Branimir Glavaš, u bijegu od hrvatskih vlasti, nakon što su postignuti uvjeti za njegovo izručenje Hrvatskoj, ponovno se oglasio, ovaj put kako bi odgovorio na medijsku hajku koje je protiv njega, kako piše, pokrenuo Večernji list.

Glavaševa sudbina i službeno u rukama BiH

Priopćenje Branimira Glavaša donosimo vam u cjelosti:

"Povodom nastavka medijske hajke, ovaj puta nastavljene u Večernjem listu pod naslovom 'Glavaš je u svoju mrežu htio uhvatiti Mesića, Šeksa, Ivića Pašalića', od strane policijske i Bajićeve konfidentice Ivanke Toma, izdajem slijedeće

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

Navodi policijske suradnice Ivanke Toma izrečene na početku teksta, citiram 'Istraga o pokušaju podmićivanja sudaca Vrhovnog suda (...) otkrila je zapanjujuće detalje o tome kako je Glavaš iz susjedne BiH preko svojih satelita u Osijeku pleo političko- poduzetničku mrežu da bi korumpirao suce najvišeg suda', su trabunjanje, odnosno najobičnije konfabulacije.

Najenergičnije odbacujem takve tvrdnje iznesene kako danas u Večernjem listu, tako i u svim drugim medijima koji posljednjih dana bombardiraju javnost o mojoj umiješanosti u nekakvu aferu nazvano kodnim imenom 'Glavaš gate'. Otvaranje spomenute 'afere' tendeciozno upličući mene u nju, nije ništa drugo do nastavak onoga što se zove političko pravosudno petogodišnje medijsko sotoniziranje, moje malenkosti, sa ciljem daljnjeg pritiska kao na Ustavni sud u RH, tako i direktan pritisak na pravosudna tijela države Bosne i Hercegovine.

Ovom prilikom, bez obzira na dugogodišnja politička razmimoilaženja i političke različitosti u odnosu na Stjepana Mesića i Vladimira Šeksa, energično demantiram bilo kakvu povezanost spomenutih samnom. Sa Stjepanom Mesićem (u vrijeme dok je obnašao funkciju predsjednika Republike RH) sam zadnji puta ima prilike biti nazočan na istoj manifestaciji prilikom otvaranja Ugostiteljske škole u Osijeku 9. ožujka 2009. godine i nikada više. Naime, istoj svečanosti sam bio nazočan u funkciji saborskog zastupnika i osobe koja je započela izgradnju navedene škole, još u vrijeme dok sam obnašao dužnost župana Osječko-Baranjske županije.

Sa bivšim prijateljem i političkim istomišljenikom Vladimirom Šeksom zadnji sam se puta čuo telefonom večer uoči moga izbacivanja iz HDZ-a (20. travnja 2005), kada je na moj telefonski poziv odgovorio citiram 'Na sastanku sam, javiti ću ti se kasnije.' I dan danas nakon punih pet godina i pet mjeseci, još uvijek očekujem taj telefonski poziv bivšeg prijatelja.

Treću od 'ključnih' figura ove medijsko-policijske hajke usmjerene na mene, HDSSB i moje suradnike i prijatelje, gospodina Dragu Tadića, poznajem kao uspješnog građevinskog poduzetnika i zadnji sam ga puta čuo na moj telefonski poziv koncem ožujka mjeseca, kada sam se propitivao o mogućim rokovima izgradnje i mogućim predračunskim vrijednostima moguće izgradnje novog visećeg mosta preko rijeke Drave u Osijeku, a što tajnim službama koje redovito prisluškuju moje telefone, jako dobro poznato.

Osobe spomenute u navedenom tekstu, kao i drugim medijima ovih dana, poput, gosp. Renata Obranovića, Mladena Mlinarevića, Srećka Jurišića, uopće ne poznajem i njihova mi imena ništa ne predstavljaju. Iz toga razloga koristim priliku da se ispričam navedenim osobama koji su ni krivi ni dužni dovedeni u centar medijske harange koja se vodi protiv mene, uvlačeći u priču osobe koje uopće ne poznajem, ili s njima godinama nisam kontaktirao.

Nisam toliko glup niti naivan, da bi se upuštao u tako što, što mi se pokušava imputirati, jer sam politički progonjen i politički sam nevin presuđen i to nalogom međunarodnih utjecajnih političkih moćnika i slijepom suradnjom i izvršavanjem političkih naloga vladajućih domaćih slugu i izdajnika infiltriranih u sva tri stupa vlasti u Republici Hrvatskoj (zakonodavnoj, izvršnoj, i pravosudnoj).

Kao potvrdu ovoj mojoj tvrdnji o političkom progonu, političkom sudskom procesu, kao politički naloženoj i politički izrečenoj prvostupanjskoj presudi, ali i političkoj potvrdi presude od strane Vrhovnog suda RH, kojom se potpuno nevin osuđujem na osam godina zatvora zbog ratnog zločina kojeg nisam učinio javnosti prezentiram na uvid (za sada) samo jedan dokaz:

Dana 4. veljače 2004. u razgovoru predsjednika Odbora za međuparlamentarnu suradnju Hrvatskom saboru dr. Milorada Pupovca s tadašnjim direktorom Odjela za južnu i srednju Europu u SD njegovom excelecijomCharlesom L. Englishem, (današnjim veleposlanikom SAD-a u BiH) održanom u Washingtonu, između ostalog, bio sam i konkretna tema razgovora, vidljivo je to iz dokumenta od 5. veljače 2004. kojeg djelomično citiram:

'U završnom komentaru English je kazao kako je u svom razgovoru 2001. godine s dr. Sanaderom kazao što HDZ treba učiniti da bi postao prihvatljiv partner SAD-u i da se čini da je to i učinjeno. SAD žele pomoći i u budućnosti, svjesni su da je pitanje statusa srpske manjine u Hrvatskoj dobar indikator za opće stanje u državi, stoga i dalje ostaju bliski srpskoj zajednici. Hrvatskoj preostaje za učiniti dosta: povratak izbjeglica, ICTY, poštivanje ljudskih prava, jačanje institucija pravne države. Ponovo je spomenuo da SAD prate i kadrovska rješenja u Hrvatskoj, te da ih brine prisutnost osoba poput Branimira Glavaša blizu vrhova vlasti. English je kazao kako se nada da će se ostvariti ono što je dr. Pupovac najavio.

Zaključno: Kada politika ulazi kroz vrata sudnice, pravda izlazi kroz prozor.