Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

Zavjera ili skupi krediti?

Autor: Marin VLAHOVIĆ

Franza Buchera, izvršnog direktora investicijskog bankovnog koncerna Cantor Fitzgerald za Europu, zbunjivalo je bizarno ponašanje Ivice Todorića, koji je svjesno uzimao nepovoljne zajmove i odbijao američki kapital, iako su mu bile ponuđene dugoročna suradnja i mnogo niže kamatne stope

Prije dvije i pol godine, Franz Bucher, izvršni direktor investicijskog bankovnog koncerna Cantor Fitzgerald za Europu, pohodio je Zagreb više puta zbog dogovaranja financijskog aranžmana s Agrokorom. Već se tada unutar visokih financijskih međunarodnih krugova predviđala velika kriza, moguće i potpuna propast Todorićevih kompanija.

No, Franza Buchera je posebno zbunjivalo bizarno ponašanje samog Ivice Todorića, koji je svjesno uzimao nepovoljne zajmove i odbijao američki kapital, iako su mu bile ponuđene dugoročna suradnja i mnogo niže kamatne stope. Danas za financijske stručnjake iz međunarodnih krugova nema sumnje da je time, Todorić namjerno doveo Agrokor u sadašnju situaciju. Pitanje je samo: zašto, odnosno – za čiji interes?

Cantor Fitzgerald je financijska kompanija čije je poslovanje blisko vezano uz Sjedinjene Američke Države. Nalazi se među 22 investicijske kompanije ovlaštene za trgovanje vrijednosnim papirima Američke federalne banke. Posluje s više od pet tisuća institucionalnih klijenata, ima šezdeset predstavništava, prisutna je u dvadeset zemalja i zapošljavaju više od 8500 ljudi.

Banke i država

U napadu na Svjetski trgovački centar u New Yorku, 11. rujna 2001., poginulo je više od polovine svih zaposlenika Cantor Fitzgeralda (tada 658 od njih 960), ali u idućih desetak godina kompanija se ne samo uspješno oporavila, već je i veoma brzo rasla po broju zaposlenih i financijskoj snazi i po utjecaju na tržišta i financijske trendove u Europi.

Na čelno mjesto europskog ureda doveden je Franz Bucher, austrijski vrhunski financijski menadžer koji se već dokazao na izvršnim pozicijama u Raffeisen i Volks bankama. Tamo je također bio zadužen za odobravanje velikih kredita. Nedvojbeno, iskustvo i veze koje je stekao na prijašnjim radnim mjestima, trebali su mu olakšati i pristup prema jednom Agrokoru, no suočio se – s potpunom nezainteresiranošću Ivice Todorića.

Cantor Fitzgerald se nakon tragedije i ogromnog gubitka 11. rujna 2001. nije mogao prometnuti u jednu od vodećih svjetskih kompanija za financijsko trgovanje i investicije srednjeg i visokog rizika, bez potpore i logistike američke države, tako da je logično zaključiti kako su njihova ulaganja u Europi, posebice u tzv. Regiji, bila dio strateške politike SAD-a.




Za razliku od Rusije, doduše, koja je izravni vlasnik Sber banke, Amerikanci koriste labaviji pristup, tako što financijske tvrtke od povjerenja vezuju uz državu raznim ugovorima i ovlaštenjima, čineći ih time ovisnima o njihovim federalnim ustanovama, kao i unutarnjoj i vanjskoj politici. Ono po čemu se Cantor Fitzgerald razlikuje od europskih banaka i investicijskih fondova, prije svega je lakoća s kojom njegovi investicijski bankari mogu osigurati visoke zajmove uz niže kamate, jer su neopterećeni interesima umrežene europske politike i birokracije koja konstantno otežava slobodno funkcioniranje tržišta.

Novac s kojim rade je američkog porijekla i stoga u političkom smislu nisu ovisni o sitničavim europskim pisanim i nepisanim pravilima, predrasudama, niti su im potezi uvjetovani podmetanjima i dvostrukim mjerilima, koja se ponajbolje mogu definirati kroz kolonijalni stav stranih banaka prema hrvatskom gospodarstvu i građanima. Franz Bucher, kao direktor Cantor Fitzgeralda za područje čitave Europe, odobravao je stotine milijuna eura financijskih zajmova velikim kompanijama kojima je, poput Agrokora, trebala poveća financijska injekcija.

