7Dnevno

Zašto Milijan Brkić taji da je kćeri kupio konja za 10.000 eura?

Autor: Krešimir Turčin / 7dnevno / 22. srpnja 2016.

Kupivši konja, nekadašnji glavni tajnik HDZ-a morao je, jer mu zakon nalaže, prijaviti vlasništvo konja u Registar vlasnika kopitara, ali i u svoju imovinsku karticu, što nije učino nego je plemenito grlo ostavio u formalnom vlasništvu Konjičkog kluba Trajbar Team kako bi izbjegao suvišna pitanja o porijeklu novca za financiranje skupog hobija svoje kćeri čiji se troškovi penju barem do 100.000 kuna godišnje

Ovo je priča o velikom, deklariranom domoljubu, hrvatskom branitelju, sve donedavno uz Tomislava Karamarka najviše pozicioniranom HDZ-ovcu u stranci, Milijanu Brkiću Vasi, njegovoj kćeri, stasitoj, mladoj studentici Heleni i jednom plemenitom grlu imena Calou. Ali ovo nije samo priča o otmjenom i skupom hobiju, nekad rezerviranom samo za plemstvo, za koji se opredijelila pripadnica tzv. zlatne hrvatske mladeži – okej tata i obitelj imaju novaca da podrže kćerin skupi izbor – ovo je i priča o tome kako naši veliki domoljubi izigravaju zakon i(li) prikrivaju vlastite strasti ili strasti nekog od članova svoje obitelji da ne bi pretjerano stršali i boli u oči ionako iziritiran, ojađen i polugladan narod.

Pa ispričajmo priču ispočetka… Kći nekadašnjeg glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića, 20-godišnja Helena Brkić, trenira preponsko jahanje u Konjičkom klubu Trajbar Team u Zaprešiću. Helena ondje ima svog konja, kastrata, zove se Calou, star je sedam godina, prošle joj ga je godine kupio otac Milijan od vlasnice kluba Trajbar Team, Maje Trajbar. Konj je, inače, njemačke pasmine Holstein (jedna od najstarijih njemačkih toplokrvnih pasmina), ali budući da je pripušten i oždrijebljen u Hrvatskoj, nosi oznaku Hrvatskog sportskog konja.

Godišnji troškovi

Helena Brkić trenira jahanje posljednjih nekoliko godina, kratko je vrijeme pauzirala, a onda je nabavila Caloua te nastavila s treninzima i natjecanjima u preponskom jahanju, amaterske razine do 110 centimetara visine, što nam je rekao jedan naš poznati jahač u preponskom jahanju, a o čemu se ona osobna znala pohvaliti na svom Facebook profilu. Inače, konja je ujahivao Renato Levanić, naš nekadašnji reprezentativac i izbornik hrvatske preponske konjičke reprezentacije te trener i intimni prijatelj Vanje Mamić, bivše supruge Zorana Mamića.

