Jurica Galoic/PIXSELL
Jurica Galoic/PIXSELL

Reforma školstva propala čim je pukla ljubav Borisa Jokića i Sabine Glasovac!

Autor: Vice Borić/7 Dnevno/ 15. srpnja 2016.

Sabina, bivša pomoćnica ministra Željka Jovanovića, Jokića je dovela Zoranu Milanoviću - kao idealnu osobu za težak zadatak - a on se uselio u njezin stan. Kad je ljubav pukla, a Jokić se vratio obitelji, i reforma školstva pala je u drugi plan!

Jedna od najeksploatiranijih priča na kojoj se posljednjih mjeseci odmjeravaju ideološki stavovi je ona o reformi obrazovanja. No malo tko od involviranih u tu priču uopće zna koja je njezina prava pozadina. Nisu se to potrudili saznati ni oni koji njenog glavnog junaka – Borisa Jokića – brane, ni oni koji ga napadaju.

Naime, iza navodne propasti te reforme, a zapravo personalnih promjena među ljudima koji ju pripremaju, ne kriju se nikakvi ideološki razlozi nego strašna ljudska drama. Ta drama uopće nema ideološku podlogu, kako situaciju doživljava većina neupućenih promatrača i kako nam se sugerira kroz, u pravilu navijačke, medije. Jedna je teorija bila da je Boris Jokić na vrijeme uvidio kako svih 400-tinjak ljudi uključenih u reformu radi zaista loš posao, o čemu govori više od 95 posto svih primjedbi na ono što je do sada napravljeno. Jokić je, iskoristivši „bukvasti“ nastup Hrasta dobio ideološki alibi da odstupi zadržavši mogućnost prikrivanja pravog razlog odlaska. Međutim, ni ta pretpostavljena Jokićeva lukavost ne objašnjava u potpunosti sve događaje koji su se tako snažno zgusnuli oko teme koja dugo nije bila predmetom javnog interesa.

Veliki trokut za velike stvari

Pravi razlog propasti reforme leži negdje drugdje. Reforma školstva kolateralna je žrtva ljubavne afere između Borisa Jokića i Sabine Glasovac, bivše pomoćnice ministra znanosti. Ona je dovela Jokića Milanoviću predstavivši ga kao osobu idealnu za njezino provođenje. Jokić se uselio u njezin stan. Kad je ljubav pukla, a Jokić se vratio obitelji, propala je i reforma školstva. Na taj se način jednostavno objašnjavaju i dijelovi Jokićeva „oproštajnog pisma“: „…Što će biti s našom reformom teško je reći. Stotine je (pa čak i tisuće) ljudi ugradilo svoje vrijeme, iskustva, srce i rad u sve ovo. Vremena su takva da je teško pobuditi emocije, a Hrvatska je društvo u kojoj su reakcije ljudi rijetke time je važnije sve što se odigralo krajem siječnja i početkom lipnja 2016. Te su reakcije bile iskrene. Politika (kojagod) morati dati odgovore na sve to. Toliki trud, stručnost i entuzijazam u vjetar mogu baciti samo neodgovorne osobe. Mi smo (p)ostali najbolji prijatelji. U vrlo teškim trenucima bili smo zajedno, nasmijani i dosljedni u čemu ste nam izrazito pomogli. Mi također moramo dati neke odgovore prije svega našim obiteljima i prijateljima objasniti gdje smo bili prethodne gotovo dvije godine. Djeci pokušati dati vjeru da, usprkos tome što vide, vrijedi pokušati. Vrijedi boriti se. Da se u ovoj zemlji može nešto napraviti.“

Gdje je bio posljednje dvije godine?

