Zašto se Zvone i Zoki vole? Obojica znaju kako istući žene!

Autor: Igor Horvast / 7Dnevno / 9. listopada 2015.

Svojedobno je Bobanova najnovijeg političkog favorita Zorana Milanovića bio glas da je nasilan prema svojoj ženi, a i Zvone, kažu poznanici, ponekad ne može suspregnuti svoju temperamentnu narav pa mu ruka zna biti brža od pameti. Tako je splet nesretnih okolnosti htio da Boban prođe trnovit put, od heroja koji je pružio junački otpor jugo-milicajcu otprije 25 godina, do tragičara (nadamo se ne i obiteljskog nasilnika), koji je svojedobno autom pregazio nogu svoje supruge Leonarde i pritom joj slomio gležanj

Uvijek kad bi Zvonimir Boban “barut omirisao”, bila je panika! I kad se 1990. javno oglasio da će “glasovati za HDZ” i danas kad je rekao da će svoj glas dati Zoranu Milanoviću, Bobanove riječi su – opća opasnost. I onda, kao i sada, to je izazvalo opću sablazan. Tada je Boban uznemirio Jugoslaviju jer će glasovati za samostalnu Hrvatsku, a sada je uznemirio Hrvatsku jer će glasovati za “komunista” Milanovića.

“Uvijek kad bi se Zvonimir Boban oglasio, njegov glas je uznemirio Hrvatsku”, napisao je doajen sportskog novinarstva Tomislav Židak, nakon što je Bobanov intervju osvanuo na stranicama Hanžekovićeva Jutarnjeg lista. Posebno je intrigantan, naročito za one koji nisu dobro upoznati s likom i djelom bivše Dinamove legende i bivšeg kapetana “Vatrenih”, onaj dio intervjua u kojem Boban decidirano kaže:

“Glasat ću za Zorana Milanovića, a nisam mislio nikad. Ali Zoran Milanović u zadnje vrijeme nije više isti čovjek. Nije više sterilni i ponekad bahati ideolog koji se želi dokazati samo akademskoj i političkoj javnosti koji ne pridaju pažnju našem mentalitetu, narodnom duhu i realnostima. Koliko primjećujem, sazrio je: ljudski, državnički i socijalno. Drugo: nije kompromitiran i čini se neupitno pošten, a to je, na našu sramotu, velika mu prednost.”

Takva Bobanova izjava zasigurno je oduševila ne samo samog premijera Zorana Milanovića, nego i njegove brojne “domoljubne” pristaše, a ponajviše samog autora tog, kako kaže Židak “barutnog” intervjua Miljenka Jergovića. No, ovdje i nije najbitnije koga je Zvonin hvalospjev o Milanoviću i pokuda “detuđmanizatoru Karamarku koji tuđmanizira Hrvatsku” oduševio, ovdje je mnogo bitnije naglasiti – koga je i zašto takav intervju iznenadio? Iznenadio je samo one neupućene, samo one koji u Bobanu i dalje vide onog buntovnog mladića koji je u predvečerje srpske agresije na Hrvatsku, zaskočio milicajca na onoj povijesnoj i nikad odigranoj utakmici između Dinama i Crvene Zvezde, 13. svibnja 1990. na maksimirskom stadionu. Sve druge, koji još drže do Bobanove riječi, a takvih je svake godine u svakom pogledu sve manje i manje, taj intervju nije iznenadio.

Jer, Zvone Boban već dugo nije onakav kakav egzistira u svijesti hrvatskih građana kao iskreni domoljub, koji bi dao sve za Hrvatsku, a Hrvatsku ni za što, kako je to svojedobno govorio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. Tada su i Zvone i njegov otac Marinko (danas jedan od moćnijih hrvatskih tajkuna), ponosno izjavljivali da će glasovati za HDZ. To svoje domoljublje i patriotizam, kojim se danas, sa zakašnjenjem od nekih 25 godina kiti premijer i čelni čovjek SDP-a Zoran Milanović, dobro su naplatili Bobanovi – otac Marinko i sin Zvonimir, tvrde upućeni.

