Relativno nova politička stranka, zanimljivog programa koji se donekle očituje i u samom imenu, na izbore će izići u četiri izborne jedinice: 1. s nositeljem liste predsjednikom stranke Matom Knezovićem, 2. s nositeljem Krešimirom Štetićem, 9. s nositeljem Dušanom Bešlićem i 10. s nositeljem Ivicom Škiljom. S predsjednikom Matom Knezovićem razgovarali smo u njegovom odvjetničkom uredu.

Obiteljska stranka je osnovana u veljači 2009. godine od strane pojedinaca koji dotad nisu bili aktivni u drugim političkim strankama. Možete li ukratko predstaviti svoje motive i uopće početke Obiteljske stranke?

Većina nas je djelovala kroz neke građanske inicijative, tako npr. GROZD (Glas roditelja za djecu) čiji sam jedan od osnivača ili More i kopno, inicijativa koja je za očuvanje hrvatske Savudrijske vale prikupila 203 636 potpisa. Motiv je stranka pronašla u odavno uočenom agresivnom napadu na obitelj, s jedne strane na pravo roditelja da odgajaju svoju djecu u skladu s njihovim prirodnim pravom, ali i pozitivnim propisima, međunarodnim aktima, Ustavom RH i zakonima. Propagiranje Zakona o suzbijanju diskriminacije, npr. ima namjeru promijeniti svijest i odnos ljudi prema određenim vrjednotama. Kroz navodnu zaštitu prava homoseksualaca promiče se također i direktno negativan stav spram obitelji. Uočili smo takve procese i zbog takvog jednog napada na obitelj, čovjeka i temeljne vrjednote započeli smo praktično politički projekt. Ali Os nije stranka koja bi štitila samo obitelj, nego stranka koja djeluje u cjelokupnom političkom procesu.

Kako je došlo do inicijative More i kopno i kakav je uspjeh polučila?

Hrvatska javnost ne zna da su sadašnji slovenski gradovi na Jadranskom moru bili naseljeni pretežito Hrvatima, prema popisu stanovništva prije I. svjetskog rata. Hrvatska je već u tom području prepustila dio teritorija Sloveniji i to nakon II. svj. rata jer sadašnje granice nisu tzv. avnojske, nego su pomaknute na kanal sv. Odorika, a prije su bile u dolini rijeke Dragonje. Prema tome, Slovenci su prisvojili 14 sela u tom području. A zašto bi neki narod bio spreman na odricanje od svog teritorija? Problem naše politike je da o svemu šuti, jer Hrvati ne bi smjeli govoriti o tome. Primjedba bivšeg predsjednika Mesića da ionako granice više neće biti važne u EU dakako ne stoji. Ako nisu važne, zašto Mesić nije Slovencima postavio nekakav zahtjev za teritorijalnim ustupkom? S brojem potpisa koji smo skupili nismo došli do broja potrebnog za referendum, ali to je unutar 15 dana ionako bilo na granici nemogućeg. Sindikat je to jedini uspio, ali oni imaju mnogostruko snažniju organizaciju i medijsku podršku.

U statutu stranke govorite o vrijednosnom opredjeljenju stranke i na prvo mjesto postavljate čovjeka. Što ste time htjeli poručiti?

Sve najveće vrjednote pobrojane u Ustavu, njih 11, služe zapravo čovjeku. Zato smo mi čovjeka stavili u središte naše politike jer nama ne treba autocesta ni tvornica, osim ako one služe čovjeku.Tako smo pokušali okrenuti političku filozofiju uopće ka tome da se čovjek stavi u središte političkog interesa. Drugo je obitelj kao mjesto gdje se čovjek rađa, odgaja, prima sve ključne elemente svog budućeg razvoja. Tu prima ljubav, ponos, zdrav ili bolestan odnos, odgoj koji često određuje kojom će se strukom baviti. Ogroman problem je danas to što se npr. ne vrjednuje rad žene u obitelji.

U vašem statutu nalazi se teza da statistička ravnopravnost ponižava dostojanstvo čovjeka kao osobe. Mislite prije svega na neravnopravnost spolova?

Provođenjem kvota 60 – 40 najviše bi stradale žene. One neće ići u rudnike, neće ići na brod, uglavnom neće ići u građevinsku industriju, ali ako bi se tako nešto primijenilo, mi bi imali masovno primanje muškaraca, a izbacivanje žena recimo iz odgojno-obrazovnih ustanova ili pravosuđa gdje ih je trenutno oko 80%, ili iz državne uprave gdje također prevladavaju žene. Statistika jednostavno ne može biti mjera, to mora biti osoba. Ako su žene ili muškarci zbog raznih potreba skloni određenom zanimanju, pa ne možemo raditi nasilje. Ako imate žene koje ne žele na liste, kako možete političkoj stranci nametati te kvote? Na koji način ih možete prisiliti? Ako žena kod kuće ima dijete i radi, kako će se ona aktivno baviti politikom? Mi nažalost u Hrvatskoj imamo određen broj profesionalki koje s velikim plaćama okolo šire navodnu ravnopravnost, ali one nikako ne dopiru do obitelji, do stvarnog života žene, nego imaju nekakav imaginaran život i majke i sada sve žene žele ugurati u nekakve kalupe. Mi se tome protivimo jer zastupnike statističke ravnopravnosti istinska ravnopravnost zapravo niti ne zanima.

