Dusko Jaramaz/PIXSELL
Dusko Jaramaz/PIXSELL

Zlatko Komadina kandidirat će se za predsjednika RH – juriša na Kolindu čija je popularnost u drastičnom opadanju

Autor: I. Delić / 7dnevno / 21. listopada 2016.

Drugi mandat predsjednice Kolinde Grabar Kitarović sve je upitniji, a to je prilika koju su prepoznali u SDP-u. I dok Picula otvoreno najavljuje kandidaturu za predsjednika, Komadina je počeo formirati tim s kojim će se upustiti u tu avanturu

Iako na rezultate anketarskih kuća, u čijem je opisu posla predviđanje rezultata izbora, te procjena popularnosti pojedinih aktera hrvatske političke scene valja gledati s dozom opreza u zadnje vrijeme svima njima je jedno zajedničko – predsjednici Kolindi Grabar Kitarović do te je mjere opala popularnost da joj se ne smiješi drugi mandat.

Da je tome tako potvrđuje i zadnje istraživanje Crodemoskopa koje je u predsjedničinim odajama izazvalo nelagodu i paniku, jer prvi put otkako je izabrana za predsjednicu Republike, nije najpopularnija političarka u zemlji, već je njezinu zavidnu rolu preuzeo premijer i šef HDZ-a – Andrej Plenković.

Takvo što bi se moglo pripisati novim političkim trendovima, da je Grabar Kitarović kojim slučajem druga na ljestvici popularnosti, ali mjesta za utjehu nema, jer na drugu poziciju građani su pozicionirali – doslovce nikoga. Iz toga jasno proizlazi da je predsjednica na trećoj, ali nimalo ugodnoj poziciji koja se mjeri sa 14,3 posto podrške.

Ove brojke ozbiljan su argument za zabrinutost jer, primjerice, Stipe Mesić je deset godina kao predsjednik bio najpopularniji političar u državi, osim na koncu mandata kada ga je na kratko pretekla Jadranka Kosor, no Mesić je i tada bio na drugoj poziciji s 19,7 posto. Iz tih brojki razvidna je loša pozicija Kolinde Grabar Kitarović, a dodatni je razlog za brigu, njezina usporedba s Ivom Josipovićem, koji je tijekom cijelog petogodišnjeg mandata čvrsto stajao na vrhu ljestvice najpopularnijih političara, dok se na trećem mjestu nikada nije niti našao.

Uz to, negativan trend prati prvu damu Lijepe naše već mjesecima i to još od lipnja, kada je bila na 19,6 posto; mjesec dana kasnije popularnost joj se spustila na 17,1 posto, te tako postepeno sve do danas, kada je ostvarila najneslavniji rezultat karijere.

Usporedbe radi, prvu godinu mandata dočekala je kao najpopularnija političarka u zemlji s podrškom od 22,6 posto, dok je Josipović u to doba uživao podršku od 45,3 posto birača. Ovih brojki i više su nego svjesni u Uredu predsjednice gdje slabu popularnost pripisuju njenoj snažnoj potpori kurikularnoj reformi, oštroj osudi NDH i ustaških zločina, ali i otvorenom dijalogu sa Srbijom, što se nije dopalo biračima sklonima desnici.

Njezine nedosljednosti i političkog vrludanja, ali i pada popularnosti kojega, među ostalim, pripisuju i odlasku Zorana Milanovića iz političkog života, svjesni su i u SDP-u koji se oporavlja od debakla na parlamentarnim izborima, te uz kampanju za unutarstranačke izbore, već sada počinju pripremu za predsjedničku kampanju pomno razmatrajući najbolje moguće kandidate koje će sučeliti s Kolindom Grabar Kitarović, kako bi Partiji vratili Pantovčak, kada već nisu na vlasti u Banskim dvorima.

Naša dobro upućena sugovornica iz vrha SDP-a prepričava kako se u suštini većina članstva slaže s idejom da se stranački kandidat za predsjednika istakne pravodobno, kao što je to bio slučaj s Josipovićem, jer se tako jača unutarstranačka demokracija, ali i snaga kandidata koji bi u kampanju trebao poći prije zakonski propisanoga roka, ako misli do kraja i ozbiljno poljuljati poziciju trenutne predsjednice.

