Facebook/Žare Batinović

ŽARE BATINOVIĆ: Kako smo snimili pravu ratnu ‘himnu’, Thompsonove ‘Čavoglave’

Autor: dnevno.hr

Teško je napisati što je sve splitski režiser Žare Batinović u svojoj karijeri snimio, ostvario i proživio, radeći spotove koji su se duboko urezali u povijest hrvatske glazbene scene i postali njezin nezaobilazni dio. Režirao je, snimao i montirao više od 200 glazbenih spotova, a radi to i danas, jer to, ne samo da mu je posao, u kojem je najbolji u Hrvatskoj, već mu je i životna strast i ljubav. Još uvijek surađuje s najboljim glazbenicima na ovim prostorima.

Žare Batinović, rođen je u Splitu, gdje živi i radi. Kaže da je ”po struci mađioničar, al’ po zanimanju ipak režiser”, a najpoznatiji je po glazbenim spotovima koje počinje snimati 90-ih za Daleku obalu, Nenu Belana, a kasnije i Gibonnija, Olivera, TBF, Bajagu, Gorana Baru i Majke, Parni valjak i mnoge druge.

Krenulo je s nekadašnjim TV Marjanom na kojem je snimio prve glazbene uratke, a prvi spot koji je snimio su legendarne “Čavoglave” Marka Perkovića-Thompsona, koji mu je poklonio jedan od glavnih rekvizita u budućim spotovima. Radi se o pištolju koji se koristio u šest, sedam spotova. Legendarnom Oliveru režirao je i snimio 13 spotova i dva dokumentarna filma o njemu.

Pa se tako Batinović prisjetio i vremena u kojem su Marko Perković Thompson, tada još potpuno anoniman mladić kojega svi pamtimo po specifičnoj frizuri ”fudbalerki”, gotovo bez zubiju, ali u vojničkoj uniformi i s kalašnjikovim na ramenu i on snimali taj antolgijski spot. Batinoviću je to ujedno bio prvi redateljski uradak, a Thompsonu glazbeni, snimalo se u raznom području, u neposrednoj blizini srpskih agresora. Kasnije će se glazbeni putevi Batinovića i Thompsona razići, ali ovaj je legendarni spot ostavio trag kao podsjetnik na Domovinski rat. Bio je gotovo inačica kultne ”Brothers in Arms”, slavnih Dire Straitsa.

Batinovićev post s Facebooka objavljujemo integralno, na specifičnom dalmatinskom dijalektu kojim piše, uz neznatne intervencije.

”Moja karijera je neplanski odma krenila turbulentno. Početkom ’90.-tih sam radija na lokalnoj televiziji TV Marjan. Jedan dan dođu po mene u kafić da me triba gazda. Lopovčina Futa. Ulazim ja u njegovu kancelariju i vidim s leđa dvojicu u maskirnoj uniformi koja side nasuprot njega. U glavi mi puka nuklearni rat odma. Jebate došli su me skupit za na front. Oša san u tri pm… Ako počmen sad bižat ne znam u kakvoj su kondiciji ova dvojica. Ne mogu bit gori od mene koji je u to vrime, doduše, bija u svakodnevnom treningu sa utezima. Diza sa utege od po kila i kilo. Zavisno o boci koju sam loka. Znači u rukama sam bija moćan, al’ šteta šta se ne trči rukama. Propala opcija bijega i priđem ja.

Žare znaš za ovu pismu koja sad rastura? Pita mene Lopov Futa. Ja pitan koju pismu.
Da koju. Čavoglave.
Ne znam kažem ja. Ovaj bloka.
Kako ne znaš kad nema di se ne vrti cili dan.
Jebiga tamo di ja idem vrte se samo ture.
Ovo ti je Marko Perković Thompson i njegov kum Mirko.
Tad san sazna da postoji hit pisma i da bi ja triba radit spot. Vau. Evo spota. Ludilo.
Brale da san triba snimat i glumit u porniću bija bi sritniji nego da me skupilo i odvelo negdi u pm…




Kreće snimanje. Ja odma bahato da bi ja volija snimat u Čavoglavama. Oni da ne može jel’ su okupirane, al’ da možemo doć’ do linije susreta. Daj šta daš nabrijan ja. Krenili smo iz Splita rano ujutro za mraka prema lokaciji. Kad je u jednom trenutku nestalo hrvatskog grbavog asfalta i kad smo uletili na neki makadamski put pun stina od 30 kila i kad je počelo trest organe, a plombe ispadat odma mi je moja inteligencija rekla da san glup ka k…. di ja idem i jesan ih li moga snimit u Marjanskoj šumi. Na Benama uz plažu iza leđa. Naravno da jesan al za preduvjet triba si imat bar nešto mozga.