Spomenuli ste Zakon o suzbijanju diskriminacije, što vas smeta kod tog zakona?

To smo mi nazvali intervencionizam u obitelj, zakonski, ali i takav da se promiče što više osuda nasilja u obitelji, a da se pravo stanje ne snimi i da se ne ide u uzroke nasilja. Mi sada imamo penalizaciju takvog ponašanja, ali mi nemamo sustav koji će otkloniti nasilje u obitelji, koji će odgajati mladež koja će razumjeti što je to obitelj. U obrazovnom sustavu sada imamo sve više sadržaja koji obitelj prikazuju u negativnom svjetlu, ali imamo i relativizaciju obitelji u širenju njenog pojma koji sada obuhvaća raznorazne vrste zajednica.

Koji su vaši planovi na tom polju i kako se vidite unutar današnje političke stratifikacije?

Naše stranke nisu istinski demokratske stranke. Da bi mi imali demokratsko društvo, moramo konačno imati demokratske postupke u samim strankama. Nije dovoljno imati dva čovjeka između kojeg možeš izabrati jednog, a oni imaju iste programe. Jeste li čuli za kakvu unutarstranačku raspravu u HDZ-u ili SDP-u? HSP je prije bio u Savezu za Europu, a sada je protiv Europske Unije. Pitamo se na temelju čega. To su ozbiljni problemi strukture hrvatske politike i strukture svijesti hrvatskih političara, ta negativna selekcija koju smo očito naslijedili iz komunizma. U tom smislu smo mi nova pojava. Kod nas postoji postupak kojim se donose odluke, bez obzira što nas nije puno.

Prigovor savjesti je jedna od posebnosti u našem statutu. Čovjek može imati prigovor savjesti o nekim ključnim pitanjima koja dodiruju njegovu savjest. Mi moramo znati gdje je istinski prostor slobode i gdje određena osoba uistinu može slobodno reći 'to je protivno mojoj savjesti'. Pitanje granice je moglo biti jedno takvo pitanje, pitanje abortusa također ili pitanje homoseksualnih brakova i gay kulture koja se promiče.

Kod nas ne postoje istinske političke stranke, postoje klanovi, a uvjerenja su tu nebitna. Danas lijevi, sutra desni, to je samo pokazatelj da mi zapravo nemamo istinske politike. Mi planiramo sustavno i vrlo ozbiljno pristupiti čitavom nizu životnih područja, školstvu, zdravstvu, vanjskim poslovima, gdje je iznimno je važno pitanje Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Što mislite o položaju Hrvata u BiH?

Polazimo od načela, a načelo je da su ta tri naroda jednakopravna, međutim praksa je takva da se Hrvate potiskuje na svim područjima. Prvo dakle teritorijalno (znamo da smo i u ovom ratu izgubili jedan veliki dio zemlje i da se naši ljudi tamoviše ne mogu vratiti), zatim su pod udarom islamskog terorizma koji je više puta ubio veći broj Hrvata poslije rata, o čemu hrvatska javnost vrlo malo zna. Kako stoji s Hrvatima u BiH, za to imamo jasne znakove od Katoličke crkve kao jedinog preostalog zaštitnika nacionalnih interesa, jer hrvatske stranke se ondje nisu uspjele dovoljno profiliratida bi efikasno zaštitili nacionalne interese, ali i od predstavnika međunarodne zajednice koji su više puta jasno i otvoreno rekli, npr. biskupu Komarici, da Hrvati trebaju nestati s tog područja. Mi vidimo nametanje podobnih Hrvata koji ne predstavljaju Hrvate, npr. Komšića, Budimira ili Jurišića. Oni jednostavno nisu dobili na izborima, ali odluka izbornog povjerenstva nije poštovana. Hrvatska tu mora stati na čvrsta načela i svakako, jedna od mjera bi bila da nitko u Hrvatskoj ne može primiti primjerice Komšića ili nekog od lažnih predstavnika Hrvata u BiH.

U jednom od dokumenata kažete da nema veće veleizdajnika od onog koji između 'Crkve' i 'Europe' bira 'Europu'. Što time želite reći?

