Vraća li se Savez komunista Hrvatske?!

Autor: Marin Vlahović

Veći broj građana Zagreba, ostao je ovoga vikenda iznenađen sadržajem svog poštanskog pretinca. Naime, uz redovne opomene i ovrhe, stigli su im i pozivi na protest u organizaciji, ni manje, ni više, nego Saveza komunista Hrvatske.
U objavi se nalazi i sljedeća poruka: „Drugarice i drugovi, dragi građani! Ne samo da je u pitanju Trg maršala Tita! U gradu Zagrebu- Zagrepčanima je oduzeto sve!!! Bez njihove volje, pitanja i prava na odlučivanje. !!!! Svi trgovi, sve ulice i eksplozivima su razoreni svi spomenici narodno oslobodilačkog rata…“
Protest se održao u subotu u 11 sati na Trgu Republike Hrvatske. U potpisu letka je predsjedništvo Saveza komunista Hrvatske i Socijalističke radničke partije. Naveden je i broj mobitela, koji smo zvali, ali nitko nije odgovarao na pozive. U sklopu protesta održala se i tribina na temu „Hrvatska u logorima od 1941-1945. koja govori o ustaškim zločinima na prostoru Hrvatske od 1941-1945.

Izbačeni Staljin
Savez komunista Hrvatske postojao je kao dio Saveza komunista Jugoslavije još od 1937. Ideologije koje zastupaju su marksizam, lenjinizam, staljinizam i titoizam. Doduše, Staljina su kao ličnost izbacili iz priče, zbog povijesnog sukoba s Titom. Neovisno o tome, staljinizam kao metoda i sredstvo crvenog terora, ostaje prisutan u centralnoj struji partije i Saveza komunista. Europska praksa i stav prema ovakvim totalitarnim ideologijama poznata je te se primjenjuje u svim zemljama Europske Unije.
Komunizam kao zlo koje je odgovorno za veći broj nevinih žrtava nego nacizam i fašizam te sve njihove inačice zajedno, smatra se neprihvatljivim, a svaka promocija takvih ideja, kao i isticanje simbola, poticanjem na mržnju prema vjernicima, demokraciji i slobodno mislećim ljudima. Komunističko jednoumlje kao isključiva i netolerantna ideologija koja ne poznaje polemiku niti dopušta suprotstavljena mišljenja pripada mračnoj prošlosti. Na žalost, za razliku od drugih država, Hrvatska se od te prošlosti nije odmakla sve do današnjih dana.
Zadnjih dana, svjedoci smo isforsiranih izjava premijera, predsjednice i predsjednika Sabora, dakle, troje glavnih predstavnika izvršne vlasti, koji papagajski ponavljaju da je pozdrav „Za dom spremni“ neprihvatljiv, jer je trajno kompromitiran tijekom razdoblja vladavine ustaškog režima. Pritom, uglavnom se ignorira širi kontekst pozdrava, kao i njegova uloga u Domovinskom ratu.

Poštivanje poginulih
Uostalom, za razumijevanje ove tematike, krucijalna je svrha korištenja pozdrava. Na spomen-ploči poginulim HOS-ovcima, pozdrav se nalazi kao dio grba udruge HOS-a. Radi se o sjećanju na branitelje, našem odnosu prema njihovoj žrtvi za Domovinu. Dakle, riječ je o poštivanju onih kojih više nema, a ne o zalaganju za nekakvu buduću, tobože ustašku Hrvatsku. Političke stranke ili civilne udruge koje promoviraju ustaštvo u Hrvatskoj ne postoje, niti bi se kao promicatelji takve politike mogle registrirati.
S druge strane, došlo je do pravog bujanja pseudo-komunističkih i staljinističkih partijica, koje sasvim otvoreno koriste komunističke simbole te zapravo pozivaju na klasni obračun. Ti pojedinci i grupe, uopće ne kriju da im je krajnji cilj ponovna uspostava Socijalističke Jugoslavije, što je ideja koju je nemoguće ostvariti, bez novog genocida nad suverenim narodima, prije svega Hrvatima, kojima je takva budućnost nezamisliva.

Vlast nameće dvostruke standarde
Iako su ove pojave iritantne i problematične za društvo, najveća odgovornost ipak nije na osnivačima i aktivistima raznih radikalnih ljevičarskih udruženja, nego na izvršnoj i zakonodavnoj vlasti koja nam nameće dvostruke standarde.
Komunisti, u svom neskrivenom obliku, predstavljaju zanemariv dio populacije vrlo upitnog psihičkog zdravlja, ali u širem smislu komunizam i dalje dominira našim društvom i to je ono s čime se niti jedan na vlast ne želi suočiti. Razlog za to je banalan. Najveće hrvatske stranke proizašle su z tog istog Saveza komunista. Komunistički mentalitet, od samih početaka, involviran je u sve aspekte njihovog djelovanja. Uhljebljivanje nije suvremena pojava, nego je dio komunističkog naslijeđa. Hrvati polako postaju svjesni dubine ove problematike, koju više nije moguće riješiti samo opsežnom kadrovskom ili političkom lustracijom, već i dugotrajnih radom na promjeni mentalnog sklopa.
Koliko nam je poznato, ne postoji niti jedna sudska presuda protiv isticanja komunističkih simbola. Za razliku od fašističkih i nacističkih, komunistički simboli postali su dio naše svakodnevice.
Zamislimo da je umjesto papira Saveza komunista Hrvatske, u sandučićima osvanula poruka Ustaškog pokreta. Nema medija, koji o tome ne bi pisao. Taj incident, završio bi u izvještaju Srpskog narodnog vijeća i američkog State Departmenta. Plenković i Kolinda mucali bi u kameru kako je to neprihvatljivo. Ali Ustaški pokret ne postoji, nego samo komunistički. Ovdje, ne mislim na šaroliko društvo KPH, Radničke fronte i drugih , već na HDZ. Osuđuju pa i sankcioniraju ustaški pozdrav, jer žele javno demonstrirati kako su protiv ustaške ideologije, ali ne čine apsolutno ništa protiv sve većeg broja komunističkih organizacija. Znači li to da se s njima slažu? Po svemu sudeći, izgleda da je tako.

Autor: Marin Vlahović