godinama je istraživao povijesne, filozofske i sociološke okolnosti koje su generirale ideologiju srpskog ekspanzionizma. Tako je nastala i njegova knjiga „Nebeska Srbija: od mita do genocida“ koju je objavio 1999. u Americi. U toj knjizi dr. Anzulović, bez korištenja teških riječi i bilo kakve mržnje, znanstvenim argumentima i povijesnim činjenicama daje jasnu dijagnozu velikosrpske politike koja se temelji na specifičnim povijesnim i kulturnim okolnostima.

„Nebeska Srbija“

U prvom poglavlju pod naslovom „Nebeska Srbija“, dr. Branimir Anzulović analizira sam korijen velikosrpske mitologije. Osnovni problem u shvaćanju i prihvaćanju prošlosti kod većine je Srba u tome što se njihova službena povijest oslanja na narodnu predaju, dok se činjenice i povijesni zapisi uglavnom ignoriraju. Dr. Anzulović o tome piše: „Pjevači narodnih pjesama igrali su važnu ulogu u nepismenome srpskom društvu u kojemu nije bilo kulturne elite nakon turskog osvajanja. Prateći pjevanje na guslama, oni nisu bili samo zabavljači, nego i bardi koji su prenosili svojim slušateljima viziju prošlosti i budućnosti naroda. Legenda o tome kako je knez Lazar izabrao kraljevstvo nebesko uoči Kosovske bitke 1389. godine vjerojatno je imala svoj izvor u „Slovu o knezu Lazaru“ srpskog partijaha Danila trećeg (koji je prenio ostatke poginulog kneza iz crkve Svetog Spasa u Prištini u manastir Ravanicu 1391. godine), „Pohvali kneza Lazara“ plemkinje Jefimije te nekoliko tekstova nepoznatih autora. Svi ti tekstovi, nastali u razdoblju od tridesetak godina nakon bitke, tumače sudbinu kneza Lazara na Kosovu kao pobjedu mučenika i trijumf njegova opredjeljenja za „carstvo nebesko“. Vrlo je malo ljudi čitalo te izvorne tekstove, ali su milijuni ljudi tijekom stoljeća čuli narodne pjesme koje su prenosile njihovu poruku.”

Mitologija – temelj imperijalističke politike

Za bolje sporazumijevanje sa Srbima, nužno je poznavanje njihove mitologije, jer ona je zapravo temelj njihove imperijalističke politike. Neovisno o tome što živimo u 21. stoljeću, pristup nedavnoj prošlosti ostao je isti kao i u vrijeme koje su proveli pod Turcima. Ponovno se umjesto činjenica rađaju novi mitovi, poput „Oluje“ koja se proglašava genocidom. U svojoj nam knjizi dr. Anzulović objašnjava i kako je sve počelo. Kao što smo već naveli, važne su narodne pjesme, poput recimo „Kneževe večere“ koja pjeva o večeri kneza Lazara s njegovim vitezovima u predvečerje bitke. Dr. Branimir Anzulović o toj pjesmi piše sljedeće: Očigledna je analogija s Kristovom Posljednjom večerom. Ili kako upozorava jedan komentator, „A šta je Kosovska večera no ponovljena Tajna večera. I za jednom i za drugom večerom predsjedava žrtva. Na Tajnoj večeri Hristos, Bog koji se žrtvuje; na Kosovskoj večeri jedan vladar i jedan narod koji se žrtvuju“. U nekoliko srpskih crkava i manastira mogu se vidjeti likovni prikazi Kosovske večere na kojima je Lazar prikazan kako sjedi – poput Krista na slikama Posljednje večere – okružen s dvanaest apostola-ratnika. Analogija između dviju večera još je pojačana prisutnošću navodnog izdajice između dvanaestorice.

Zablude i negacija istine – ključno pitanje

Pitanje koje si iz suvremene perspektive trebamo postaviti jest kako velikosrpska ideologija može stalno inzistirati na svojoj povijesnoj nevinosti i nepogrešivosti? Kako su moguće tako duboke zablude i negacija istine? Zaključak doktora Anzulovića daje odgovor i na ovo pitanje:




Prvobitna – i sasvim nedužna – svrha legende o Lazarovu izboru nebeskog carstva bila je pretvaranje navodnoga vojnog poraza u moralnu pobjedu. Legenda je stoljećima kasnije poprimila manje nedužan oblik, kad je protumačena kao izbor koji Srbi vrše u svim važnim trenucima povijesti.

Arhimandrit Justin Popović (1894. – 1979.), istaknuti teolog i sveučilišni profesor, jedan je od pobornika te ideje: „Veličina našeg naroda je u tome što je kroz svetoga Savu usvojio evanđeosku pravdu i pretvorio je u svoju. U toku vjekova on se toliko srodio sa tom pravdom, da je ona postala njegovo svakodnevno, njegovo običajno evanđelje. Samo se tako može objasniti što je naš narod u svima sudbonosnim trenucima svoje historije uvijek pretpostavljao nebesko zemaljskom, besmrtno smrtnom. Vječno prolaznom.

To je početak velikosrpskog mita o nebeskoj Srbiji. Knez Lazar, koji preuzima ulogu samog Isusa, iz čega proizlazi da su i svi njegovi sljedbenici ratnici, koji se bore za nebesku slavu, kako nekada, tako i danas.




(nastavlja se)

Autor:Marin Vlahović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.