Helena Brkić konja drži u klubu u kojem cijena pansiona iznosi 2.750 kuna mjesečno za hranu i stan. Dodatno 1.400 kuna mjesečno košta svakodnevno izvođenje konja i rad s njime u hali ili na otvorenom, kako bi konj bio u kondiciji. To radi Helenina trenerica Sanja Ostović, pa i onda kada vlasnica konja nije ondje. Nadalje, mlada jahačica, mora i sama trenirati. Sat treninga stoji između 117 i 130 kuna, odnosno, ovisno o dogovoru s trenerom i klubom, što su nam potvrdili i u klubu. Sat za osposobljavanje jahača za izlazak po licencu stoji 250 kuna, stoji u službenom klupskom cijeniku. Nećemo biti maliciozni, idemo uzeti srednju vrijednost i staviti da sat treninga za preponsko natjecanje košta 183 kune, minimalno! Želi li ostvariti koliko-toliko respektabilne rezultate, jahač bi trebao trenirati makar tri puta tjedno, tako da je riječ o skupom sportu, komentiraju naši sugovornici. Primitivnom matematikom, dolazi se do osnovnog izračuna: 2.750 kuna mjesečno košta pansion za konja (stan, a to je boks od 12 kvadrata i hrana), zatim, daljnjih 1.400 kn mjesečno stoji kod Trajboravih svakodnevno izvođenje konja te rad trenera s konjem. Naposljetku, i jahači moraju trenirati, žele li na natjecanja. Ukoliko jahač uzima tri treninga tjedno tj. 12 mjesečno, po srednjoj cijeni od 183 kune, to je 2.196 kuna mjesečno.
Cijela priča ukupno stoji 6.346 kuna mjesečno. Odnosno 76.152 kune godišnje! Minimalno.
Plus, kao što znaju svi amaterski konjari i ljubitelji konja, treba nabaviti opremu za konja, opremu za jahača, pokriti troškove veterinara, a vlasnici se baš kod te stavke uvijek hvataju za glavu, pa troškove obrezivanja kopita … Nadalje, prilikom natjecanja, konj mora proći potreban pregled (primjerice, ako ima neku zaraznu bolest, može zaraziti sve ostale konje u natjecanju), a sve to i te kako košta. Grubom matematikom – kod ovako rasne, sportske priče u jakom klubu – za konja vam treba i do sto tisuća kuna godišnje. Koje, moguće je, tata Vaso uspije priskrbiti svojoj kćeri studentici.
U čemu je problem da kći glavnog tajnika HDZ-a voli jahanje i te divne, plemenite životinje? Apsolutno ni u čemu. Ali, problem se javlja kada se obavi kupnja konja, a ne obavi se prijenos vlasništva. Problem se pojavljuje i kada svi koji znaju da Helena Brkić ima svog konja, to s grčem i velikom ljutnjom poriču kada shvate da bi ta neupitna činjenica mogla izići u javnost. Zašto? Priča s konjima košta i svi u tom biznisu, od vlasnika klubova do trenera na plaći ili veterinara, neće se zamjerati imućnim vlasnicima od kojih žive, posebice kada je riječ o utjecajnim javnim osobama kao što je, recimo, Milijan Brkić. Njima trebaju takvi ljudi, a ne pitanja novinara. Postoje li ljudi koji će zadnju kunu dati za konja, za tog predivnog ljubimca od 700 kilograma mišića? O, da. Najčešće su to mlade žene, srednje kupovne moći, imaju pristojan posao, riješeno stambeno pitanje, samostalne su, bez djece, i zadnju kunu dat će za svog zahtjevnog ljubimca. Međutim, teško da će otac dati zadnju kunu iz kuće za skupi hobi svoje kćeri. On je hranitelj obitelji, nije ostrašćen za tom životinjom, racionalan je i ako je spreman godišnje pokriti i do sto tisuća kuna za hobi svoje kćeri, onda to vjerojatno nije zadnja kuna iz kućnog proračuna.

Brkićevi prihodi 

Milijan Brkić može svojoj kćeri priuštiti višestruko više nego prosječni hrvatski otac svome dijetetu. Pa se tako sama Helena Brkić početkom veljače na svom Facebook profilu pohvalila da se nalazi na jednomjesečnom stažu u Bruxellesu u uredu HDZ-ove europarlamentarke Ivane Maletić, za što je dobila plaćene putne troškove, smještaj i hranu. Inače, lijepa Vasina kći pohađa Visoku školu međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld u Zagrebu u kojoj školarina za svaku godinu, kako je objavljeno na stranici škole, iznosi 35.100 kuna. Zlobnici će reći da tatu Brkića kćerino školovanje poprilično košta, pa joj valjda neće on pisati diplomski rad. I jedan mu je bio puno previše, pa ga je uglavnom prepisao.




No, vratimo se konjima, tj. konju Vasine kćeri i „kvaki 22“. U Središnjem registru vlasnika kopitara kojeg vodi Hrvatska poljoprivredna agencija kao vlasnik grla Calou i dalje stoji konjički klub Trajbar Team. Budući da grlo nosi oznaku Hrvatskog sportskog konja, njega u registru vodi i Hrvatska udruga sportskog konja. I ondje je kao vlasnik ostao navedeni klub. Konj ima sve dokumente, čipiran je, samo postoji jedan mali propust – nije upisana promjena vlasništva.
Budući da je ovo mala zemlja i još je manji krug profesionalnih konjara i ljubitelja konja, doznali smo, razgovarajući s trenerima, instruktorima i veterinarima koji su bili i još uvijek jesu u doticaju s Helenom i njenim Calouom, da je Milijan Brkić krajem prošle godine kupio konja za svoju Helenu. Ne bilo kakvog, nego dobro grlo koje ide na natjecanja. U neformalnim razgovorima u uskom krugu ljudi iz „konjskog biznisa“ saznali smo da je Helenin konj dobar, siguran i postojan. Kolika je njegova trenutna tržišna vrijednost teško je, govore nam, reći jer se prava cijena konja uvijek zadrži između kupca i prodavača, no procjenjuje se da je prodan za oko deset tisuća eura.

