Screenshoot/Dnevnik.hr
Screenshoot/Dnevnik.hr

ZBOG OVE PRIČE ĆETE ZAPLAKATI: Kada je krenula u školu, umjesto proteze dobila je cijev omotanu kartonom

Autor: M.B.

'Prvi put sam vidjela za Božić objavu o curici koja je završila razred sa odličnim, ali ona nije imala nogu, imala je protezu. To čak nije ni izgledalo kao proteza i to je bilo strašno, pogodilo me i onda sam pitala Karla da joj pomognemo jednostavno', ispričala je Ivana Vojtkuf Schmidt.

Jane je rođena u Keniji, a djeca poput nje tamo nemaju nikakve šanse. Ostavljena je u sirotištu Mali dom koji vodi hrvatski misionar, fra Miro Babić, a u kojem inače završavaju djeca s invaliditetom, djeca s posebnim potrebama, prenosi Dnevnik.hr

Kada je krenula u školu, umjesto proteze Jane je dobila cijev omotanu kartonom. Njezinu snimku na Facebooku vidio je jedan bračni par iz Hrvatske. Odlučni su pomoći Jane da dobije pravu protezu, ali ono što tek planiraju za svu djecu iz sirotišta vrijedno je divljenja.

‘Prvi put sam vidjela za Božić objavu o curici koja je završila razred sa odličnim, ali ona nije imala nogu, imala je protezu. To čak nije ni izgledalo kao proteza i to je bilo strašno, pogodilo me i onda sam pitala Karla da joj pomognemo jednostavno’, ispričala je Ivana Vojtkuf Schmidt.

U ovoj priči je sve sjelo na pravo mjesto potpuno spontano. Jednu od milijun objava na društvenim mrežama ugledale su prave oči. One koje znaju što to znači biti zarobljenik vlastitog tijela.

‘Iz kartona, žica i plastike su napravili kao neku produženu cijev i sad je ta mala djevojčica u tu cijev gurnula u tu malu nogu koja je puno kraća i s time hodala – znači ne može je sklopiti ne može s tim sjediti’, pojašnjava Karl Schmidt koji jako dobro zna što znači kretanje.

I sam u kolicima, poslovni čovjek koji je uspio u životu usprkos svemu, postao je anđeo čuvar ove djevojčice. Fra Miro Babić pojašnjava kako je Jane jedno specifično dijete.

‘Ona je došla iz izbjegličkog kampa ovdje u blizini, mama se o njoj nije mogla brinuti i imala je problema s nogom. Jane ima pola noge samo, tako je rođena.’

Nevjerojatni životni spletovi

Živi u sirotištu za odbačenu i bolesnu djecu u Keniji. Tamo ima obrok, koliku-toliku zdravstvenu skrb, krov nad glavom i ono najbitnije – priliku za obrazovanjem. Kad odraste želi biti policajka.

Možda je netko gore u tome svemu zaista imao prste jer način na koji je Jane upoznala svoj životni oslonac Ivanu i Karla, a fra Miro Afriku… priča je prožeta nevjerojatnim životnim spletovima.

Mali dom sirotište je u donjoj Subukiji u Keniji, a vodi ga najmlađi hrvatski misionar fra Miro Babić. Čovjek koji je slučajno čitajući misionarski časopis odlučio postati upravo to. Dobio je dozvolu za misiju, maštao je o pomaganju u prašumama Amazone. Ali ponuda za misiju odnosila se samo na Afriku. Bilo je uzmi ili ostavi. I uzeo je.

Tek kada je tamo stigao otkrio kako njegovo ime Miro na jezicima plemena u Istočnoj africi znači upravo Čovjek iz Afrike.

Afrikanca iz Bugojna, kako sam sebe naziva, kontaktirali su Ivana i Karl nakon što su vidjeli Jane na Facebook stranicama Malog doma. Htjeli su najboljoj učenici u razredu pokloniti novu protezu.

Žive na relaciji Njemačka, Dubai, Hrvatska. Vječno su na putu jer vrlo uspješno vode tvrtku koja izrađuje – upravo ortopedska pomagala.