Svaka struja u raslojenoj Partiji ima svojega favorita za predsjednika, ali složni su u tome da kada se odluči tko će biti kandidat, stranka treba čvrsto stati iza te osobe, jer je Grabar Kitarović, tvrdi naša sugovornica, na izbore ušetala kao svježe lice grabeći glasove centra, ali i krajnje desnice na način da nisko i ispod pojasa udara na Josipovića.

On je pak bio oslabljen lošim rezultatima SDP-ove vlade, no unatoč tome pobijedila ga je ”za dlaku”, što ne bi bio slučaj da je stranka čvršće stajala uz njega, koji je tada bio u otvorenom sukobu sa Zoranom Milanovićem. Danas je pak situacija po predsjednicu mnogo nezahvalnija, a to je prilika koju SDP vreba, dok se struje unutar stranke pokušavaju konsolidirati.

Svaki kandidat ima svojeg favorita

Prema riječima naše sugovornice, Ranko Ostojić nema ambicije postati predsjednikom Republike, a drugi projekti zanimaju i njegova prezimenjaka, te nekadašnjeg ministra zdravlja, Rajka. No, u utrku za predsjednika SDP-a s opravdanim razlogom nije se uputio jedan od najdugovječnijih SDP-ovaca, Zlatko Komadina, čovjek koji više od jednog desetljeća upravlja Primorsko-goranskom županijom, i to prilično uspješno.

Da u tome kraju ima svoju bazu i biračko tijelo, ali i potporu stranke i nije neka novost, ali lukavi Komadina je u srazu za predsjednika stranke, potporu nedvosmisleno ovaj put dao mladom Davoru Bernardiću, očekujući od njega isto zauzvrat.

Naime, kako otkriva naša sugovornica, Komadina više ne krije ambicije, te se namjerava kandidirati za predsjednika države. U svoju pobjedu više je nego uvjeren, te sada sasvim otvoreno i bez uvijanja traži od SDP-a da ga podrži u toj namjeri, jer je zaslužio potporu s obzirom na sve što je za stranku dao. Komadina je već počeo sastavljati tim koji će ga povesti u pobjedničku kampanju za predsjedničke izbore, a svojih prednosti u usporedbi s Grabar Kitarović vrlo je dobro svjestan, te ih je otkrio timu najužih suradnika.

Sebe smatra drukčijim tipom političara od nje – za razliku od Kolinde on je, kako vjeruje, personaliziran i odvažan, a svoju politiku i svjetonazore nikada nije mijenjao, te je uvijek stajao iza svojih riječi i principa. To bi se biračima moglo dopasti jer, među ostalim, on za razliku od Kolinde sebe ne smatra protokolarnim političarem, a misli i kako je svoj politički rad dokazao i pokazao vodeći svoju županiju.

Inače, ambicije Zlatka Komadine ne datiraju od jučer, već se tome nadao i u vrijeme kada je SDP kandidaturu ponudio Ivi Josipoviću. Potajno je snivao da će se Milanović sjetiti baš njega, a kako se to nije dogodilo, njih dvojica su zahladili odnose, te postali jedni od najvećih političkih protivnika, mada su branili boje iste stranke. No, i sada Komadina mora znati da mu kandidatura neće proći olako, jer svi ozbiljniji kandidati za predsjednika stranke imaju svoje pulene za koje će u slučaju pobjede agitirati.

Ne pobijedi li u studenom na unutarstranačkim izborima, Tonino Picula kandidirat će se za predsjednika, što je otvoreno i rekao u jednom od svojih intervjua. Premda dio SDP-ovaca misli kako je Picula svoje namjere već sada obznanio da bi dobio potporu u drugom krugu unutarstranačkih izbora, drugi dio članstva, te sve veći broj pristaša, drži kako je on najbolji kandidat za predsjednika jer je najisprofiliraniji SDP-ovac za tu funkciju.

S druge strane, ako postane predsjednik svoje stranke, u utrci za predsjednika Republike bi europarlamentarac Picula mogao podržati svojeg kolegu Nevena Mimicu, kojemu bi to bio vrhunac karijere. Uz to, svojeg favorita za predsjednika ima i Orsat Miljenić, a po tome pitanju već se dogovorio s Mirandom Mrsićem, kojemu će dati potporu u slučaju pobjede na stranačkim izborima.

Dio medija spekulira kako ambicije za predsjednika države ima i Zoran Milanović, koji će se prvo posvetiti karijeri u nekoj od europskih institucija, ali on nipošto ne misli trajno napustiti političke vode, pa će se u proljeće 2019. kandidirati na izborima za Europski parlament, za što ima ozbiljne šanse. Biti će to samo trening i predkampanja za predsjedničke izbore kroz koje se na velika vrata misli vratiti na scenu, a Milanović navodno o tome veoma ozbiljno razmišlja.

