DA, ULTRAKONZERVATIVAN SAM! Rastavljenima i ponovo civilno vjenčanima bih uskratio pričest bez iznimaka!

Autor: Dražen Bušić

Jedan me dragi kolega uoporno 'povlačio za jezik' da se očitujem po ovom pitanju.

Zapravo i nemam reći nešto novo što već nisam izrekao u nekim ranijim člancima ali disperzirano. Evo dakle na jednom mjestu, za neke će znam biti kruto, ultrakonzervativno, ali što se može. Tim više će se neki začuditi kako to kad na sva usta branim Papu Franju koji je, kakti, ultraliberalan.

PAPA FRANJO

Prije svega, ne branim toliko samog Franju koliko branim Papu, koji može kao čovjek i pogriješiti. Što nerijetko i čini, ali to se događalo i sv. Ivanu Pavlu II. a da o nezgrapnostima Benedikta XVI. niti ne govorimo. Franjo je k tome, izašao kao Papa iz regularnih konklava koje su se događale pred očima cijeloga svijeta pa nemam razloga sumnjati da je on neki lažni, ubačeni mračnjak kako ga mnogi nazivaju i potkopavaju mu tako ugled i autoritet. Ipak, Franjo me ‘kupio’ i osobnošću već svojim prvim nastupom, kad je zamolio da ga narod blagoslovi. Dani koji su uslijedili samo su potvrdili da se u Crkvi događa nešto novo, da je Bog podigao pravog čovjeka za ovo vrijeme. Iako su ga uzdizali svi odreda, znao sam da će se euforija stišati i da će na kraju ostati tek čovjek sa svojim vrlinama i manama, k tome progonjen pa i od onih koji su ga nekoć kitili lovorikama. Mislim da se to već sad događa. Hoće li on osim po ležernom stilu, iskrenom osmijehu, brigom za siromašne i progonjene biti zapamćen i kao Papa za čijega su se pontifikata uzdrmali temelji tisućljetne crkvene prakse koja se temeljila na učenju Isusa Krista, po pitanju braka i bračnog morala?

KONKRETNO: Hoće li se nakon ove sinode o obitelji rastavljenima i ponovo civilno vjenčanima dopustiti pričest?

Pitaju se mnogi iskreno zabrinuti za budućnost Crkve. Ne bih rekao da sam među njima jer mi je ovakav scenarij jednostavno neprihvatljiv do te mjere da sam zgrožen samom činjenicom da su se ovakve teze uopće mogle čuti ovih dana na sinodi. Iako se briga nekih biskupa i teologa za ljude koji su se ni krivi ni dužni našli u ovakvoj situaciji može činiti opravdana, praksa ako bi se počela provoditi i samo za iznimke, ubrzo bi izazvala mnogo loših stvari:

1.Prije svega, mnogi iskreni vjernici bili bi sablažnjeni, što bi umanjilo povjerenje i suzdržanost prema Crkvi i pastitima.

2.Došlo bi do slabljenja povjeranja prema Crkvi pa i napuštanja. U protekla dva desetljeća Anglikansku crkvu je napustilo oko 2 milijuna vjernika, k tome oko 300 svećenika i nekolicina bikupa jer nisu mogli podnijeti (ne)moralni kaos koji tamo vlada. Pitanje je samo, kamo bio otišli konsternirani katolici? U sekte, manje kršćanske zajednice ili nigdje, ali sigurno bi se time smanjio broj katolika.




3.Neki bi se ohrabriti da i sami napuste svog bračnog partnera jer, eto, i tako mogu na pričest kao da se ništa bitno nije dogodilo.