„Ostavite tu priču na miru, zašto je važno“, nasmijao se jedan naš senior preponaš, solidno upućen.
„A zašto ne bi bilo važno? Priča je zanimljiva, osobito zbog imena protagonista“, odgovaramo.
„Zašto bi to bilo zanimljivo?“
„Zato što je konjički sport skup. Gospođica je studentica i ne zarađuje, vjerojatno joj skupi hobi omogućuje njezin otac, koji, kao častan branitelj, ponavlja da braniteljskoj populaciji treba vratiti dostojanstvo, pri čemu aludira i na novčanu potporu. Ali, evo, gospodin Brkić očito nema problema s novcem. Možemo otvoreno razgovarati? Hajdemo postaviti stvari da deset tisuća eura za kupnju konja nije nikakav problem. Zaposlena mlada žena s malo boljim primanjima ima nešto ušteđevine, dio će posuditi od roditelja, dio uzeti kroz nenamjenski kredit na pet godina. I sakupit će 75 tisuća kuna, kao kada, primjerice, kupuje automobil. Ali, što dalje? Najmanji je problem nabaviti konja, cijela priča koja slijedi strahovito košta, ne trebamo to vama objašnjavati…“, odgovaramo.
„Možda Helena to dobiva besplatno, postoje klubovi koji će vam to dati besplatno“, kaže naš poznati preponaš.
„Da? A koji su to klubovi, molimo vas, imamo frendice koje daju zadnju kunu za svog ljubimca. Čime ih je gospođica Helena zadužila da bi tako skupu priču dobila gratis? I dajte nam imena tih klubova, da se i mi besplatno veselimo“.
Nije dalje bilo odgovora. Ni daljnjeg razgovora.
Nazivamo veterinara (podaci poznati redakciji). Bio je, kaže, to jutro u klubu Trajbar, zna, kaže, da Helena Brkić ima svog privatnog konja:

„Trenira s njime i natječe se. Što točno piše u putovnici konja, tko je naveden kao vlasnik, ne znam, ali i moja mlada kći ima konja i u putovnici stoji njezino ime da je vlasnica. Ja sam joj ga kupio i ja joj ga financiram – ona je premlada i ne zarađuje, to joj je bio poklon za Božić. Inače ne održavam konja gospođice Helene, nego neke druge Trajbarove konje, ali, evo, baš jutros sam bio tamo i zamolio me štalar da pogledam i Heleninog konja (kad sam već ondje) jer je bio nešto nemiran u boksu, zveknuo nogom, pa ih je bilo strah da se nije ozbiljnije ozlijedio. Pogledao sam, srećom, ništa opasno.“




“Istina je”

Veterinarove riječi prisnažio je i jedan od naših najboljih profesionalnih instruktora jahanja (podaci poznati redakciji):

„Istina je, Vaso je kćeri krajem prošle godine kupio konja od Maje Trajbar, vlasnice Kluba Trajbar, konja joj je ujahivao Renato Levanić. Konj je dobar za curu, ona ne ide na velike rezultate, za nju je u laganom sportu savršen jer je pouzdan, neće joj ništa napraviti. Apsolutno je dobar odabir.“
Pitamo ga što misli koliko je gospodin Brkić platio konja?
„S Trajbarima se poznam, ali nikad vi nećete saznati pravu cijenu jer se to taji na tržištu, neće vam nitko reći koliko mu je kupac izbio popusta, odnosno, koliko je on kao prodavač uspio zavaljati kupca.“
Dobro, kažemo, koliko biste vi kao stručnjak procijenili tog konja?

„Rekao bih da je Željko Trajbar, odnosno, Maja Trajbar, njegova kći, mogla dobiti za Calou desetak tisuća eura.
Tko kao vlasnik piše u putovnici, ne znam, jer vi možete upisati koga hoćete. Kupio ga je Vaso Brkić za svoju kćer Helenu, ona na njemu trenira i natječe se“, više je nego jasan bio instruktor jahanja.