Prvi je o toj mogućnosti javno progovorio politički analitičar Žarko Puhovski koji je još u kolovozu, kada se razbuktavala afera oko objavljivanja tajnih snimaka Milanovićevog kontroverznoga razgovora s braniteljima, kazao da je Milanović tim činom otkrio svoje namjere da postane predsjednik države.

“On je tim sastankom želio poručiti kako on može sa svima razgovarati, bolje i od Andreja Plenkovića, ali i bolje od predsjednice u čiji je teren također ušao i koju želi očito pobijediti kao protukandidata na predsjedničkim izborima… Njega bi beskonačno veselilo da porazi Kolindu osobno, a i to da pobijedi kao predsjednik”, govorio je tada Puhovski.

Tko ima šanse na unutarstranačkim izborima?

Prije nešto više od tri godine, Davor Bernardić vodio je jednu od svojih krucijalnih političkih bitki, onu za predsjednika zagrebačkog SDP-a, suprotstavljajući se jakim stranačkim imenima – Mirandu Mrsiću i Gordanu Marasu. U tome srazu rijetki su mu davali šanse, ponajviše zbog njegova sukoba sa Zoranom Milanovićem, no usprkos malim šansama, pobjedu je odnio u prvom krugu uz slogan “Ključ za budućnost”, ali i obećanje da će provoditi vjerodostojnu i dosljednu politiku baziranu isključivo na Zagreb.

Tada dano obećanje, Bernardić je pregazio brže no što je planirao te sada, računajući na biračku amneziju sa sličnim sloganima, juriša na unutarstranačke izbore. Dokazuje da mu je zagrebački SDP bio tek usputna stanica jer sada najavljuje da će, pobijedi li na stranačkim izborima, dati ostavku na mjesto šefa zagrebačke organizacije, čija mu je potpora na ovim izborima ključna, dakako uz onu primorsko-goranskog ogranka kojim ravna prijatelj mu Komadina.

Bernardić je stranačke ambicije uskladio sa svojim političkim preferencama, pa u skladu s time ne odustaje od ideje da bude kandidat za gradonačelnika Zagreba. U obje utrke uvjeren je u pobjedu, a u neformalnim razgovorima Bernardić otkriva kako će u SDP-u biti prvi, u prvom krugu. U drugom krugu rado bi se sučelio s Miljenićem, jer ga smatra lakšim protukandidatom od Ostojića koji ima svoje sljedbenike i kojega članstvo simpatizira, za razliku od Miljenića kojega članovi nisu imali prilike adekvatno upoznati.

Ipak, u SDP-u smatraju da je Bernardićeva javno otkrivena namjera da se kandidira za zagrebačkog gradonačelnika, zapravo, pogrešan potez koji bi ga mogao stajati pobjede na unutarstranačkim izborima, jednak kao Piculin gaf kada je rekao da planira voditi stranku iz Bruxellesa, što je naknadno povukao.

Stranka se ne može voditi iz Europskog parlamenta, ali ni iz Gradskog poglavarstva, te predsjednik SDP-a mora biti jasan i glasan šef oporbe u Saboru, što zagrebački gradonačelnik i europarlamentarac naprosto nisu u mogućnosti izrealizirati, smatra naša sugovornica koja vjeruje da se šef SDP-a mora kandidirati za premijera, jer to od stranke, ali i njega samoga, očekuju birači.

Jednako tako je mišljenja, da se netko tko upravlja hrvatskom metropolom i rješava gradske probleme, ne može u potpunosti posvetiti stranci, a ideje koje su iznijeli Picula i Bernardić, po nju, ali i po veliki dio članstva, zapravo su – ludosti kojima su si umanjili šanse za pobjedu.

I matematički gledano, ni Bernaridić, ali ni Picula nemaju pretjerane šanse. Naime, proljetos je na izborima Milanović dobio 60 posto glasova, a takvi teško da će svoj glas dati Piculi i Bernardiću koji su deklarirani antimilanovićevci, pa njih dvojica eventualno mogu računati na onih 40 posto koje je na izborima osvojio Komadina, i to može biti baza unutar koje će oni tražiti potporu.