Skupa netransparentnost




Izgledno je da Cantor Fitzgerald ne ulaže svoj novac, već služi kao spona između ulagača i investicije, s time da na toj razini, ulagač nije često dionik u procesu odlučivanja gdje će se novac uložiti, već on daje ovlasti Cantoru Fitzgeraldu koji onda trguje s njegovim novcem. Veliki dio tog investicijskog kapitala povezan je s američkom državom.

Navodno je, kad je postalo jasno kakva će biti sudbina Agrokora ako ne osigura nove povoljne kredite, Todorić zaista pokušao na brzinu naći rješenje i na američkom tržištu kapitala, ali nije dogovorio ništa konkretno. Ti su pregovori propali i zbog toga što Agrokor nikada nije potencijalnim partnerima i kreditorima omogućio pravi „due diligence“ , odnosno dubinsko istraživanje svog kompletnog poslovanja, što uključuje i ukupan iznos duga, kao i njegovo porijeklo.

Stvarni dug Agrokora je i dalje tajna. Ova situacija se može objasniti i s primjerom neke fizičke osobe koja će radije posuditi novac od kamatara, nego od banke, jer banka želi imati veći uvid u njegovo poslovanje, dok je lihvaru bitna jedino kamata.

To je jedan od važnih razloga zbog kojeg posuđeni novac za Agrokor ima previsoku cijenu. Netransparentnost se skupo plaća na međunarodnom tržištu novca. Neovisno o tome što su kompaniji Cantor Fitzgeraldu svi ovi problemi bili poznati, njihov tadašnji šef za Europu, Franz Bucher, bio je iznimno uporan u pokušajima da plasira novac u Agrokor. Kao ovlašteni trgovac novcem za više od pet tisuća financijskih ustanova diljem Amerike i svijeta, Cantor Fitzgerald je Agrokoru, vjerojatno, mogao osigurati najpovoljniji dugoročni aranžman, a po svemu sudeći, u tom pothvatu imali bi podršku i američke politike, te administracije. Gdje je zapelo?

Prestanak pregovora korespondira s dolaskom Tomislava Karamarka na vlast. Ono što je uslijedilo, nije nikoga iznenadilo. Agrokor je, izgleda, morao dotaknuti samo dno kako bi ga se pokušalo spasiti, a kao spasitelji se ovaj put sasvim otvoreno nude – Rusi.

Posljedice skupih zajmova

U međuvremenu, Tomislav Karamarko se podignuo iz mrtvih, putuje svijetom i priprema teren, možda ne za povratak na političku scenu, nego za djelovanje iz sjene, u čemu je uvijek bio najuspješniji. Ivica Todorić je, u globalnim okvirima, ipak suviše sitan igrač da bi mogao samostalno odlučivati o sudbini koncerna čiji je nominalni vlasnik. Koliko god bili skeptični u pogledu u ovo umočene teorije zavjere, činjenice govore kako je propast Agrokora, uz niz drugih faktora, ponajviše posljedica skupih zajmova koje je Agrokor uzimao, iako je imao pristup i povoljnijim opcijama.

Franz Bucher je nedavno napustio Cantor Fitzgerald, ali su nam iz njihovog europskog ureda u Londonu neslužbeno potvrdili kako su bili iznimno zainteresirani za suradnju s Agrokorom, ali da do realizacije nije došlo zbog nepovoljnih političkih okolnosti.

Kako god završila ova priča s Agrokorom, Ivica Todorić će i dalje biti bezobrazno bogat, ali zvati ga nekakvim Gazdom – nije sasvim na mjestu. Iako posjeduje ogromnu imovinu, te si može priuštiti luksuzan život, tajkun koji je prisiljen posuđivati novac tamo gdje smije, a ne tamo gdje mu je najpovoljnije, nije gazda nego, kako kažu Šokci – „veže konja di gazda kaže“. A taj, ili ti gazde koji odavno više nisu u Hrvatskoj, odlučit će o njegovoj, a bojim se i našoj sudbini…

Photo: Goran Stanzl/PIXSELL
Photo: Goran Stanzl/PIXSELL

 

 

Autor:Marin VLAHOVIĆ
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.