Patrik Macek/PIXSELL

Zdravko Marić ubija Hrvatsku nevjerojatnom lakoćom

Autor: Tvrtko Dolić / 7dnevno / 18. studenog 2016.

Vjerovali ili ne, genijalni Zdravko Marić cijelu Hrvatsku pretvara u lošu banku. Da su 'frankeri' bili strpljivi, Zdravan bi dogodine jednostavno otpisao njihove kredite

Porezna “reforma” ne pogoduje samo tajkunima, nego zahvaća “pravedno” sve one s visokim primanjima, sve one koji već grabe iz porezne mase, sve one koje morate nekako privoljeti da “reformu” implementiraju. Ministar Zdravko Marić je a da ne trepne to nazvao socijalno pravednijim sustavom. Zašto je tako komotan? Pa, porezna “reforma” istovremeno je politički spin, kojim se namjerno podižu društvene tenzije, pa “reforma” ulazi i u porezni USKOK. To znači da politika diktira čije će porezne kartice ići pod povećalo. Simbol takve matrice je konkretan nesretnik, koji prekopava smeće onih koji će profitirati u novom poreznom bezobrazluku. Zastupnik Živog zida Branimir Bunjac sublimirao je stav oporbe glede Prijedloga zakona na dobit, koji bankama dopušta otpis loših kredita – riječ je o obmani u korist banaka. Možete li zamisliti koja se pljačka krije iza oprosta “nenaplativih” kredita za tvrtke. Iznos loših kredita dostigao je 40 milijardi kuna! Svi znamo da je novac izvučen u džepove vlasnika nelikvidne tvrtke. Koji se vozi u najnovijem BMW-u, registriranom na rođaka. “Nezamjenjivi ministar Zdravko Marić” ispada običan šibicar, koji ispred Banskih dvora hitro vrti te proračunske kutijice. Koju god kutijicu odaberete, ispod nje nema ništa. Marić se veselo zabavlja jer su sve tri kutijice prazne. Za kugletinu od oko 4 milijarde eura nema mjesta, a tolike kreditne obveze RH stižu nam na naplatu samo u 2017. Marić u svezi izlaska iz procedure Unije za prekomjerni deficit uporno govori o nekoliko milijardi kuna.

Zdravko Marić ima još jednu brigu. Kako se dodatno skupo zadužiti na razini 4 milijarde eura kada svi znamo da je kapital jeftin? Dosjetio se! Banke će državu skupo kreditirati ako država bankama otvori toliko poreznih olakšica na konto otpisa loših kredita. Tako će država, odnosno svi mi, stradati dvostruko, za 7-8 milijardi eura, ali nema straha, to raja ne kuži. Teško je običnoj sirotinji objasniti da rad u RH može pojeftiniti samo tako da potonemo dublje. U okvirima istog zamračenja istopit će se i smanjenje poreznih davanja iz bruto plaće, za one s visokim primanjima. Zdravko Marić podsjeća me na mog susjeda koji je prodao kravu i tako opremio Božić. Čini se ludo, ali nije tako. Djeca su ostala bez mlijeka, pa su se klinci brzo pokupili, i eno su već u Dublinu, zaposleni i sretni. Ako ništa riješili su se svog “ludog” oca. Saborskog zastupnika, profesora Ivana Lovrinovića razdragao je i porez na kupnju prve nekretnine, koji će se vraćati jednog dana kada Zdravko Marić neće biti ministar. Neka je država nešto likvidnija u Marićevom mandatu, pa će zemlja biti dublje u crvenom kada se crveni vrate na vlast.

Slatko je otpisati dugove

Kako namiriti glad financijskog sektora u jednoj okupiranoj zemlji ugušene ekonomije? Profesor Lovrinović ukazao je na još jednu nevjerojatnu pojavu – umjesto da bankama uvedemo porez na aktivu, i tako godišnje kasiramo oko dvije milijarde kuna, Vlada se brine kako bankama pomoći da njihova dobit ne pada. A to se kod nas postiže novim zaduživanjem države, koja onda preuzima loše plasmane poslovnih banaka i tako praktično iste zasipa s milijardama kuna koje su trebale popuniti proračun, sve pod izgovorom stvaranja povoljne investicijske klime. Investicije ne dolaze, ali je klima baš ugodna. Ministar Zdravko Marić namirit će bankarske loše plasmane polovično, na razini 21 milijarde kuna, ne računajući troškove slavnog masona Marijana Hanžekovića i drugih ovršitelja. Država će 2017. umanjiti poreznu obvezu one banke koja otpiše kredite koje je do kraja 2015. svrstala u kategoriju loših, odnosno nenaplativih. To su oni krediti kojima ugovorene rate nisu otplaćivane 90 dana i dulje. Sretan je i gazda Ivica Todorić, premijer u sjeni, koji je na konto namirenja konverzije „švicaraca“ već kapitalizirao poček za svoje kreditne obveze, a sljedećih godina može računati na otpis kreditnih dugova Agrokora. I još će Vladi tako učiniti uslugu, jer Vlada neće morati tražiti drugi izgovor da banke zaspe dvostruko, svadbeno. Sretan je i sam Zdravko Marić, koji je delegiran u Ministarstvo financija baš iz Agrokora. Nikakvo čudo da prestravljeni narod bježi na sve strane, pa je glavni grad Vukovaraca postao onaj isti Dublin iz kojeg me pozdravljaju moji mladi susjedi. Uskoro će Irci tvrditi da su oni branili Vukovar.

