VUKOVARAC: ‘Nabijem i taj Erdutski sporazum… Ovo sam fotkao nakon kolone sjećanja… ‘

Autor: Snježana Vučković

„Sve ove fotke snimljene su jutros u gradu Vukovaru, gdje dvojezične ploče i dalje stoje, a četničkim teroristima, na otetom privatnom vlasništvu i dalje odaje počast, doduše nešto diskretnije nego li prije, no ostaje ono “i dalje”, kaže Domagoj Jurčić – Sremac, Vukovarac i bivši pripadnik „Tigrova”.

Sremac je po tko zna koji put ukazao na tzv. “Aleja osloboditelja”, tj. srpsko vojničko groblje skriveno od očiju javnosti, na samo 400 metara od centra Vukovara. On navodi kako ga to vrijeđa, ne samo kao hrvatskog branitelja, nego kao i osobu čija dvojica braće do danas nisu pronađena:

„Sve to mene, kao osobu čija je obitelj platila preskupu cijenu za Republiku Hrvatsku i hrvatski Vukovar, a i sam sam se valjao u hladnom blatu i proključaloj krvi uz glazbu granata i svekolike municije, žonglirajući sa otrgnutim dijelovima tijela mojih vršnjaka sa obje zaraćene strane, izrazito vrijeđa, te nanosi bol na odavno otvorenu ranu na duši… Ako pogledam moje negdašnje svjedodžbe, te stečene sposobnosti, pitam se; što li je to mene dijelilo od tople studentske sobe u nekoj svjetskoj metropoli i Mozarta u ušima?! Bit će da nisam bio nositelj elitnog hrvatskog sjemena u mojim gardijskim mošnjama, pa sam stoga proglašen stokom za odstrijel…”, slikovit je riječima Domagoj Jurčić, gotovo jednako kao i kistom. Sremac, naime, dane poraća krati slikanjem a iza njega stoji nekoliko uspješnih izložbi. Vrlo je aktivan i na društvenim mrežama, a u dane sjećanja (koji za njega traju kroz cijelu godinu) posebno je emotivan:

„Uglavnom, dok obični građanin Vukovara, koji nije čekirao kartu za bilo kamo dalje, čeka famozno proglašenje Vukovara mjestom posebnog pijeteta, moja malenkost prije očekuje proglašenje Vukovara za mjestu tolerancije spram teroristima, bivšim i aktivnim, a prije svega onima koji su okrenuti antihrvatskom djelovanju… I za iskapljivanje ove čaše žuči, iz razrovanog Vukovara u kojem radi najmanje stanovnika istog, poručujem: Nabijem i taj Erdutski sporazum!”

Autor: Snježana Vučković