Nel Pavletic/PIXSELL
Nel Pavletic/PIXSELL

Stečaj ‘Torpeda’ bio je smišljena velika pljačka, kao i ostali stečajevi u Hrvatskoj!

Autor: Damir Kramarić/7 Dnevno/ 4. kolovoza 2016.

„Kada su vidjeli da su raskrinkani, jednostavno su prekinuli stečaj, a Torpedo brisali iz registra, iako sudski postupci još nisu završili. To je bio lanac pljački u koji su svi umiješani: od ljudi iz MORH- i DORH-a, sudaca, stečajnih upravitelja...“, ističe Radovan Smokvina, aktivist riječkog „Pokreta otpora“

Priča o dugogodišnjem sustavnom uništavanju i pljački Hrvatske, svojevrsnom genocidu zbog kojeg nitko nikada nije odgovaro, mogla bi se odlično ilustrirati jednim jedinim primjerom: pričom o uništavanju i pljački riječkog Torpeda, slavne tvrtke koja je danas trebala imati više od 150 godina postojanja, no koja je nakon dugogodišnje stečajne agonije nedavno izbrisana iz sudskog registra.

Zadnji neobični događaj u procesu likvidacije Torpeda – tvrtke za koju dobri poznavatelji prilika tvrde da nije ni trebala ići u stečaj – dogodio se 16. lipnja 2016., kada je donesena odluka o prekidu parničnih postupaka, koji su se trebali nastaviti i nakon zaključenja stečajnog postupka, sa stečajnom masom, odnosno imovinom Torpeda, budući da je ona postojala u trenutku zaključenja stečajnog postupka.

Zašto je postupak onda prekinut? Po svemu sudeći zato jer je Radovan Smokvina, riječki aktivist te član „Pokreta otpora“, poremetio planove onima koji su htjeli doći do izmišljenih potraživanja i jer je, izgleda, razotkrio i spriječio završnu veliku pljačku onoga što je preostalo od te nekada velike tvrtke.

Sluteći da se radi o kriminalu, a ne utemeljenim potraživanjima, Smokvina je na ispitnom ročištu od 22. rujna 2011. na Trgovačkom sudu u Rijeci kao jedan od vjerovnika Torpeda osporio sva ostala potraživanja, koja je prije toga priznala stečajna upraviteljica Vesna Stančić. I dogodilo se „čudo“.

”Tada su ulovljeni s prstima u pekmezu. Jer od 52 vjerovnika, čija potraživanja je priznala stečajna upraviteljica Vesna Pindulić (kasnije Stančić), i koji su trebali dijeliti 82 milijuna kuna, tužilo me samo njih petero. Od tih pet, jedan je MORH, koji potražuje oko 23 milijuna kuna. Kada sam kontaktirao s MORH-om, odgovoreno mi je da oni ne znaju ništa o tome! Da nije bilo intervencije, oni bi presudili u korist MORH-a, isplatili novac na neki privremeni konto i podijelili ga između sebe. Ostali su odustali, što znači da su bili lažni vjerovnici! Svi ti koji su odustali, neće dobiti ni kune, a dijelili bi novac da nisam osporio potraživanja! To je bio vrlo riskantan potez. Svi su me vjerovnici, kojima sam osporio potraživanje, trebali tužiti i tada bih mogao završiti na prosjačkom štapu. No, budući da sam znao da je riječ o muljaži, odnosno fiktivnim dugovanjima, odlučio sam osporiti sve tražbine. Tako sam im pomrsio račune i spriječio pljačku”, pojašnjava ing. Radovan Smokvina.

Dodaje da je pravomoćno na Trgovačkom sudu u Rijeci dokazao da je i Republika Hrvatska, odnosno DORH u ime MORH-a, potraživala nepostojeće iznose duga, koje je priznala stečajna upraviteljica!