Ministar Zdravko Marić naglašava kako nije riječ o kompenzaciji bankama za nekakva očekivanja u budućnosti na ime kredita koji su imali valutnu klauzulu u švicarskom franku. To morate znati iščitati. Naime, banke su već kasirale porezne i slične olakšice na razini 6 milijardi kuna na ime konverzije „švicaraca“, a i to je konzumirano dvostruko – ne znam kojom čarolijom. Naravno da su se banke brzo prilagodile, odnosno navukle na prežderavanje, pa sada Zdravko Marić za sljedeće godine mora smisliti nove gozbe. Damir Odak, još uvijek viceguverner HNB-a, ovaj se put skromno oglasio izvan svog zrakoplova i oštro napomenuo da banke mogu otpisati samo onaj dio duga koji je pokriven rezervacijama, što opet znači da se “ušteda” pakira za inozemne matice banaka. Odak dodaje kako je kredit dostigao stopostotnu pokrivenost ako se ne otplaćuje dvije godine. Dobro, kako banke nahraniti 2018. godine? E, glede toga veselo stepuje cijela Vlada RH. Naime, konverzija „švicaraca“ je provedena, ali nitko ne smeta državu da za dvije godine prizna bankama odgovarajuće dodatne porezne olakšice. Forma je zadovoljena, banke su sretne, a ta odurna država tek sitno zaduženija u odnosu na današnje stanje. U sljedećem životu želim biti Zdravko Marić. Dao bih sve da se mogu barem tri minute prikopčati na njegov mozak. Nečeg tu ima.

Jako me ohrabrila činjenica da Gojko Drljača u Jutarnjem listu afirmira Zdravka Marića i poreznu “reformu”. Drljača posredno od masona Marijana Hanžekovića mjesečno potegne desetke ili stotine tisuća kuna za “svoje” redovno slovo protiv hrvatskog interesa, pa će tako Drljači nova porezna “reforma” vjerojatno donijeti mjesečno barem tisuću eura na konto svih nas, odnosno na temelju porezne reforme koja će za one s visokim primanjima značajno smanjiti porezno opterećenje. Cijela ta porezna obmana, popularno nazvana Jebitda, ima ugrađen strani zahtjev: pojednostavljenje porezne politike neovisno o ekonomskim i demografskim posljedicama, odnosno na štetu naše ekonomije. Hrvati će postati jeftina radna snaga ili će otići, a onda će se jeftina radna snaga jednostavno doseliti. Mnogi su se Srbi uoči Oluje spakirali zbog ekonomskih razloga. Bogati će još više trošiti na strane brandove i još skuplje automobile. U protivnom bi sirotinja kupovala više osnovnih životnih namirnica, što u određenoj mjeri jača domaću proizvodnju, a to je u konačnici nedopustivo, odnosno uplitanje države u “slobodno” tržište. Već dva mjeseca uvozni lobi naprosto bjesni zbog povećane proizvodnje mandarina u dolini Neretve. A bilo je planirano da trideset kuna plaćamo truli i otrovni kilogram “mandarina” koje dozrijevaju u skladištima.

Ekonomija je za šljakere




Zbog svega toga gospodarstvo je preuzela Martina Dalić, koja je svoj “zanat” ispekla u finacijskom sektoru, zapravo tu negdje, na razini uprave, daleko od konkretnog financijskog života, još dalje od konkretne ekonomije. Navodno se za svoju novu dionicu na ministarskoj razini pripremala u MMF-u. Zamislite tu namještaljku – baš ministrica gospodarstva mora se distancirati od svega u svezi Ine! I još je u tijeku mađarski pokušaj zatvaranja Rafinerije u Sisku. Eto, svoj svoga pomogne, pa suprug Martine Dalić u Ini grabi plaću koja se mjeri stotinama tisuća kuna, tako da može očekivati još kojih desetak tisuća kuna neto na temelju porezne reforme Zdravka Marića. Zapravo tu nema sukoba interesa, nitko se ne svađa. Ako se rafinerija Ine zatvori, suprug Martine Dalić može računati na veću plaću. U Ini! Znam da to zvuči čudno, ali je tako. Hrvatima je nabačena luđačka košulja. Svaka vlada odradila je svoju dionicu u upropaštavanju Ine i odgovarajućem povećanju plaća najvišeg menagementa. Tek što je Ivo Sanader smaknut zbog kriminalnog preuzimanja Ine od strane mađarskog MOL-a, njegova nasljednica Jadranka Kosor pravno je zapetljala izdvajanje plinskog biznisa, da bi kod nje financije preuzela Martina Dalić i strogo branila interes banaka.