To je veleizdaja zato što zapravo uopće ne shvaćaju politiku. Je li netko postavio nekad pitanje 'Crkva ili Europa'? Ne, to je bila jedna izjava gosp. Hebranga upravo kod donošenja ovog Zakona o suzbijanju diskriminacije. On je rekao da je nama taj zakon nametnula Europa i da će oni, ukoliko budu morali birati, između Crkve i Europe izabrati Europu. To je veleizdaja jer ne biraju Hrvatsku, a prihvaćaju zakon koji ne postoji ni u jednoj od zemalja EU. Tu postoje ozbiljni pravni problemi jer je nekoliko pravnih timova pokazalo da je taj zakon protivan Ustavu i osnovnim pravnim stečevinama, ali pokazalo se još jednom da kod nas o ključnim pitanjima nemate ozbiljne javne rasprave. Čak ni o pitanju promjene Ustava nismo imali javne rasprave, nego je isključivo dogovoreno između HDZ-a i SDP-a, zbog čega takvu vladavinu i nazivamo 'svjetonazorska koalicija'. Oni se dogovore i više nikoga ne trebaju, ne trebaju narod. Oni su se dogovorili o Europskoj Uniji, pa već imamo zastave EU na našim institucijama, a to je protuustavno i protuzakonito.

Koji je vaš stav o ulasku Hrvatske u EU?

Mi smo protiv sve dok se ne ostvari javna rasprava koju ćemo i sami poslije izbora pokušati na razne načine potaknuti. Aspolutno nećemo podržati ovakav ulazak.

Postoje brojna istraživanja o pesimizmu Hrvata. U istraživanju Ipsos Pulsa iz veljače 2011. godine čak 83% Hrvata drži da zemlja ide u lošem smjeru. Vi smatrate da je optimizam jedna komponenta bogatstva naroda, pa me zanima, mislite li da se kod nas nešto u tom pogledu može promijeniti?

Optimizam je zapravo stanje čovjekovog duha i što mi budemo imali veći broj ljudi koji su optimistični, tim će nam bolje biti. Ali, kod optimizma je bitna stvar na kakvim temeljima se on nalazi. Optimizam je zdrav pogled na temelju zdravih, cjelovitih informacija i dalje, on je zapravo čovjekova potreba da nešto napravi. Pesimist je čovjek koji nikada ništa ne može. Zašto smo mi pesimistični? Na primjeru Europske Unije, mi smo pesimistični zato što nitko ne otvara to pitanje. Da naš predsjednik ili Vlada, političke stranke otvore to pitanje na zadovoljavajući način, da narodu priznaju dostojanstvo koje mu pripada, mi bi možda imali osnovu za optimističan pogled i djelovanje.

Kako ocjenjujete dosadašnji odnos vlasti spram branitelja i Domovinskog rata? Što mislite o objavljivanju registra branitelja, a što o Zakonu o ništetnosti?

Odnos prema braniteljima nije samo pitanje vlasti, nego je pitanje puno šire. Vlast je ne samo formalna vlast, nego je to i oporba i predsjednik republike, svi saborski zastupnici i pravosuđe, ali i javnost koja može stvarati određene poruke i određeni odnos. Mi moramo stvarati pozitivno ozračje prema toj vrlo, vrlo ranjivoj populaciji. Registar je nažalost nezakonito objavljen, a objavljivanje je, također nažalost, potaknuto od predsjednika republike koji bi morao štititi zakonitost. Poruka najodgovornijih je da one institucije koje bi to morale imati pod kontrolom to nemaju pod kontrolom. Mi moramo strukturno rješavati stvar, stvoriti takve institucije hrvatske države koje će biti odgovorne, koje će raditi slobodno svoj posao u skladu sa zakonom, pa i posao utvrđivanja je li netko ili nije lažni branitelj. Zakon o pravima hrvatskih branitelja je odredio zabranu utvrđivanja je li netko sudjelovao u obrani suvereniteta RH ili nije. To je naprosto diskriminacija određenog broja ljudi koji dosad iz raznoraznih razloga nisu željeli da im se to utvrdi. Tako se stvari ne mogu rješavati. Područje branitelja je potpuno neuređeno, područje podložno manipulacijama kojima se služi i vlast na čelu s HDZ-om, ali i oporba, tj. predsjednik republike. Objavljivanje registra, to nitko u svijetu ne radi. Mi moramo naše ljude štititi. Ukoliko postoje nekakve sumnje, to trebaju odraditi institucije u skladu s propisima.

Zakon o ništetnosti?