Ne smeta mu Berlusconi, a smeta mu ‘detuđmanizator’ Karamarko

O tome bi, vjerojatno, kada bi želio, nešto više i preciznije mogao reći upravo Tomislav Židak koji je u svom tekstu toliko nahvalio Bobana, koliko ni sam narcisoidni bivši kapetan Vatrenih ne bi nahvalio sam sebe. Jer prema Židaku, onako kako je u Jutarnjem govorio Zvonimir Boban, govorio je još samo – Zaratustra. Židak u stilu “Druže Zvone, ljubičice bijela, tebe voli omladina cijela”, izjavljuje da kad on nešto izjavi, onda to nije samo stvar folklora:




“On je ozbiljan čovjek, kao što je ozbiljan čovjek i Pep Guardiola, koji se izjasnio za ‘neovisnost Katalonije’. I to je jače u svijetu odjeknulo nego riječ bilo kojeg katalonskog političara. Zvonimir Boban izjasnio se za novu Hrvatsku, čovjek koji nije želio ni u HNS ni u Dinamo. Jer mu se to gadi. Mnogima se neće svidjeti, ali njegov sam sljedbenik, iako ne mogu reći da ću glasovati za Milanovića. Ali, čovjek koji je devedesetih javno obznanio da će glasovati za tada u Beogradu omraženog Tuđmana, ima pravo na svoje mišljenje i o Milanoviću, i o Karamarku, i o Mamiću, i o Šukeru. Čovjek koji će uvijek imati crveni tepih u Hrvatskoj, ma kamo dolazio”, završava Tomislav Židak svoj hvalospjev o Bobanu.

Naravno, nitko nema pravo zamjeriti, ili ne dao Bog osporiti Bobanovo pravo da može reći svoje mišljenje i o Milanoviću, i o Karamarku, i o Mamiću, i o Šukeru, ali konstatacija da baš on zaslužuje “crveni tepih u Hrvatskoj, ma kamo dolazio”, ako je i od Židaka – previše je! Malo bolji poznavatelji ondašnjih prilika, a tu se prije svega misli na neprilike koje su zadesile Hrvatsku srpskom agresijom, dakle nakon što je Zvone Boban “naskočio milicajca” po nacionalnosti Muslimana, a ne (veliko)Srbina kako su mnogi mislili, i nakon što se glasno izjasnio za Tuđmana i HDZ, Židakov junak odlazi, neki kažu – bježi u Milano u naručje njegova dugogodišnjeg idola Silvija Berlusconija za kojeg, začudo, ni danas, nakon njegovih aferoznih desetljeća nema niti jednu riječ pokude.

A zašto i bi, kada je tatica Silvio obilato punio Bobanove bisage, pa stoga njegovo desničarenje, kurvarenje i da ne nabrajamo dalje, ni najmanje nije zasmetalo bivšem kapetanu Vatarenih, kao što mu je zasmetao, kakve li slučajnosti, mjesec dana pred izbore – “detuđmanizator Karamarko koji tuđmanizira Hrvatsku”.




 

Mamić držao Bobana u šaci

Kada se Zvone Boban oprostio od nogometa 2002., u medijima je proglašen među 30 najbogatijih Hrvata u našoj zemlji, s procijenjenim bogatstvom od 20,5 milijuna eura.

Od tada pa do danas, o Bobanu se malo govorilo i pisalo i to samo kada bi izbijale neke afere ili krize u Hrvatskom nogometnom savezu, pa bi se on spominjao kao potencijalni čelni čovjek hrvatskog nogometa.

No, sam Boban je uvijek bio distanciran po tom pitanju, a upućeni kažu da ga je na distanci držao upravo Zdravko Mamić, navodno “ucjenjujući” ga fantomskim transferom u AC Milano.

Transfer iz Dinama u Milano preko FSJ-a – prokletstvo Bobanovih

No, upravo taj njegov fantomski transfer iz Dinama u Italiju, prije više od dva desetljeća, preko FSJ-a, mnogi su nazvali – prokletstvom Bobanovih. Naime, godinama poslije, taj je transfer bio predmetom brojnih medijskih nagađanja, pa i otvorenih prozivki čelnika maksimirskog kluba, koji su tvrdili da je Zvonimiru Bobanu, od 14 milijuna DEM koliko je vrijedio transfer, pripalo 12 milijuna, a Dinamu svega – dva. Neki su tvrdili da je i tih 12 milijuna DEM uplaćeno na švicarski račun Bobanova ujaka, da bi se izbjegao porez u Hrvatskoj! Protiv takvih optužbi Boban se, uglavnom, branio u svom intelektualizirano-sarkastičnom stilu prebacujući lopticu na teren onih koji ga optužuju, čiji je predvodnik još jedan poznati Dinamov transferaš – Zdravko Mamić.