”ŽDO je u ime MORH-a tražio od Torpeda u tri odvojena dijela oko 23 milijuna kuna, s tim da u MORH-u niti ne znaju za ta navodna potraživanja! Pravomoćno smo, na sudu, osporili potraživanja u vrijednosti od oko 11 milijuna kuna, dok smo za preostali dio još u sudskom sporu. To znači da smo dokazali da taj dug ne postoji, odnosno da su pojedinci novac od Torpeda htjeli uzeti za sebe i podijeliti. No, kada su vidjeli da su raskrinkani, jednostavno su prekinuli stečaj, a Torpedo brisali iz registra, iako sudski postupci još nisu završili. To je bio lanac pljački u koji su svi umiješani: od ljudi iz MORH- i DORH-a, sudaca, stečajnih upravitelja! Da nisam osporio fiktivna potraživanja, sada bi dijelili milijune! Ovako, svi se boje komplikacija, pa slučaj žele što prije zapečatiti. Otvoreno im pišem o tome, nazivam ih kriminalcima i zločincima, svaki spis naslovljavam s ‘GUKOK’, što znači ‘Genocidno umreženi kolektivno organizirani kriminalci’, no nitko ne reagira, iako na taj način pišem i stečajnoj upraviteljici Vesni Stančić, stečajnoj sutkinji Ljiljani Ugrin, državnim odvjetnicima i TS-u. To njihovo pristajanje na uvrede puno toga otkriva“, primjećuje Smokvina te dodaje da je bit cijele priče – dogovor oko još jedne velike pljačke.

„Stečaj Torpeda, kao i većina drugih stečajnih postupaka, je ne samo razbojništvo i krađa. To je i veleizdaja“, zaključuje švicarsko-hrvatski poduzetnik te aktivist riječkog „Pokreta otpora“, koji već godinama kroz aktivizam te istraživanje brojnih malverzacija nastoji uvjeriti javnost da je su stečajevi i predstečajne nagodbe osmišljeni kao nastavak pljačke koja je započela pretvorbom i privatizacijom.

Istražujući godinama malverzacije kroz stečajeve, Smokvina je, čini se, postao pravi ekspert za tu problematiku. Njegovi govor, odnosno konkretni primjeri izneseni na okruglom stolu o razmjerima šteta od stečajeva, održan 6. listopada 2014., završio je i u knjizi „Stečajna mafija“, autora Darka Petričića.

Državni odvjetnici prikrivaju kriminal u stečajnim postupcima

„Mogu reći da su stečajevi i gori od privatizacije, jer su u pretvorbi i privatizaciji barem postojali neki kontrolni mehanizmi. Kod stečajeva, masa novca koja se okreće je veća od vrijednosti koja se pojavila u privatizaciji, a alarmantna je činjenica da u tim postupcima ne postoji nikakva financijska kontrola. Apsolutno ništa! Jedan stečajni sudac može bilo koga od vas, uz stečajnog upravitelja, preko noći napraviti milijunašem. Dovoljno je poznavati stečajnog suca koji će napisati da ste kupili neku nekretninu ili česticu te da ste spomenute nekretnine platili. S tim ‘papirom’ odlazite u gruntovnicu i upisujete se kao vlasnik. Tu potvrdu će vam napisati prijatelj sudac, iako u džepu za to vrijeme niste imali ni lipe. Upisom u gruntovnicu postajete vlasnikom nekretnine ili zemljišta koje vrijedi, primjerice, četiri milijuna eura. S tim ‘papirom’ iz gruntovnice, odlazite u banku i dobivate kredit od, recimo, tri milijuna eura. Tada odlazite kod stečajnog suca i potpisujete kupoprodajni ugovor izravnom pogodbom, da kupujete ‘svoju’ nekretninu za npr. 800.000 eura. Ovakvom transakcijom vi postajete milijunaš. Vjerujte mi, ovakve malverzacije nitko ne kontrolira. Možete deset puta napisati pismo stečajnom upravitelju, stečajnoj sutkinji ili bilo kome u DORH-u i upozoriti ih na ove malverzacije, ali sve će proći bez ikakvog efekta. Nikada nećete dobiti odgovor, jer je takav dogovor. Ovakvu stečajnu praksu nazivam genocidom.