Dio glasova iz tog bazena otići će i Miljeniću, uz kojega su stali koprivničko-križevački i međimurski ogranak, te nije nemoguće da se on i Ostojić sučele u drugom krugu. Da Bernardićeva pobjeda nije u interesu SDP-u, govori i istraživanje u Zagreba iz svibnja mjeseca, koje je pokazalo da 47 posto birača koji bi birali esdepeovu listu, ne žele zaokružiti ime predsjednika zagrebačkog SDP-a.

Iznenađenje na izborima mogla bi biti Karolina Leaković s kojom je sve više ljudi ugodno iznenađeno; ona neće postići rezultat koji bi mogao nekoga ugroziti, ali će sigurno ostvariti rezultat nakon kojega bi je u SDP-u trebali više uvažavati.

Koji ogranci koga podupiru?

Potpora stranačkih ogranaka, ali i snažnih stranačkih imena u tijesnoj utrci za predsjednika SDP-a, mogla bi biti krucijalna, a Ranko Ostojić je u tom slučaju u priličnoj prednosti obzirom da iza njegove kandidature stoji bivši premijer Milanović koji za njega agitira i koji mu potajno vodi kampanju.

No, kako saznajemo iz izvora bliskih stranci, potpora bivšeg premijera i uskoro bivšeg šefa, neće mu previše pomoći, jer podršku ne uživa u svojoj rodnoj Dalmaciji, osobito u Splitu, gdje lokalni SDP-ovci već pripremaju plan kojim će povesti veoma snažnu i intenzivnu kampanju protiv svojeg sugrađanina. Lobirati će tako za njegova konkurenta Tonina Piculu, jer s Ostojićem ionako godinama vode otvoreni rat, a on za svo to vrijeme nije kročio u stranačke prostorije u svojem rodnom kraju.

U splitskom ogranku kivni su na Milanovića koji daje podršku Ostojiću i petlja se u politički život stranke koju je praktički napustio, te smatraju stranačke izbore prilikom da se obračunaju s Ostojićem kojega je štitio prijatelj Zoki, a zbog kojeg je raspušten kompletan splitski ogranak.

Iako ga njegovi zemljaci ne podržavaju, uz Ostojića je stao SDP-ov ustavni stručnjak Peđa Grbin koji mu vodi kampanju, a podržavaju ga i njegova bivša pomoćnica iz MUP-a, Ines Krajčak, bivši ministar Željko Jovanović, a navodno i šefica zadarskog SDP-a, Sabina Glasovac.

SDP-ove mlade snage stale su pak uz Orsata Miljenića, baš kao što su nekoć stajali uz Milanovića. Tako su mu na isticanju kandidature, podršku dali brojni lokalni čelnici – gradonačelnik Koprivnice, Mišel Jakšić, načelnik Legrada, Ivan Sabolić, načelnik Tisnog, Ivan Klarin, načelnik Jelse, Nikša Peronja, gradonačelnik Jastrebarskog, Zvonimir Novosel, gradonačelnik Ludbrega, Davorko Bilić, zamjenik gradonačelnika Čakovca, Mario Medved, zamjenik varaždinskog župana, Alen Kišić, te predsjednica GO-a Foruma mladih SDP-a, Agata Cvitić.

Miljenić ima podršku i u Siniši Hajdašu Dončiću, ali i Mirandu Mrsiću, Marasu, Bauku, Zmajloviću. Miljeniću, pak, kampanju vodi Boris Lalovac, a kao volonter za njega radi i nekadašnji glasnogovornik Vlade, Nikola Jelić.

Tko će biti u timu Domagoja Hajdukovića nije poznato, ali zna se da potporu uživa u svojem slavonskom ogranku. Njegovu kandidaturu, zasad, javno podržavaju predsjednik bjelovarsko-bilogorskog SDP-a, Vedran Babić, šef virovitičko-podravskog SDP-a, Tomislav Žagar, predsjednik đakovačkog SDP-a, Damir Tomić, te predsjednik šibenskog SDP-a, Franko Vidović.

Nije poznato tko čini tim Tonina Picule, ali se zna da uživa potporu Davorka Vidovića, dok iza Bernardića stoje Komadina, Rajko Ostojić i Željka Antunović, što za njega predstavlja otegotnu okolnost, obzirom da neki vjeruju kako bi mogao biti njihova lutka na koncu.

Autor: I. Delić / 7dnevno / 21. listopada 2016.

ZADNJE VIJESTI