“Kada to kaže jedan pošten, čestit i drag čovjek kao što je Zdravko Mamić, moram se dobro zamisliti nad svim onim što radim, nad svim onim što živim. Ipak je to osoba koja toliko toga daje hrvatskom nogometu i voljenom Dinamu, a ništa zauzvrat ne uzima, kao što je i sam potvrdio. Takvu moralnu vertikalu moram ozbiljno shvatiti i jedino mogu obećati da ću pokušati biti bolji. I pošteniji. Njegovo mučeništvo i njegova žrtva bit će mi putokaz”, odgovorio je Zvone Boban svojedobno u Jutarnjem listu na Mamićeve optužbe. No, nije se zaustavio samo na tome, nego je čak neke stvari I dublje pojasnio:

“Mirko i Slavko, pardon Zdravko, su ozbiljni ljudi i siguran sam da će se potruditi pronaći dokumente i dokaze te me prijaviti državnim tijelima kako i zaslužujem. Jer, 12 milijuna dolara, ne maraka, kako kažu, velik je novac da bi netko ostao nekažnjen. Bože dragi, pa ja sam pokrao njihovu voljenu Hrvatsku i njihov sveti Dinamo. Činjenica je da je tada egzistirala Jugoslavija, te da mi je transfer poslan iz Beograda. Činjenica je da je Dinamo dobio više od ugovorom dogovorenog. Istina je da je AC Milan uplatio novac na moj račun, jer izgleda da sam ipak ja igrao u Milanu, a ne moj ujak. Kao što je istina da je sve bilo po zakonu. Bez obzira na sve te činjenice, Slavko, pardon Zdravko će, uvjeren sam, pronaći put do pravde i istine te obraniti svoj prečisti obraz. Za dobro svih nas”, u svom ironičnom stilu zaključio je Boban.

Ipak, malo bolji poznavatelji ondašnjih prilika odmah će se upitati – kako je moguće da AC Milan uplati novac za cjelokupni transfer na Bobanov privatni račun koji je bio ispisan na memorandumu Dinama? I kako to da mu je ondašnje vodstvo NK Dinama omogućilo da na memorandum kluba stavi svoj privatni račun na koji se slila sva lova od transfera? I doista, kapetane, gdje je završio taj novac, ako ga nema u Dinamu, a iz Milana kažu da su oni platili po nalogu Dinama? Kome?

Sve bi to, kažu upućeni, trebalo biti pohranjeno u dokumentaciji AC Milana, pa stoga, možda, i neće biti teško pronaći dokumente i dokaze o tome kuda je otišao sav taj silni novac zbog kojeg aktualna uprava Dinama optužuje svog bivšeg igrača. Da ironija bude veća, Boban je otišao van u Italiju, nakon što je ”zaskočivši milicajca” postao nacionalni heroj u svojoj domovini Hrvatskoj, i to preko njemu tada omraženog Fudbalskog saveza Jugoslavije, ravno u naručje njegovom “ćaći” Berlusconiju.

‘Lotrščak’ i ratno profiterstvo

O tome Tomislav Židak, dakako, ni riječi nije rekao. A niti će. Jer, kada bi rekao punu istinu o svom idolu Zvoni, onda bi morao pljunuti na onaj “crveni tepih” u Hrvatskoj koji, prema Židaku, Boban zaslužuje kamo god dolazio. Židak neće reći ni ono što vrapci u najužem središtu Zagreba cvrkuću – da je upravo dijelom novca iz tog fantomskog transfera Boban kupio Ugostiteljsko poduzeće “Lotrščak” i neke druge elitne objekte u samom središtu Zagreba po tri do četiri puta nižoj cijeni od stvarne vrijednosti, koje danas vodi njegov otac Marinko.