Hrvatska mora konačno stati i tražiti ne samo od sebe, nego od svih status žrtve. Hrvatska je bila žrtva velikosrpske agresije i ona mora poštovati sama sebe. Iz našeg odnosa prema sebi samima proizišao je i poslijeratni srbijanski odnos prema nama. Hrvatska, koliko znam, već otprije ima zakon o ništetnosti svih akata JNA prema Hrvatskoj, ali ovaj Zakon o ništetnosti ništa ne rješava. U cjelokupnim odnosima on je jednostavno nebitan, samo je još jedna od udica na koje se hvata javnost jer u prve redove pušta ljude s ideološkim odrednicama, a ne ljude koji razmišljaju i koji žele rješiti problem.

U jednom članku statuta navodite kako je članu ili promicatelju totalitarnog režima ili ideologije zapriječena mogućnost da postane članom Obiteljske stranke. Znači li to da npr. Jadranka Kosor ili bilo koji član bivšeg SKH nikada neće biti članom Os?

Ne, ukoliko se javno ne odrekne svojih zabluda. Nemamo mi problem s tim ako je netko negdje bio, a u međuvremenu je to spoznao i javno se odrekao te ideologije, priznao da je bio. Dosad se nitko nije odrekao osim Tomca. Ja nisam čuo priznanje Jadranke Kosor da je ona bila u Kumrovcu, da je bila jedan od članova Pokreta za Jugoslaviju. Nisam čuo ni njezino pokajanje u tom smislu, da je bila u zabludi i da se ne radi o nekakvoj igri nego uistinu o promjeni njezine svijesti i njezinog odnosa prema domovini, prema određenim vrjednotama i prema određenim totalitarizmima. Svatko ima pravo, osobito u mladosti, biti zaveden određenom ideologijom. Ali i zakon o suzbijanju diskriminacije kod nas npr. može se smatrati jednim vidom totalitarizma. Ako imate svoje mišljenje o pitanjima o kojima postoji tobožnji koncenzus, treba vas kazniti, a tu imamo jedan vid verbalnog delikta. Rocco Butiglione nije mogao biti povjerenik Europske komisije za pravosuđe zbog nekih svojih stavova o homoseksualnim pitanjima. Pa nije zabranjeno istraživati homoseksualnost: zbog čega je nastala, koji uzroci, iz koje grupe ljudi, koje obitelji itd. To sve znanost mora istraživati, jednako kao što mora istraživati obitelj i njen utjecaj i značaj.

Žalili ste se na oglašavanje nekih političkih stranaka, a DIP vam je odgovorio da ono tu ništa ne može, dok vam Ustavni sud nije uopće odgovorio. Možete li to komentirati?

Znamo kako je Ustavni sud reagirao u predmetu Glavaš. Prije tog slučaja mi smo Ustavnom sudu napisali da je ovaj izborni proces protuustavan i protuzakonit zato što se predizborna kampanja vodila prije službene predizborne kampanje. Jadranka Kosor i Zoran Milanović su po 20 minuta gostovali u središnjem dnevniku, a tobože kampanja još nije započela. HTV je izvještavao s predstavljanja njihovih programa, kao i s predstavljanja programa Jurčića i Lesara kojima su također bili otvoreni svi mediji. Na temelju čega su oni imali pravo na to?! Glavna predizborna kampanja je sada odrađena i to odrađena na nezakonit način, ali oglašavanje ni prigovor slavnog GONG-a nismo nigdje vidjeli. Zato smo pozvali Ustavni sud koji nam nije odgovorio, a kada smo ih zvali, iz ureda su nam telefonski odgovorili da su oni u procesu preseljenja.

Molim Vas da za kraj kažete kako je završio pokušaj suradnje s HRAST-om, imate li kakve planirane suradnje i kakav uspjeh očekujete na izborima?

Bivši predsjednik Os Ivica Relković je uglavnom osmislio HRAST radi okupljanja svih na toj vrijednosnoj i nacionalnoj svijesti. U tom trenutku sam ja vidio da to nije dobro i kao njegov zamjenik dao sam ostavku u Os. Kada je projekt HRAST propao i kada je glavni kreator Relković uvidio da je to tako, dao je kao odgovoran čovjek ostavku u Os i onda sam se ja opet prihvatio kandidature. To je odgovornost u Os koju nisam vidio u ovim većim političkim strankama. Što se tiče kooalicija, Os ne odustaje od svog programa i svojih vrijednosnih načela, a stranka se kojom bi se tu slagali, za koaliranje s nama morala bi bila unutarnje demokratska, ne samo naizgled.

Mi ćemo graditi svoju vlastitu politiku, a od izbora prije svega očekujemo da ove naše političke ideje i vrjednote stave u politički opticaj. Neke stranke su dijelove naših programa već preuzele, tako da s te strane imamo nekog uspjeha. Mi ćemo svoj posao odraditi do kraja, u nadi ćemo u jednoj od tih četiri jedinice biti ozbiljnije prepoznati i da možemo proći.