Hrvoje Zgombić mogao bi biti poznat općoj javnosti otprije godinu dana, kad je tadašnjem ministru financija, Ivanu Šukeru, rekao da ne može nikome savjetovati da ulaže u Hrvatsku zbog pravne nesigurnosti. Sada Zgombić, inače porezni stručnjak, predstavlja i svoj izborni program. Pa ipak, iako je sastavio program, neće se kandidirati za zastupniku ni u kojoj izbornoj jedinici.

Zgombić je, naime, svoj predizborni program objavio na Internetu, te omogućio njegovo slobodno preuzimanje, pod jednim uvjetom: Ako netko eventualno prisvoji program u kampanji, mora ga preuzeti u potpunosti, bez ikakvih izmjena, inače će to smatrati povredom autorskih prava. 

No, male su šanse da će itko od vodećih stranaka preuzeti program jer ipak, Zgombićeve metode mogle bi se učiniti pomalo radikalnima 'konvencionalnim' hrvatskim političarima. Samo prvih nekoliko točaka mogle bi mnoge zakonodavce nagnati na 'gutanje knedle':

Samo jedan mandat

 

Ja vjerujem da je pravna sigurnost osnova svakog gospodarskog napretka i svih odnosa među ljudima, a moja je zadaća da osiguram maksimalnu pravnu sigurnost svakome. Vladavina prava bit će osnova sveg mog djelovanja. Ako su zakoni loši ili neefikasni, bit će promijenjeni. Međutim, dok su na snazi, bit će poštovani u cijelosti. Nikome neće biti dopušteno da postupa nezakonito ili da zanemaruje zakonitost ili da vjeruje da postoje viši ili usporedni interesi od onih postavljenih u zakone. Građanima će vladati zakoni koje su sami donijelo putem svojih predstavnika 

'Neću uskratiti istinu građanima i nikad im neću lagati... Kritizirat ću, ali moja kritika nikad neće biti izvan stvari... Neću se sukobljavati, već surađivati s oporbom... Ne samovolja već zdravi kompromis... Kršćanski nauk bit će osnova mog djelovanja, ali neću tvrditi da je taj nauk jedini ispravan ili jedini moguć...', navodi Zgombić u programu, te kao prvu 'materijalnu' točku programa navodi besplatni Internet za sve.

Zasigurno, jedna od točaka koja bi mogla biti najproblematičnija našim zakonodavcima je 'Bit ću na vlasti samo jedan mandat'.

Među pravnim odredbama ističe se porez kao novac iz kojeg se financira zajedničko dobro građana, no pod cijenu urednog zadovoljavanja poreznih obveza. Kazne za neplaćanje bi tako postale drakonske, a vrijeme zastare bi bilo 10 godina, te bi se zastara, ako je moguće, propisivala retroaktivno.

Sve kazne koje će građani morati plaćati će biti izračunate prema imovinskom cenzusu, a isto će biti i s zdravstvenim uslugama.

Bez progresivnog poreza...

U gospodarskom okviru, Zgombić kao prvu stvar navodi odbacivanje ideje progresivnog oporezivanja, jer ono 'guši razlike u pozitivnim sposobnostima među ljudima i nema dokaza da, kao progresivni porez, preko sustava prevaljivanja, ne završava na teret svih, odnosno na jednak način kao i svaki drugi porez.

No, to ne znači, tvrdi Zgombić, daljnje bogaćenje bogatih i siromašenje siromašnih. Prema njegovom poimanju, nitko ne dobiva od pretjeranog uzimanja bogatijima. Ako im se uzme razuman dio zaređenog, možda bi dio tog novca investirali i otvorili, primjerice, nova radna mjesta.

'Što slabo plaćenom radniku vrijedi ako bogati osiromaše, a on i dalje bude slabo plaćen? Zar je to pravda? Ne bi li on bio sretan da ima pet puta više novca (u realnim terminima), pa makar bogati imao 100 puta više?', piše Zgombić, naglašavajući kako ipak neće inzistirati na mogućim filozofsko-etičkim posljedicama tog koncepta.