Milijan Brkić, odnosno njegova kći krše zakon. Naime, čim netko kupi konja mora se upisati u Središnji registar kopitara u kao novi vlasnik! To je zakonom propisano, što potvrđuje i Josip Seleš, voditelj uzgoja u udruzi Hrvatski sportski konj.

No, Calou Brkićeve kćeri još je uvijek nominalno u vlasništvu KK Trajbar Team, stoji u Središnjem registru kopitara. Da je Milijan Brkić svoju kćer upisao kao vlasnicu konja, ne bi ga morao prijavljivati u svojoj imovinskoj kartici, ali novinari bi ga “razapeli” otkud maloj novac kad studira na privatnom skupom fakultetu i zabavlja se po svijetu. A, bogme nije ni sebe upisao kao vlasnika konja, nego je malo odlučio zaobići pravne formalnosti, što mu kao HDZ-ovcu nije strano te je ostavio konja na ime starog vlasnika (Trajbar klub) i svi sretni, a veliki domoljub miran, bez suvišnih pitanja otkud tati novac za sve obiteljske izdatke i život na visokoj nozi.

Da Helenin konj zapravo nije u vlasništvu KK Trajbar Team, lijepo se može iščitati na stranicama kluba gdje su oglašena grla na prodaju. Tamo već dulje vrijeme stoji da su im na prodaju konji Bonnie, Calou, Elf, Piana i Precious. Kad kliknete na ime svakog pojedinog konja otvori se PDF dokument u kojem je rodni list konja, tko je, čiji je, roditelji, geni, starost itd… Jedino kad se klikne na Caloua, ne otvori se njegov rodni list, nego PR tekst kluba. Zašto? Pa, vjerojatno zato što je prodan, ali se novi vlasnik (Brkići) nisu registrirali kao vlasnici, jer im tako odgovara, a vidimo ne smeta ni vlasniku kluba Željku Trajbaru i njegovoj ekipi.

Javnost ima pravo znati otkud Milijanu Brkiću novac da osim skupog školovanja financira i skupi hobi svoje kćeri, za koji godišnje treba izdvojiti minimalno 100.000 kuna ili dvoipolgodišnju plaću Todorićevih blagajnica. Puno, puno, pa sve da ti i Djed Mraz pokloni konja. A znamo da Djed Mraz ne postoji. Ali, postoji tata Vaso!

MJESEČNI TROŠKOVI ZA KONJA I JAHAČA PREMA SLUŽBENIM CIJENAMA KK TRAJBAR TEAM

2.750 kn = pansion za konja (smještaj u boksu od 12 kvadrata i hrana za konja)
1.400 kn = usluga rada s konjem: treninzi i ujahivanja u hali ili na otvorenom (održava ga trener i kad vlasnika nema, kao npr, kad je Helena bila mjesec dana u Bruxellesu, konj mora ostati u kondiciji)
2.196 kn = 12 sati jahanja mjesečno s trenerom (sa srednjom cijenom od 183 kn po satu)

TO JE 6.346 kn mjesečno. Odnosno, 76.152 kn godišnje plus oprema za konja

plus dodatni treninzi

plus veterinari

plus dodatna prehrana, vitamini itd.

Minimalno 12.000 eura godišnje.
Plus prijave i licence za natjecanje

Plus pregledi konja za natjecanje (svaki pregled je tisuću kuna)

MINIMALNO 100.000 KUNA GODIŠNJE

 IMOVINSKA KARTICA MILIJANA BRKIĆA

Supružnici Brkić na kredite mjesečno potroše 14.800 kuna, za život im ostaje samo pet tisuća!

Imovinska kartica Karamarkove desne ruke i donedavnog HDZ-ova glavnog tajnika, 46-godišnjeg Milijana Brkića, oženjenog oca troje djece, otkriva da Brkić ima dva kredita u ukupnom iznosu od 362 tisuće eura, čije mjesečne rate iznose oko 12.800 kuna. Kredit od 200 tisuća eura podigao je u PBZ-u 2008., a godinu dana ranije 162.000 eura u Karlovačkoj banci.