Dakle, dovoljno razloga da se ne započne praksa poznata u pravoslavnim krugovimna gdje se proglašava ‘duhovna smrt’ crkvenog braka pa osobe u novom civilnom mogu pristupiti pričesti a što u tom dijelu Kristove crkve i nije dovelo o nekog duhovnog booma, probuđenja i nove evangelizacije. Kako i bi kad je grijeh zapreka za novo izlijevanje ‘sile odozgor’ bez koje nema svega nabrojenog. Zato sam da se još jače podeblja da nema baš nikakve koristi od toga da se: legalizira grijeh, da se nešto što je grijeh umanji da to nije ili da više nije ili da je manji nego što. Tako neki od teologa tvrde da homosekusalnot više nije grijeh jer se čovječanstvo razmnožilo a rastava je samo trenutni grijeh radi kojega čovjek ne mora trajno ispaštati. Da čovjek ne povjeruje kakve sve strahote neće predložiti kabinetska teologija lišena Duha.

No, sa sinode dolaze i izviješća koja vesele. Napokon je bilo riječi i o pripravi za brak koja bi prema predlagateljima trebala biti dalja, bliža i neposredna. U Sjedinjenim državama to se već godinama prakticira. Tako bliža priprava za brak traje 6 mjeseci a zaručnica prije samog vjenčanja teba donijeti dokaz od liječnika da nije trudna. Trudnoća nije razlog za brak. Vjenčati se mogu ako to i nadalje žele ali tek nakon rođenja djetetea. Liberalna Amerika? Možda u nekim drugim stvarima, ovdje ću reći bravo narode, tako se to radi. Priprava, priprava, priprava. Koliki su mi ljudi rekli: ‘E, da sam to znao prije što sad znam, nikada se ne bih rastao!’ Tja, i autoškola traje pola godine i opet mladi vozači čine greške pa i kobne. A ovdje je riječ o najvažnijem ‘projektu’ u životu barem dvoje ljudi, dok ih Bog ne blagoslovi potomstvom, a sakrament se dijeli šakom i kapom!? Ne bih ja to tako da sam svećenik i ne bih bio jedini. Poznam jednog svećenika karizmatika koji je postrožio kriterije na svoju ruku pa očekivano završio kao vrlo omražen. Treba li reći da je i Isus imao visoke moralne standarde? Upravo je On rekao da se ne može otpustiti partnera osim radi preljuba, tj. zato jer smo Božja djeca, jer imamo dostojanstvo koje ako je pogaženo ne treba i nadalje biti gaženo od nekog nedostojnog gada. Isusu je stalo do ljudskog dostojnstva ali nije rekao da oni koji se rastanu mogu ići u nove veze i kao takvi na pričest. Uvjeti za pristupanje pričesti su strogi. Treba biti bez teškoga ili smrtnoga grijeha. Onaj koji spava sa ženom ili ona koja spava s čovjekom s kojime nije u crkvenom braku, čini blud a to je grijeh protiv 6. i 9. Božje zapovijedi!




Ponekad je stvarno zeznuta stvar da se ljudi u takvim vezama iskreno vole, možda i više no u njihovom crkvenom braku a što potvrđuje i činjenica da imaju zajedničku djecu. I sad, djeca idu na pričest, roditelji ne. To je stvarno zeznuto ali opet, postoji rješenje. U svojoj sam savjetodavnoj praksi imao takve slučajeve i predlagao dva moguća rješenje: djevičanski brak koji omogućava pristupanje pričesti, ili ako jedan ili oboje nisu spremni na takav život pun odricanja ali i blagoslova, predlažem: dosta molitve, ‘duhovnu pričest’ te svakako traženje proglašenja crkvenog braka ništavnim. Zanimljivo, parovi bi se podjednako odlučivali i za jedno i za drugo. Često bi više žene patile jer se ne mogu pričešćivati pa bi to rekle svojim supruzima. Neki od njih su radi ljubavi prema svojim ženama pristali na djevičanski brak. Ne čujem da se uopće govori  o ovom vidu ljubavi na duhvonoj i emotivnoj razini. I to je ljubav osim tjelesne, zar ne? Ta nisu li sve (prave) ljubavi zapravo u početku i bile ‘duhovne’?

DA, konzerva sam; rastavljenima i ponovo civilno vjenčanima bih uskratio pričest bez iznimaka jer postoje bolja rješenja. Kome još nije jasno koja su to, neka ponovo pročita članak.

 

Autor:Dražen Bušić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.