Svi stečajni postupci, što se tiče Rijeke, su nevjerojatan kriminal, stoga što se oni ne mogu kontrolirati. U nijednom stečajnom postupku se ne mogu dobiti bankovni izvodi na kojima bi se vidjele uplate, isplate i salda, je se oni ne mogu krivotvoriti. U tom slučaju bi se točno moglo vidjeti što je pronevjereno i koliko je puta naplaćena neka tražbina. Stečajevi su organizirana pljačka, a organizatori te pljačke su DORH i nadležni suci. Osim što ništa ne rade, glavni državni odvjetnik i županijski državni odvjetnici prikrivaju kriminal u stečajnim postupcima“, ističe Smokvina u svjedočenju objavljenom u knjizi „Stečajna mafija“.

Njegove tvrdnje u vezi malverzacija oko Torpeda dodatno je pojasnila zagrebačka odvjetnica Roberta Gottwald, koja je zastupala Smokvinu u sporovima vezanima uz tu tvrtku.

„Pitam se zašto je stečajna upraviteljica Vesna Stančić priznala tolika potraživanja, premda smo poslije dokazali da su neutemeljena, u sporovima koje je pokrenuo DORH u ime RH, protiv Torpeda. Netko je to trebao provjeriti. Radi se, u najmanju ruku, o loše obavljenom poslu. Torpedo je, po svemu sudeći, umjetno bačen u stečaj. Imao je toliko imovine, bio jaka firma, moglo ga se sanirati… No, otvoren je stečaj, nakon čega je teško utvrditi tko, što i zbog čega. Zbog primjene starog Stečajnog zakona nisu uopće imali Skupštinu vjerovnika, teško je doći do informacija o kolanju novca, pogotovo sada nakon zaključenja stečajnog postupka. I revizija Torpeda utvrdila je manjkavosti u vrijeme pretvorbe i privatizacije. Puno državnog novca je uloženo u sanaciju poduzeća, no umjesto oporavka, 2000. godine po drugi puta je pokrenut stečajni postupak. Stečaj je zaključen 2013., premda još nije došlo do isplate vjerovnika trećeg isplatnog reda i premda stečajna masa, odnosno imovina Torpeda, još uvijek postoji. Sada su prekinuti i parnični postupci koji su bili u tijeku u trenutku zaključenja stečajnog postupka, iako je na završnom stečajnom ročištu odlučeno da će se preostala stečajna masa rezervirati do okončanja parničnih postupaka koji su u tijeku. Sve je to vrlo čudno”, naglašava i odvjetnica Roberta Gottwald. Pokazuje i presude TS-a u Rijeci po kojima se odbija tužbeni zahtjev MORH-a od Torpeda u iznosu od 6, 537 milijuna kuna u jednom, te potraživanje u iznosu od 4,173 milijuna kuna u drugom sporu, ali i rješenje sutkinje Tamare Jugo Smoljanović o prekidu postupka radi utvrđenja postojanja tražbine u iznosu od 15,4 milijuna kuna jer je tuženik (Torpedo – kojega u sporu protiv RH zastupa Radovan Smokvina) kao pravna osoba prestao postojati.

Uništenje svih osnivača Riječke banke!

I Ivica Lukić, bivši dugogodišnji radnik Torpeda te sudionik u parničnim postupcima protiv Torpeda, tvrdi da je stečaj Torpeda umjetno izazvan, da su tvrku namjerno uništili, kao i četrdesetak ostalih poduzeća osnivača Riječke banke.

Ništa tu nije slučajno, uvjeren je Lukić.

„Matešina vlada odobrila je sanaciju tvrtke, no jedan od direktora Torpeda podnio je prijedlog za stečaj?! Imali smo četiri direktora i oni su isisali novac i zalihe. Po reviziji Šime Krasić, oko 40 milijuna tadašnjih maraka je nestalo iz Torpeda. Novac namijenjen za sanaciju tvrtke, misteriozno je nestao. Baš u to vrijeme (u drugoj polovici 1998.), odnosno nakon što je na račun Torpeda trebao sjesti veliki iznos novca od državne sanacije i kredit PBZ-a, nismo dobili 22 plaće. Odobreni novac nikada nije ni stigao u Torpedo. Netko ga je ukrao“, tvrdi Ivica Lukić.