Prisjetimo li se da se obitelj Boban dočepala tada vrijednog i još potentnog poduzeća “Lotrščak” i ekskluzivnih nekretnina poput prestižnog restorana “Vinodol” u Teslinoj ulici ili restorana “Boban” u Gajevoj znatno jeftinije nego li je bila njihova stvarna vrijednost i to u vrijeme Domovinskog rata, mnogi će se odmah zapitati – može li se tu govoriti i o ratnom profiterstvu? Imajući sve te činjenice u vidu postavlja se i drugo logično pitanje – mogu li se, bez ikakva kritičkog propitkivanja, uzeti zdravo za gotovo sve te Židakove pohvale Bobanu, pogotovo onaj dio u kojem se bivšeg kapetana “Vatrenih” opisuje kao čovjeka koji je više od drugih volio Dinamo?

Da je tome tako, onda se dugi repovi oko Bobanova transfera iz Dinama u Milano, preko FSJ-a, ne bi već dugi niz godina vukli za njim i nitko ne bi imao moralno pravo optuživati nekada legendarnog igrača modrih da je, de facto, prevario Dinamo. I to na način na koji danas optužuje Dinamov gazda Zdravko Mamić. No, Židak se na sve to oglušuje i još na kraju svoj panegirik o Bobanu završava sljedećim riječima: “Još kad bi znali zašto je Boban relevantnija osoba za hrvatsko društvo i politiku od ostalih sportaša”.

A baš bi voljeli znati, zašto je to Zvone Boban relevantnija osoba za hrvatsko društvo i politiku od ostalih sportaša u Hrvatskoj i zbog čega bi njegova “obznana” da će glasovati za Zorana Milanovića, trebala postati opća opasnost u Hrvatskoj i to prije svega za HDZ? Pa, oni koji malo bolje poznaju lik i djelo Zvone Bobana, nisu od njega ništa drugo ni očekivali! Ruku na srce, ogromna većina od njega i nije ništa čekivala, pa njegovo obraćanje javnosti i držanje predavanja o tome zašto će glasati za Zokija, a ne za Tomu, drže potpuno – irelevantnim.

Odavno je prestao biti ‘jedan od najvažnijih Hrvata’

Iskreno rečeno, Boban već odavno nije “jedan od najvažnijih Hrvata”, kako ga je svojedobno nazvao Tonči Vrdoljak, još od njegove velike pogreške u polufinalu Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. godine, kada je dodavanjem lopte protivničkom igraču srušio sve hrvatske snove i nadanja da ćemo baš mi – postati svjetski prvaci. Podsjetimo, taj kobni, izjednačujući pogodak Thurama, postignut zahvaljujući poklon-lopti našeg kapetana Zvone Bobana, bio je dovoljan razlog da nogometna ulica na sav glas počne tvrditi da su naši “prodali utakmicu” kako bi francuske vlasti oslobodile Ćiru Blaževića krivnje za namještanje utakmica dok je bio trener Nantesa, u poznatoj aferi “Tapie”.

Priče su išle toliko daleko da se počelo nagađati i da je Ćiro, uoči te fatalne utakmice, bio u komplotu upravo s kapetanom Bobanom, s kojim je i inače bio u izrazito prisnim odnosima. Toliko prisnim da je, navodno, jednom prilikom uoči neke važne utakmice, legao s gripoznim Bobanom u krevet, kako bi ga motivirao da što brže ozdravi i povede Vatrene u nove pobjede. Od tada, navodno, dio navijača koji nije bio sklon našem proslavljenom treneru svih trenera, na njegovim utakmicama je redovito skandirao – “Ćiro, pederu!”

A što se Bobana tiče, još od tada se počelo špekulirati kako nekadašnja legendarna desetka Vatrenih zna često izgubiti živce, te da njegovi intelektualni i profinjeni nastupi u medijima, ne odražavaju pravu sliku njegovih unutarnjih nemira i skrivenih poriva. Takva Bobanova narav, navodno je glavni razlog što proslavljeni reprezentativac Vatrenih punih 17 godina, otkako je Hrvatska u Francuskoj osvojila zlatnu broncu na Svjetskom nogometnom prvenstvu, živi gotovo u izolaciji od hrvatskog nogometa i hrvatske nogometne zbilje i samo se s vremena na vrijeme javno oglasi u turbulentnim političkim vremenima, ili kako bi to rekao Tomislav Židak – “kad omiriše barut”.