Sad preskačem cili jedan dio jel’ bi moga pisat knjigu o nastajanju spota Čavoglave i iden na početak snimanja. Malo brdašce. Nasrid njega crkvica sv. Ilije (opjevana u pismi ). Kraj crkvice neko nedefinirano stablo divovskih korjena koja napola viri vani. Retardirano stablo. Penjemo se mi polako prema crkvici kad ja u jednom trenu ugledan tanke jedva vidljive žice rastegnute u cik-cak šemama cilom tom povrsinom. Zaurličen. Poljo stani. Ovdi su same mine. Puka san kad san vidija kojim tupim pogledom me gleda. Ka da san reka kako nema vise vrućeg bureka. A tek dok san gleda Thompsona i kuma kako lagano američki nastavljaju penjanje ka da se niko nije oglasija. Jebate ko je ovdi lud i s kim san ja ovo upa u šeme. Nakon nekoliko provaljenih metara Thompson se u hodu okreće i dok i dalje ide govori: Ne bojte se. To je naše. Super, mislin se. Časna pionirska. Thompson nakon male dramaturške pauze nastavlja: To je spojeno nama u baraci sa praznim konzervama pa ako ko noću zakači konzerve se uzlupaju i alarmiraju da je neko tu. Jebena mašta mladih ustaša. U doba satelita i kojekakvih laserskih zraka bojnu čavoglave čuvaju prazne konzerve. Ovo ni Feliniju nebi palo napamet za miljon godina. Glupi Talijan. Blefer.

Thompson, kum Mirko, moj snimatelj Poljo i ja između na visini. Ovi me moga bez greske potegnit bovanom koliko su blizu bili. A ja sad sa razglasa moran pustit tuta force bojnu Čavoglave. Situacija neugodna za pop…. Moran glumit hladnokrvnog ubicu.




Ja pustim plejbek i šmugnem među korjenje i pratim kadar kroz neke zemljane grane a njih troje na sredini brežuljka. Mislin da je frekvencija Thompsonova glasa bila bar osam puta jača od mog magnetofona. Jebate budale čuje se do Knina. Sad će ovi još poslat tenkove na svetog iliju. Ja mislin da u životu više neću doživit da mi 45 sekundi trajanja kitice pari da traju osam dana. Nikad odpivat. Ovome iskočila vratna žila od naprezanja, a oči mu parile ka da si u svako istresa tubu kečapa. Boli njega k…. On drzi thompson pušku, a ja držim korijen stabla. Naravno nije bilo napada, jel’ su nas Srbi vjerovatno procijenili za vanserijske degenerike. Kako su tamosnji Srbi isto bili nadprosjecni debili sigurno su u nama vidili sebe. Vratimo se mi do bazne kuće čete. Ja jos dršćem. Oni moj Poljo k….. tebe ne razumi, a unutra neviđeno slavlje i ponos. Thompson je upravo odpiva svoj prvi plejbek za svoju prvu pismu i svoj prvi spot u životu. A jebate di se neš napit’. Počeka san da se malo naroljaju i zaglumija kako iman sve pod kontrolom i da sutra nećemo više snimat ovdi nego se prebacujemo na drugu lokaciju. Ono da ima promjena pa da izgleda ustaško svjetski i da ludilo ide do kraja i prvi moj spot. Ovi su mislili da ih je doša snimat Spielberg, a ja san taj mot i glumija. Naravno obogaćen pogledom hladnokrvnog ubice.

I odveden sutra ja njih u Sinj. Na centralni vodovod. Nikad u životu nisan nigdi pita dozvole za snimanja. Pravija bi se lud, gleda u pod, snimija i nesta poput duha. Sad san prvi i nažalost jedini put doša drito na kapiju. Sa bojnom Čavoglave iza leđa. Naoružani do zuba, krvavih očiju od sinjoćnje pijanke. Neka voda žubori. Tiran ja njih da trče. Iza mojih leđa igraju se dječica. Prodaju šećerne vune. Jeba te sveti Ilija jel’ to ovo 100 puta bolje. Spot je završen u okolici Sinja.

Uglavnom, preživija san hordu bojne Čavoglave. Četnike iz Čavoglava. Cila ova četa njih dvadesetak nisu imali zubi za sastavit jedno zdravo zubalo. Neobrijani. Prljavi. Krvavih očiju i naoružani do zuba pravom municijom. I vaš reporter ka’ dirigent ovog simfonijskog orkestra. I opet san siguran da je ovo najbolji ratni spot jel’ je jedini bija bez manekena, šminkera i stilista. Krnjava ekipa sa prve crte. Ima sedam i pol  milijuna na Youtubeu. Bar ova verzija. Ima još i starija. I ima, šta mi je ludilo, 22.000 komentara! To bi vridilo pročitat’, jel’ mogu mislit koji je to trip.

I zamalo zaboravin najvažnije. Prvi spot i odma san ga ”popušija”. Nikad nisan vidija lipe. Odma san Thompsonu j… mater, al’ san posli par godina bija siguran da je on da lovu Futi, a lopovčina ostavija cilu sebi.

Thompson je u narednih pola godine proša sve kontinente. Nabacija keramičke zube. I puka neku pedersku frizuru. Eto, to ti je život. Danas čuvaš ovce, a sutra obilaziš kontinente. Jebate moga bi knjigu napisat samo oko spota Čavoglave. Jer se u drugom dijelu pojavljuje Tonči Huljić koji ‘oće izbacit’ pjevačicu Magazina i kuva Tompsona da dođe za pjevača grupe. Već dosta da vrisneš. Možda i ‘oću”.

Autor:dnevno.hr