Napominje potom da je Grad Rijeka, podizanjem komunalne naknade u enormne visine, planski uništio tvrtku Torpedo!

„Potraživali su čak 12,5 milijuna kuna od Torpeda na temelju komunalne naknade! Uništili su tvrtku jer je, prema njihovu planu, sve osnivače Riječke banke trebalo baciti u stečaj, kako bi tu banku kasnije mogli preuzeti. Torpedo je, osim toga, u industrijskoj zoni imao oko 30.000 kvadrata zemljišta, no to nisu priznali. Godinama sam istraživao tu temu. Zato danas odgovorno tvrdim da je riječ o organiziranoj pljački u kojoj su sudjelovali i DORH i policija i TS“, napominje Ivica Lukić, koji je trideset godina radio u Torpedu te iznutra svjedočio kriminalu.

Ne treba ni napominjati da su Smokvina i bivši djelatnici Torpeda, zbog svega navedenog, do sada podnijeli brojne kaznene prijave USKOK-u i DORH-u, u vezi s ovdje opisanim malverzacijama.

Što je učinjeno po tom pitanju, provjerili smo na TS-u u Rijeci, te u DORH-u, odnosno ŽDO-u u Rijeci. I uvjerili se da nadležne institucije jednostavno ne pronalaze, ili ne žele pronaći, sve ono na što upozoravaju Smokvina, Lukić i mnogi drugi.

„Je li DORH istražio brojna nezakonita postupanja tijekom stečajnog postupka Torpeda d.d. Rijeka, a na temelju više kaznenih prijava koja su podnijeli bivši zaposlenici Torpeda?

 Je li istražena činjenica da je stečajna upraviteljica Vesna Pindulić – Stančić priznala brojna potraživanja koja su kasnije osporena (pravomoćno – Radovan Smokvina u ime Torpeda osporio potraživanja MORH-a, te druga potraživanja na ročištu od 22. rujna 2011.)? Je li tu riječ o smišljenoj pljački, koju je na ispitnom ročištu od 22. rujna 2011. na TS-u u Rijeci osujetio u dobroj mjeri gospodin Smokvina osporivši sve tražbine koje je priznala stečajna upraviteljica Vesna Pindulić – Stančić?”, upitali smo ŽDO u Rijeci.

„Vezano za Vaš upit dostavljen 22. srpnja 2016. navodimo da je Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, kao stvarno nadležan s obzirom na svojstvo prijavljenih osoba, postupajući po kaznenim prijavama bivših zaposlenika Torpedo d. d. Rijeka donio rješenje o odbačaju navedenih kaznenih prijava, koje rješenje je dostavljeno podnositeljima kaznenih prijava. U obrazloženju predmetnog rješenja o odbačaju dati su razlozi donošenja takve državnoodvjetničke odluke, a isto tako podnositeljima je sukladno odredbi članka 55. Zakona o kaznenom postupku data uputa o mogućnosti nastavljanja kaznenog progona.

Nastavno na sljedeće točke iz Vašeg upita izvješćujem Vas da Državno odvjetništvo nije u mogućnosti davati mišljenja niti komentirati postupke pred sudom, tim više što iz Vašeg upita je razvidno da tražite komentar tijeka stečajnog postupka otvorenog nad stečajnim dužnikom Torpedo d. d. Rijeka. Stečajnim postupkom sukladno odredbama Stečajnog zakona upravlja stečajni sudac, u ovom slučaju Trgovačkog suda u Rijeci kao prvostupanjskog suda, a zakonitost donašanja odluka tijekom ovog postupka osigurana je kroz žalbeni postupak u kojem odlučuje Visoki trgovački sud u Zagrebu“, stoji u odgovoru kojeg je potpisao Darko Karlović, zamjenik županijske državne odvjetnice u Rijeci.

