Goran Stanzl/PIXSELL
Goran Stanzl/PIXSELL

Čudo hrvatskih izbora: izlazne ankete protiv rezultata

Autor:

Već nekoliko izbornih ciklusa svjedočimo fenomenu - predizborne ankete govore jedno, izlazne ankete na biralištima drugo, a rezultati izbora nešto posve treće. Očito, ili su ljudi koji rade ankete neznalice, ili namjerno forsiraju svoje kandidate, ili nešto ne štima s brojanjem glasova. Četvrte opcije nema.

Na izborima prošle godine, u jednom trenutku je izgledalo da će HDZ imati preko 60 mandata, vjerojatno i više, jer, tradicionalno, HDZ je uvijek dobivao poneki dodatni mandat kad bi pristigli rezultati s udaljenih izbornih mjesta. SDP je u početku bio na 53-54 mandata, sve je u početku, kad su se birališta zatvarala, najavljivalo jasnu pobjedu HDZ-a. Nakon prvih izlaznih anketa izrazito optimistični Karamarko je rekao kako HDZ na izborima uvijek dobije više nego u izlaznim anketama, “i do devet mandata”, a i prvi rezultati DIP-a su bili donekle obrabrujući za HDZ i najavljivali su blagu pobjedu u mrtvoj trci. Kad sam oko ponoći otišao na spavanje, izgledalo da je da će HDZ jutro dočekati s oko 61-62 mandata, nekoliko više nego u prvim rezultatima iz centra velikih gradova, kako obično biva, a SDP s manje od 55. Ujutro je HDZ dočekao šok, slavljenička atmosfera je tijekom noći sve više kopnila: jutro su dočekali s 56 mandata, i tri iz dijaspore, dok je SDP završio s isto toliko, plus tri IDS-ova. Bilo je to suprotno svim očekivanjima, nitko od analitičara nije očekivao da će HDZ na tim izborima proći tako loše. I nitko u HDZ-u, nakon pobjedničke atmosfere i odlične posjećenosti predizbornih skupova, naspram mlake i gubitničke atmosfere oko Milanovića.

A kad je jednom Karamarko sastavio vladu, pristajući na ucjene Mosta, cirkus se nastavio. Očito, vlada nije bila po volji niti Pantovčaku, koji je otkad je tamo Kolinda Grabar-Kitarović manje-više transmisija veleposlanstva u Buzinu, niti europskim pučanima Angele Merkel, niti medijima. Kako je sve završilo, znamo: Karamarko nije imao podršku ni s Pantovčaka, ni od premijera kojeg je sam instalirao, ni od velikog dijela svoje stranke. Zanimljivo je pritom da je Orešković krajem svibnja rekao da “potpuno stoji iza gospodina Karamarka”, dao mu punu podršku kad je Petrov počeo zahtijevati njegov uzmak s mjesta potpredsjednika vlade, nakon što ga je natjerao da odustane od mjesta premijera, a početkom lipnja izjavio kako je Karamarko “teret” i mora otići.

Plenković je danas osvojio dva mandata više, iako je teška medijska artiljerija tukla u njegovu korist upravo onoliko koliko je tukla po Karamarku. Ovaj put međutim situacija na biralištima je bila obrnuta. Prve izlazne ankete su pokazivale posve izjednačen rezultat, gori po HDZ nego prve ankete na prošlim izborima, da bi u jednom trenutku nepotpuni rezultati DIP-a pokazali prednost od čak 10 mandata za HDZ ispred SDP-a. Što dovodi u sumnju ili izlazne ankete, ili konačni rezultat. Nešto tu jednostavno nije kako treba. A rezultati u konačnici, začudo, uvijek idu u korist onog tko je taj čas miljenik mainstreama, pa i Bruxellesa i Buzina. Kao i postizborni rasplet: ovaj put je Predsjednica srezala Petrova vrlo brzo, rekavši mu da ne postavlja nemoguće uvjete koji su uostalom neostarivi i protivni zakonima RH i regulama EU, i rekla da očekuje novu vladu vrlo brzo. Prošlu smo čekali mjesecima, iako izborni rezultat zapravo nije bio bitno različit od današnjeg, i sve se svodilo na to da HDZ-u treba – Most. Na Plenkovića nitko ne vrši pritisak da se odrekne mjesta Premijera, dok je Karamarko bio pod udarom kritika kao “nekooperativan” ako ne pristane na taj imbecilni uvjet, što je greška koja ga je u konačnici i pokopala.

Sad, nisam pobornik teorija zavjera, kamoli da bih mislio da se izbornim listićima tek tako može manipulirati. Anketama, naravno, može, ali to ne objašnjava osjetno bolji rezultat Milanovića u anketama nego na izborima, kad znamo da je na svim prethodnim izborima bilo obratno. Činjenica je ipak da je nepouzdani i samoživi Milanović bio u nemilosti vanjskih centara moći nakon što je uklonjen Karamarko, koji je njima bio apsolutno neprihvatljiv, pa se igralo na “manje zlo”, a sve se to reflektiralo kroz medijske napise. To “manje zlo” se pak pokazalo nekompetentnim, dok je Plenković u kampanji jako pazio da ne kaže ništa čime bi se mogao zamjeriti bilo kome, naročito van Hrvatske. Pa iako je konačni ishod izbora manje-više u konačnici preslik prošlogodišnjih, što se tiče poretka stranaka – HDZ ima dva mandata više, SDP dva manje, a Most ima jedan mandat više nego što je imao nakon raskola koji je u stranci uslijedio odmah nakon izbora – atmosfera i situacija je posve drukčija. Ovaj put je prilično izvjesno da neće biti trećih izbora. Europski pučani se pripremaju za prijem Vučića u vučje bratstvo, jer Srbija je previše važna Briselu da bi netko sad kvario idilu. Plenkoviću očito neće biti problem niti Pupovac niti IDS, pa ni Most na koji se sad vrši pritisak da ne “talasa”, kao što navedenima Plenković nije problem, zbog smjera svoje politike koji ne ugrožava ničije interese izvan Hrvatske, a ni interese nomenklatura u Hrvatskoj. Vlada će biti sastavljena s Mostom ili bez njih, velike koalicije neće biti.

No ostaje pitanje velike razlike između izlaznih anketa, koje se provode na ogromnom statističkom uzorku i imaju razmjerno malu statističku marginu greške, i konačnih rezultata. A ostaje i pitanje utjecaja ne samo anketa, nego i onih koji mogu utjecati na medijsku prezentaciju kandidata, na rezultate demokratskih izbora.

Autor:

ZADNJE VIJESTI