Kako je uređena zajednica u kojoj živiš i koje ti mogućnosti pruža odredit će tvoju budućnost, uvjeren je Karl koji je nakon nesreće ostao u kolicima.

‘Mislim da je vrlo jednostavno. Da sam ja nastradao u Hrvatskoj, školovao se u Hrvatskoj, nikad ne bih imao tu priliku koju sam imao kao osoba koja je nastradala u Njemačkoj. Završio bih isti fakultet, ali društvo u kojem sam ja odrastao je meni dalo mogućnost da se mogu ravnopravno razvijati. To je nešto što u Hrvatskoj fali. Sad to projicirajte na Keniju. To je nemoguća misija. Vi ćete završiti fakultet i što nakon toga? To je ono o čemu trebamo razmišljati, to je priča koja ne treba završiti’, pojašnjava Karl.

Želi im pomoći da se jedan dan zaposle. Ali za početak – pružiti ono osnovno. Jer tamo kupaonica nema, a djeca s invaliditetom nemaju ni – toalet.

Zamislite da nemate noge, a svaki dan morate na čučavac

‘Sad razmislite da morate svaki dan na čučavac. Sad je to strašno, mi to možemo shvatiti, mi smo zdravi i moramo na čučavac pa dobro. Nije strašno, preživjet ću, ali imamo dijete koje je potpuno nepokretno koje je u invalidskim kolicima i koje doslovno puže u toalet. A poslije tog toaleta neće oprati ruke jer nema gdje oprati ruke i onda po noći tko će to dijete otpratiti do toaleta koji je udaljen od te prostorije u kojoj spavaju’, pita Karl.

Izraditi protezu kao prvi korak nije bilo lako jer svaki invaliditet nije jednak. Proteza mora dobro sjesti pa je zato protetičar Željko Nuić dobio zadatak uzeti mjere na drugom kraju svijeta.

‘Ona je bila dosta sramežljiva, nije htjela niti pričati sa mnom, samo je slušala što mora napraviti tako da je jedna preslatka djevojčica’, kaže Željko dodajući da ga ništa nije moglo pripremiti na to što je doživio tamo.

‘Tek kad dođemo, vidimo, onda možemo biti svjesni što mi imamo i kako živimo. I koliko naša djeca imaju čak i previše nego što bi trebali imati. A opet su u suštini nezadovoljni.’

Željko cijeli život izrađuje proteze, anomalije i ozljede sastavni su dio njegovog svakog dana. I nije ga to šokiralo, šokirala su ga pomagala koja se koriste do trenutka kada ih se više ne može krpati ili ona koja uopće ne pristaju oštećenju.

Tamo bez novca nema liječnika, a za djecu s posebnim potrebama gotovo nema mjesta jer nema ni uvjeta. Tristo milijuna ljudi tamo živi bez vode, a svako šesto dijete umire prije svog petog rođendana zbog gladi i epidemija. Roditi se s invaliditetom ili bolesti čini težak život još težim, a mogućnosti nepostojećima.

Jane sada tek uči pravilno hodati u protezi made in Croatia – napravljenoj po njezinoj mjeri. Ovo su njezini prvi koraci s novom protezom. Leđa su joj iskrivljena jer je do prvog razreda samo skakutala na jednoj nozi, a i kada je dobila cijev umjesto proteze dodatno joj je iskrivilo držanje.

Željko je uzeo mjere sve djece kojima su potrebna nova pomagala, a Karl se bacio na novi zadatak – izradu putovnica za tu djecu kako bi ih mogao dovesti u posjet i otkriti mogućnosti boljeg školovanja.

On ima plan – uz pomoć bilo koga tko se želi priključiti, osigurati im obrazovanje kako bi jedan dan bili, kako kaže, kompletni ljudi koji mogu pomagati svojoj zajednici svojim znanjem.

Dječji snovi isti su diljem svijeta. Samo neki nikada ne dobiju priliku ih ostvariti. Protiv toga se 12 godina bori fra Miro, a Ivana i Karl tek započinju priču o kojoj će se još sigurno pričati. Želja Jane da dobije nogu je ispunjena, a njihova da je upoznaju tek će se dogoditi.

Autor: M.B.

ZADNJE VIJESTI