Sličan upit poslali smo i TS-u u Rijeci, odnosno sutkinji Liljani Ugrin. „Zašto je stečaj Torpeda završen kada potraživanja nisu riješena, a stečajna masa je ostala? Što je s potraživanjima Torpeda, odnosno gospodina Radovana Smokvine koji je zastupao Torpedo, prema Republici Hrvatskoj (Smokvina je pravomoćno dobio spor, a nije se naplatio)? Zašto je taj slučaj i parnično prekinut, a vjerovnici se nisu naplatili, iako vrijednost u stečajnoj masi postoji, iako su dobili pravomoćno sud protiv MORH-a kojega je zastupao ŽDO iz Rijeke?

Kako je moguće da je stečajna upraviteljica Vesna Pindulić – Stančić priznala brojna neutemeljena potraživanja koja su kasnije osporena (pravomoćno – Smokvina u ime Torpeda osporio potraživanja MORH-a, osporio i sva druga potraživanja na ročištu od 22. rujna 2011.)? Je li tu riječ o smišljenoj pljački, koju je na ispitnom ročištu od 22. rujna 2011. osujetio u dobroj mjeri gospodin Radovan Smokvina osporivši sve tražbine koje je priznala stečajna upraviteljica Vesna Pindulić – Stančić? Činjenica je da je većina vjerovnika potom odustala od tužbi te su tako priznali da su potraživanja bila lažna, te da je Smokvina u sudskim postupcima uspio osporiti i druge tražbine (MORH-a, odnosno RH)?“, upitali smo stečajnu sutkinju Ljiljanu Ugrin.

Očitovanje stečajne sutkinje Ugrin

Njezin vrlo opširan odgovor prenosimo uz neznatno kraćenje: „Stečajni postupak na dužikom Torpedo d.d. u stečaju Rijeka zaključen je ovosudskim rješenjem pod posl. Br. St-90/00-1181 od 31. srpnja 2014. budući su za to bili ostvareni zakonom propisani uvjeti.

Tijekom postupka imovina dužnika je unovčena, namireni su troškovi stečajnog postupka (uključujući i cca 17 milijuna radnicima), sve dospjele obveze stečajne mase, razlučni vjerovnici iznosom od 8.932.807,98 kuna, te djelomičnim diobama namirene su uvrđene tražbine vjerovnika prvog višeg isplatnog reda (tražbine po osnovi poreza, te ostale tražbine koje čine prihod državnog proračuna, te jedinica lokalne samouprave i uprave, tražbine fondova koje se na temelju zakona obvezno izdvajaju iz prihoda, odnosno iz plaća zaposlenika dužnika, nastale do dana otvaranja stečajnog postupka) u punom iznosu od 38.085.567,54 kn, te sve utvrđene tražbine drugog višeg isplatnog reda (tražbine zaposlenika u stečajnom postupku utvrđene Zakonom o radu) u iznosu od 41.959.650,99 kuna, time da su rezervirana sredstva za sporove koji su u tijeku.

Parnični postupci koji su bili u tijeku nisu zapreka da se stečajni postupak zaključi.

Tijekom stečajnog postupka stečajni vjerovnik Ivica Lukić iz Rijeke na osnovu odredbe članka 78.a Stečajnog zakona otuđio je Radovanu Smokvini iz Ičića svoju utvrđenu tražbinu drugog višeg isplatnog reda za iznos od 1.000 kuna. Predmetna tražbina je stečajnom vjerovniku Radovanu Smokvini namirena u punom iznosu.

Uvidom u upisnik P utvrdila sam da presuda donesena u parničnom postupku koji se vodio pred ovim sudom pod posl. Br. P-293/2012 u pravnoj stvari tužitelja RH, MORH-a zastupanog po ŽDO-u u Rijeci protiv tuženika Torpedo d.d. u stečaju kojeg zastupa Radovan Smokvina nije pravomoćna, pa stoga još uvijek nije razvidno je li vođenje parnice bilo korisno za masu.

Kako presuda donijeta u tom parničnom postupku dana 12. lipnja 2014. nije pravomoćna, to tužitelj nije ni mogao namiriti dosuđene troškove od osobe koja zastupa tuženika.