Da bi Ivica Torodorić i Agrokor ušli u deal, bilo je potrebito da Agrokor kreditno potone, pa tako dolazimo do odgovora zašto je Agrokor kupio slovenski Merkator. Slično su Atlantic i Emil Tedeschi navedeni na kupnju slovenske Kolinske. Navodno je obje velike kupnje pogurala i snažna slovenska obavještajna mreža u Hrvatskoj. Slovenci su se povezali s Rusima, uskoro će jodlati i misica Melanija, a iza “mađarskog” MOL-a stoji ruski kapital. Na istočnoj granici svako malo imamo zajedničke vojne vježbe Rusa i Srbijanaca, a eto se prilagođava i Sate Department. Arbitraža glede Savudrijske vale mogla bi ponovno postati obvezujuća. Zanimljivo, slovenska agentura proizvela je i “Sanadera homoseksualca”, koji ipak nije imao potrebu družiti se s Borutom Pahorom, niti onoliko koliko je to sebi dopustila Jadranka Kosor, da bi se fronti protiv “Smradanera” pridodao i Hrvoje Petrač, tako da se sve vratilo prema Petračevom prijatelju Stipi Mesiću i njegovoj mafijaškoj borbi za teritorij zvan Ina, i sve te provizije u svezi Ine, da bi isti Mesić kao predsjednik RH brzo potvrdio “Suzanu iz paštete” za Smradanerovu nasljednicu. I još se Petrač neko vrijeme sklonio u Izrael. Tako je utržak Agrokora i Atlantica otišao u Sloveniju, a raja na buvljaku zvanom Hrvatska kupuje otrovnu škart robu, lažne robne marke, sve na crno, a što se ne proda jednostavno mutira u loš kredit. Našim uvoznicima fućka se za ebitda kada je sve to odbitne.

Novinari plaćenici




Osobe s izuzetno visokim primanjima uglavnom su raznorazni društveni paraziti, koji oblače presvlaku zaštitnika slobodnog tržišta i ljudskih prava. Reagiraju kao bijesni psi na svako poravnavanje dohotka u korist onih koji stvarno rade. “To nije dobro!” – vrište bivši rigidni komunisti. “To poskupljuje rad! To je desničarenje!” Kod nas je postalo uobičajeno da se diplomski radovi prepisuju i diplome kupuju, pa kao to je investirani kapital, koji treba vratiti dobit. “Za što sam ja gulio pet godina na fakultetu?” – kuka nam stručnjak za ONO i DSZ. A ono, lik nije izlazio iz okolnih kafića. Valjda zato da izbjegneš cestu i lopatu, da radiš na suhom, da nas ideološki u zdrav mozak, i još cijelo vrijeme isprazno googlaš na računalu firme ili institucije. Čast potvrđenim znanstvenicima, većina stanovnika Hrvatske s plaćom iznad 15 tisuća kuna praktično ne radi ništa. Oni su uglavnom društveni paraziti.

Ostavite ideologiju postrance, Hrvatska treba ponovno otvoriti Goli otok, ovaj put za samozvane stručnjake i društvene arbitre! Da gule dodatnih pet godina, da osjete sudbinu tog “nazadnog i desnog” radništva. Plaća radnika je četvrtina onoga za koliko će porasti plaća Drljače, pa nikakvo čudo da je isti konačno prepoznao Gordana Marasa kao komunjaru, ovaj put zbog Marasovog provokativnog prijedloga da se plaća iznad 15 tisuća kuna oporezuje 48 posto. Zanimljivo, Gojko je ipak prepoznao “pretežito siromašnu Hrvatsku u kojoj primanje od 15 tisuća kuna zvuči astronomski”. Glede toga, osobno me iznenadio površan komentar inače pronicljivog Milana Račića, koji napominje da je 15 tisuća kuna samo 87 posto danske prosječne plaće i da se osobe s takvim primanjima ne mogu ubrojiti u bogate. “Na kraju dana ostaje nam zbroj osobnih izbora i to je ono što nazivamo životom” – tvrdi nam Račić. Ali, dragi prijatelju, u jednoj totalno korumpiranoj zemlji imate pravo i ostati pošten, ne pokrasti drugoga. A kada u ovakvoj zemlji takav izbor dodate u svoj životni zbroj, nužno ste u crvenom. “Kakve biste odluke donijeli u ime svoje djece?” – pita nas Račić. “Biste li odabrali mizeriju godinama nakon diplome?” – misli na plaću od 15 tisuća kuna! Račić previđa da su budućnost Hrvatske djeca onih stanovnika Hrvatske koji zarađuju desetinu prosječne danske plaće, a ne taj “naraštaj tromih i smotanih”, koji ne mogu skočiti niti metar, jedva trče i imaju držanje bjeloglavog supa, a tatice su takvima već rezervirali ugodne fotelje u državnoj administraciji, javnim poduzećima i ostalim institucijama – takve je ovih dana prepoznalo i naše ideološki orijentirano dnevno novinstvo. Suprotno trendu, trebamo zadržati kvalitetu, a izvoziti trome i smotane, zapravo političare.

Autor:Tvrtko Dolić / 7dnevno / 18. studenog 2016.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.