Brkić se, međutim, zadužio i kod jedne fizičke osobe, Ante Gašpar posudio mu je 2007. godine 571.350 kuna. U kartici ne navodi na koji rok i koliko mjesečno otplaćuje tu pozajmicu. No, ako svaki mjesec otplati samo 2 tisuće kuna, to znači da Brkić i supruga svaki mjesec za kredite i pozajmicu plaćaju 14.800 kuna. Iz toga proizlazi da im za sve ostale troškove ostaje samo 5 tisuća kuna mjesečno budući da je Brkićeva plaća kao saborskog zastupnika, pije nego li je u veljači zamrznuo saborski mandat, iznosila oko 16.518 kuna, a njegove supruge 3.370 kuna. Od veljače Brkić plaću ne prima u Saboru već u HDZ-u i navodno je na razini zastupničke.

Osim stana od 135 kvadrata, vrijednog 1,5 milijuna kuna te dvije garaže, Brkić je 20 posto suvlasnik oranice u Svetom Roku, a supruga ima i poslovni prostor vrijedan 700.000 kuna. Brkićevi imaju i dionice u šest poduzeća – najviše u Karlovačkoj banci, 3.809, te u Diokiju 388, HT-u 69, MIV-u 21 te u tvrkama pod nazivom BZJU (35 dionica) i PRFC (89).

Druge imovine nema, pa tako niti automobil niti štednju, stoji u Brkićevoj imovinskoj kartici, koja ipak ne otkriva dramatične dubioze s kojima su mediji prije nekoliko mjeseci suočili tadašnjeg glavnog tajnika HDZ-a. Tada su mu kao veliku hipoteku njegova politička djelovanja izvukli i imovinu i povezanost s obitelji Šola – optuženog vlasnika Karlovačke banke – protiv koje traje sudski proces zbog sumnje da su oštetili banku za 280 milijuna kuna. Milijan i njegova supruga Karmen nisu bili neki bogataši dok je on bio u vojsci. Ali to se u zadnjih deset godina prilično promijenilo. Krajem 2007. godine supružnici Brkić dobili su od Karlovačke banke kredit od 560.000 eura s kamatom od šest posto. Trebali su ga otplatiti za 30 godina, ali oni su ga otplatili za manje od četiri godine. S obzirom na činjenicu da je Brkić zarađivao do 2012. godine oko 220.000 kuna godišnje, a supruga 64.000, ostalo je nepoznato kako su uspjeli podmiriti tako velik kredit. Supruga Karmen ima frizerski salon i salon za uljepšavanje, kojem poslovanje opada, pa je, prema zadnjim podacima, u 2014. godini imala dobit tek 1200 kuna. Činenica je da su prodali stan od 83 kvadrata na zagrebačkoj Malešnici, ali to je bilo nakon otplate kredita.

Osim toga, 2008. Brkić diže dodatni kredit od 200.000 eura za kupnju sadašnjeg stana od 86 četvornih metara u Španskom. Kamata, vjerojatno zbog toga što mu je MUP dao subvenciju, iznosi tek dva posto godišnje. Mediji su tada spomenuli i da je je Brkić dobio neobični kratkoročni kredit od milijun kuna za likvidnost od Karlovačke banke. Supruga mu je kratko bila i jedna od manjinskih suvlasnika tvrtke Opatovina projekt, čiji je vlasnik Petar Šola, koji je optužen, a upravo za Opatovina projekt Uskok tvrdi da je Karlovačka banka kreditirala privatni biznis njihovih vlasnika. Brkića su ispitivali u Uskoku, ali nikad nije bio pod istragom niti je protiv njega podignuta optužnica.

Uz goleme kreditne obveze koje su imali za stanove, kupili su automobil Tiguan vrijedan 130.000 kuna, također zaduženjem, stoji u imovinskoj kartici od prije četiri godine. Supružnici su tad naveli da imaju dionice vrijedne 573.000 kuna, od čega najviše otpada upravo na Karlovačku banku – 380.900 kuna.

Uz tako čudesan obrtaj novca, kreditnih zaduženja, pozajmica, ulaganja u dionice te razna poslovna ortaštva, jasnije je kako Brkići od resta što im ostane od njihovih redovitih primanja uspiju ne samo preživjeti, nego i privatno š

kolovati svoju djecu te kćeri plaćati skupi, plemenitaški hobi.

Autor:Krešimir Turčin / 7dnevno / 22. srpnja 2016.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.