Rješenje o zaključenju stečajnog postupka nad dužnikom Torpedo d.d. je javno objavljeno u Narodnim novinama i na oglasnoj ploči suda. Stečajni vjerovnici nisu izjavili žalbu na rješenje o zaključenju stečajnog postupka, pa je po pravomoćnosti tog rješenja dužnik brisan iz sudskog registra.

Zakonom o parničnom postupku propisano je da se parnični postupak prekida kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati, ali je isto tako propisano i kada se taj postupak može nastaviti.

U odnosu na posljednji upit napominjem da je Stečajnim zakonom propisano da sve tražbine koje stečajni upravitelj prizna može osporiti koji od vjerovnika, time da stranke protiv rješenja suda o utvrđenim odnosno osporenim tražbinama mogu izjaviti i žalbu.

Posebno je za napomenuti da se u konkretnom slučaju radi o tražbinama trećeg višeg isplatnog reda. Tijekom stečajnog postupka nije bilo novčanih sredstava za namirenje tražbina tog reda, a hoće li se stačajni postupak nastaviti radi naknade diobe ovisi o parničnim postupcima koji su još uvijek u tijeku“, stoji u odgovoru sutkinje Ljiljane Ugrin.

Stečajna upraviteljica odustala od izjave!

O cijelom slučaju razgovarali smo i sa stečajnom upraviteljicom Vesnom Stančić (ranije Pindulić), no gospođa Stančić nije, na kraju, dopustila da njezine izjave objavimo! Premda smo razgovarali najmanje petnaestak minuta i premda nam je pokušala pojasniti kako cijeli slučaj nije jednostavan, na kraju je odlučila uskratiti bilo kakvu izjavu za medije. Prvo je upitala može li vidjeti što ćemo objaviti, a kada smo smo joj, po svim profesionalnim pravilima, ponudili da autorizira svoje riječi…, odlučila je da ipak neće dati izjavu! Napomenula je da je razgovarala samo neformalno te da ju nipošto ne citiramo?!

‘Organizatori pljačke sami se razotkrili’

Kao odlična ilustracija brojnih mutnih radnji u stečajnom postupku Torpeda, najbolje, po svemu sudeći, može poslužiti dio iz “Odgovora na tužbu“ Radovana Smokvine u kojem on ističe da su organizatori pljačke bili toliko sigurni u sebe, da nisu pazili na brojne traljavo odrađene detalje, detalje koji su kasnije i te kako kompromitirali cijeli postupak.

„Isti broj tražbine sud koristi za različite sume i za različite subjekte, pa je time otkriven taj naivni stečajni kriminal kojega podupire ŽDO i to upravo zaslugom svojeg neškolovanog kadra, čime je potkrijepljena i ova tužba. Visoki trgovački sud iz Zagreba se ponaša pasivno, iako su dovoljno informirani. Predsjednik VTS-a Mario Vukelić samo šalje niz dopisa Trgovačkom sudu u Rijeci, predsjedniku Miljenku Kurobasi…, ali predsjednik TS-a u Rijeci ne odgovara predsjedniku VTS-a iz Zagreba, a VTS opet ne reagira na nečinjenje, što je kazneno djelo.

Tuženik zato zahtijeva od TS-a u Rijeci da podnese kaznenu prijavu protiv ŽDO-a po službenoj dužnosti zbog lažnog prijavljivanje tražbina temeljem čl. 283 KZ RH. Tuženik zahtijeva od predmetne sutkinje TS-a u Rijeci Tamare Jugo da pokrene kazneni postupak protiv svih navedenih počinitelja kaznenih djela u ovom predmetu…, jer je upoznata i zna da postoje kaznena djela, a ako to ne učini onda sutkinja čini kazneno djelo nečinjenja…, jer time pruža pomoć počiniteljima, a ujedno čini kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti…, tim više što su počinitelji kaznenih djela aktivni djelatnici pravosuđa (suci i DORH) kao i stečajni upravitelj koji je isto pod zakletvom”, napisao je Smokvina u Odgovoru na tužbu radi utvrđenja tražbine u stečaju Torpeda d.d. od 9. kolovoza 2012. godine.

Autor: Damir Kramarić/7 Dnevno/ 4. kolovoza 2016.

ZADNJE VIJESTI