U međuvremenu se u javnosti, njegovo ime veoma često, pogotovo prije nekoliko godina, spominjalo uglavnom u kontekstu nesretnih obiteljskih događanja. Tako je u prosincu 2013., kao grom iz vedrog neba, odjeknula vijest da je Zvonimir Boban u središtu Zagreba, svojim vozilom prešao preko stopala svoje supruge Leonarde i pritom joj nanio teške tjelesne ozljede. Sve se to događalo u predvečerje proslave 20. godišnjice njihova braka koja je, eto, umjesto slavljeničkim šampanjcem i tortom, završila bolnim prijelomom zgloba supruge Leonarde. Ona je, nakon što ju je suprug, blijed kao krpa, dovezao u Kliniku za traumatologiju, podvrgnuta operativnom zahvatu poslije čega se oporavljala još neko vrijeme. Iako su i Leonarda i njezin suprug Zvone taj tragični događaj nazvali “nesretnim slučajem” u javnosti su se pojavile špekulacije – kako baš sve i nije bio samo nesretan slučaj.

Mediji su već pisali kako su krenule i priče kako su supružnici Boban prije nesreće opasno posvađali. Iživcirani Zvone je, navodno, nakon svađe sjeo u svoj auto i kotačem prešao preko stopala svoje supruge. Kada je shvatio što je uradio, žurno ju je odvezao u Kliniku za traumatologiju i skrušeno molio za njezin brzi oporavak. No, prijatelji obitelji Boban takve su priče odmah demantirali i s indignacijom odbili svaku pomisao da je riječ o obiteljskom nasilju, iako su i sami priznali da Leonarda i Zvone znaju voditi “zakulisne” razgovore. “Ali, Bože moj, svaki bračni par ih ima. I nije lako biti javna osoba i voditi u isto vrijeme, kao brižni roditelji, brigu o obitelji”, riječi su Bobanovih poznanika.

‘Nesretni’ slučajevi ili obiteljsko nasilje?

No, tu nije bio kraj “nesretnim” slučajevima u obitelji Leonarde i Zvone Bobana. U lipnju prošle godine mediji su se opet raspisali da je Leonarda, zbog neuroloških smetnji, hospitalizirana u Klinici za neurokirurgiju KBC-a Sestre milosrdnice. Nakon što je utvrđeno da nije riječ o moždanom udaru, puštena je na kućnu njegu. No, opet su se na nekim portalima pojavili napisi da je Leonarda hospitalizirana, ali da je ispod oka imala – modricu. Najdalje je otišao portal tjedno.hr koji se zapitao otkud modrice ispod Leonardina oka, dok su kuloari brujali kako je Zvone opet bio – nervozan.

Ta Zvonina nervoza, kažu nam neki njegovi poznanici, posebno dolazi do izražaja kada se vrati s krstarenja sa svojim prijateljem. Neka slična krstarenja brodom s prijateljima, imao je i bivši premijer Ivo Sanader, pa će zlobnici reći da je Sanader bio u “vlakiću”, a Zvone na “biciklu”. Bilo kako bilo, ta krstarenja jahtom s prijateljem, iscrpe Bobana do te mjere da, ponekad, ne može suspregnuti svoju temperamentnu narav, pa mu ruka, ponekad, bude brža od pameti. Tako je splet nesretnih okolnosti htio da Zvonimir Boban prođe trnovit put, od heroja koji je pružio junački otpor jugo-milicajcu prije 25 godina, do tragičara (nadamo se ne i obiteljskog nasilnika) koji je autom pregazio nogu svoje supruge Leonarde i pritom joj slomio gležanj.

Danas je, nakon svega, Zvone osjetio potrebu “obratiti se naciji” i mjesec dana prije izbora reći za koga će glasati. Za Zorana Milanovića, dakako, možda i zbog toga, primjetit će zlobnici, što obojica imaju nešto zajedničko. Naime, obojicu bije loš glas da su, ponekad, nasilni prema svojim ženama. Milanovića je, još dok je bio u oporbi, javno prozvala saborska zastupnica HDZ-a Đurđica Sumrak za obiteljsko nasilje. Sumrak je tada rekla da šef SDP-a tuče suprugu. Kazala je to u kameru Nove TV u povodu nacionalnog Dana borbe protiv nasilja nad ženama. “Imam informacije s kojima nerado izlazim. SDP-ov visoko pozicionirani predsjednik stranke navodno je isto sklon nasilju”, izjavila je tada Sumrak i izazvala velike polemike u javnosti.