U tu svrhu, odnosno poticanje bogatih na korištenje bogatstva u društveno korisne svrhe i povećanje blagostanja, kako ističe u programu, savjetovat će se sa svim i svakim. U tim primjerima neće ni prijetiti ni kažnjavati.

Glavna pažnja nekog tko bi prihvatio ovaj program, bila bi posvećena sigurnosti i poticanju ulaganja. Kod tog aspekta, ne bi bilo razlike između ulagačkih prava domaćih i stranih investitora, a njihova prava bit će zajamčena i fokusirana na privatni sektor, koji je glavni generator zaposlenosti i proračunskih prihoda.

... I bez minimalca

Također, zapošljavanje bi bilo jednako teško kao i otpuštanje, a minimalne plaće bi bile ukinute. Taj potez Zgombić obrazlaže na sljedeći način:

'Ako je Hrvatska otvorena ekonomija, dakle ona u kojoj ne postoje zapreke uvozu i izvozu, onda minimalne plaće ne mogu postojati. Ako je za proizvodnju jednog para cipela potrebna jednaka količina rada i kapitala, a rad u Hrvatskoj skuplji je od onog u drugim zemljama, hrvatski proizvođač će propasti, a njegovi radnici bit će nezaposleni jer je cijena koštanja proizvodnje tih cipela veća od one koju ima inozemna konkurencija'.

Zgombić ne vjeruje da minimalac čuva radnika od pohlepe poduzetnika, iako takvi primjeri zasigurno postoje. U tom slučaju, kaže, sve plaće bile bi minimalne moguće, a u Hrvatskoj ih imaju samo slabo konkurentni sektori i poslodavci.

Kod vanjske politike, Zgombić bi hrvatske diplomacije okrenuo proračunu, a diplomatska predstavništva bila bi 'ekonomske ekspoziture, i sakupljači poslovnih informacija relevantnih za hrvatsko gospodarstvo.

Začepljivanje sifona za odljev mozgova

Decentralizacija je još jedna od Zgombićevih točaka, pa bi tako centralna vlada imala dužnosti ograničene na vanjske poslove, obranu, dio unutarnjih poslova, znanost, socijalne transfere i nacionalne investicije. Regije bi imale lokalne vlade i predstavnička tijela, te bi same određivale porezne stope i ubirale prihode od poreza na dobit. Broj ministara će diktirati efikasnost, na koju Zgombić stavlja poseban naglasak.

Potrošnja javnog sektora financirat će se iz poreza, a ne daljnjim zaduživanjima, piše Zgombić. Mora se i eliminirati višak zaposlenih u državnoj službi, jer dok postoji oko 300 tisuća nezaspolenih, kako ostaviti nekoga iz državnog sektora zaposlenim, ako nije potreban. 'Treba zasposliti sve ili ne imati višak nigdje', tvrdi se u programu. Kako bi se to postiglo, Zgombić već 2012. godine predlaže otpuštanje 15 posto zaposlenih u državnom sektoru, odnosno oko 36 tisuća ljudi.

Nadalje, Tijekom četiri godine mandata onoga tko prihvati ovaj program, treba biti uloženo oko 8 milijardi kuna u znanost, odnosno tehničke fakultete, institute i primijenjena istraživanja. Iz proračuna će biti odvojen novac i za 1000 najboljih studenata, kako bi studirali na jednom od 10 najboljih sveučilišta na svijetu, no uz obvezu povratka u Hrvatsku ili povratka deseterostrukog iznosa financiranja školovanja.

Na kraju svega, odnosno po isteku jednog mandata, 2015. godine, predviđa Zgombić, Hrvatska bi uz primjenu njegovog programa, funkcionirala na sljedeći način: Deficit bi bio 1,2 posto BDP-a, dok bi realni BDP porastao na 6,5 posto. Broj nezaposlenih bi pao na 136.000, upola manje no što ih je danas. Za Tportal Zgombić je u obranu svog programa rekao da nije neoliberalan, nego jedini moguć.

Proučite i sami detalje Zgombićevog programa: PDF