Neki će reći da gdje ima dima, ima i vatre! I zašto nitko, primjerice, Tomislava Karamarka ne optužuje za nasilje nad suprugom? Naprotiv, za čelnika oporbe će i oni koji ga ne simpatiziraju reći da je nježan i pažljiv ne samo prema sadašnjoj supruzi Ani, nego je takav i prema bivšoj supruzi Enisi i prema njihovoj djeci.

No, vratimo se na kraju ovoga teksta, još malo na bivšeg kapetana Vatrenih Zvonimira Bobana i njegov intervju Jutarnjem listu. Bobanove riječi da će glasati za Zorana Milanovića su, možda ponajviše uznemirile mještane Bobanove Drage u Hercegovini, gdje je početkom burnih i slavnih devedesetih godina prošloga stoljeća, na ulazu u selo visio transparent na kojem je pisalo: “Za Franju i HDZ!” Danas, dva i pol desetljeća poslije, preživjeli sudionici tih slavnih vremena iz Bobanove Drage, najradije bi njihovom kapetanu Zvoni zapjevati čuvenu pjesmu legendarnog pjevača Vinka Coce: “Kapetane, tribali bi doma, već odavno doma niste bili, kapetane tribali bi doma, vas su doma svi zaboravili!” Jer, dobra pjesma sve liječi, vjeruju oni…

 

Luković za ‘sječu’ glava najodgovornijih u Jutarnjem listu

Neslužbeno se kao novi urednik Jutarnjeg lista spominje Gojko Drljača, dosadašnji zamjenik, ali se spominju i neka ‘vanjska’ imena koja pretendiraju na to mjesto. Među najizglednijnim vanjskim pretendentima na mjesto glavnog urednika Jutarnjeg, spominje se Željko Ivanković iz Banka magazina, koji već dolazi na pregovore u EPH

Nakon Bobanova intervjua Jutarnjem listu, gazda Hanžeković je potpuno izgubio živce, kaže naš pouzdani izvor. Zahtjeva sazivanje izvanredne sjednice Uprave EPH-a, na kojoj će biti prisutni predstavnici vlasnika i članovi Nadzornog odbora s Franjom Lukovićem na čelu. Na sjednici će se raspravljati o povjerenju Uprave glavnom uredniku Goranu Ogurliću i uredniku subotnjeg izdanja Jutarnjeg lista, Ivanu Buljanu.

Naime, Marijan Hanžeković je izvan sebe zbog oštrih reakcija na intervju sa Zvonimirom Bobanom, o kojem nije bio obavješten, a zbog kojeg je dobio jezikove juhe i od svog partnera Tomislava Karamarka. Priča se da je sam predsjednik Nadzornog odbora EPH-a, Franjo Luković, pokrenuo inicijativu da se na sjednici zatraži izglasavanje “povjerenja” glavnom uredniku Ogurliću zbog propusta s objavljivanjem intervjua s Bobanom. Također, uredništvu se oštro zamjera skandal s odbijanjem kolumne Ivice Šole, a najviše zamjerki im je upućeno što se nedovoljno stalo na stranu banaka po pitanju svicarca. Smatraju da se previše “oštetilo” bankare u novinama.

Neslužbeno se kao novi urednik Jutarnjeg lista spominje Gojko Drljača, dosadašnji zamjenik, ali se spominju i neka “vanjska” imena koja pretendiraju na tu poziciju. Među najizglednijnim vanjskim pretendentima na mjesto glavnog urednika Jutarnjeg, spominje se Željko Ivanković iz Banka magazina, koji već dolazi na pregovore u EPH.

Navodno je u konkurenciji bio i Nino Džula, urednik tjednika Globus, no, tome se usprotivio dio “financijaša”EPH-a, jer je Globus bankrotirao zbog Džuline loše organizacije i velikih troškova.

 

Autor:Igor Horvast / 7Dnevno / 9. listopada 2015.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.