Upravo je vrijeme koje je proveo u zagrljaju gospođice Glasnovac, razdoblje na koje se Jokić referira u svom emotivnom oproštajnom pismu. On o pravim razlozima ne govori, ali ih daje naslutiti. Radi se o vremenu u kojem je ovaj nesuđeni junak obrazovne reforme u Hrvata, izbivao iz svoje obitelji i pismu u kojem joj se na posredan način ispričava. „… – Mi smo bili izloženi (kao i dio Vas) svakodnevnim uvredama, lažima, na kraju i fizičkim i virtualnim prijetnjama. Molili smo da ministarstvo stane
iza ljudi koji rade važan društveni posao. Nije bilo reakcije…“. Iza čega je ministarstvo trebalo stati? Je li trebalo voditelju svoje reforme ponuditi alibi koji bi opravdao njegove lažne ideološke izlete koji su u konačnici kompromitirali i njega i reformu? Bi li mu to pomoglo?

Sabina je tipičan primjer SDP-ovskog kadroviranja u vrhu države. Kada je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta vodio Željko Jovanović nije bilo službenog glasnogovornika Ministarstva, pa je na to mjesto ministar pozvao zadarsku SDP-ovku Sabinu Glasovac. No na putu od Zadra do Zagreba Sabina je, u manje od dva sata transformirana iz glasnogovornice u savjetnicu ministra za osnovno i srednje školstvo. Čim je postala savjetnicom Željka Jovanovića mnogi su pomislili kako se Sabini Glasovac, mladoj zadarskoj političarki iz redova SDP-a, uspjeh dogodio preko noći. No nije tako. Ova profesorica engleskog i njemačkog jezika, sedam godina prije odlaska u Zagreb predavala je u zadarskoj gimnaziji Franje Petrića, u aktivnoj politici sudjeluje cijeli život prolazeći „sve stepenice stranačke politike“, a to nije nimalo lako. Sabina bavljenje politikom smatra vrlo ozbiljnim poslom, jedino je živcira kada je nakon ozbiljnih priprema sjednica i rasprava u SDP-u kolege zovu „šećeru“.

Jokić ustraje u lažima, Zoki ga demantira

Kako kažu naši izvori iz SDP-a, u jednoj od takvih „ozbiljnih priprema“ Sabina je svog ljubavnika Jokića predložila Milanoviću kao idealnog čovjeka za voditelja ekspertne skupine za rad na cjelovitoj kurikularnoj reformi. Unatoč tome Jokić je u jednom od intervjua rekao kako ga SDP nije postavio na to mjesto! Za čovjeka koji pretendira biti mjerilo visokih moralnih standarda i izražene etičnosti Jokićevo ponašanje je vrlo nevjerodostojno. No on u svojim lažnim tvrdnjama ustrajava pa tako izjavljuje: „SDP-ova vlada je isto tako davala vrlo osrednju podršku cijelom procesu, no nije se miješala politički u ovu reformu. Ni HDZ-ova vlada se nije miješala u ovaj proces. Ja sam se također trebao javiti na javni poziv, a na taj poziv je stigla samo moja prijava. Čak da me imenovao SDP, nije imao koga drugog imenovati“. Čovjek koji čitavo vrijeme u javnosti govori o stotinama vrhunskih stručnjaka i profesionalaca koji su pokazali spremnost uhvatiti se u koštac sa ovim važnim hrvatskim problemom sada tvrdi da u Hrvatskoj jednostavno nije bilo nikoga tko bi na to mjesto konkurirao. No samo nekoliko dana kasnije demantirao ga je „veliki vođa“ Milanović, ispalivši u svom stilu: „Ja sam osobno formirao tu skupinu. Imali smo strategiju znanosti i obrazovanja, na čelu te grupe je bio profesor Budak. Nakon toga je formirana grupa za praćenje provedbe na čelu koje je opet Budak kojeg pola godine nisu primili ni Orešković ni ministar obrazovanja. Gospodin Jokić je opet bio naš izbor, ako ga ne žele neka ga maknu“, rekao je Milanović govoreći o kurikularnoj reformi.

Javnost obučena u luđačku ideološku košulju

Jedini glas razuma tijekom „kurikularne harange“ čuli smo u jednoj od emisija na HTV-u u kojoj je gostovao akademik Ranko Matasović. On je rekao da su političari uspjeli toliko zakomplicirati sustav da se ne zna tko je za što odgovoran. Kako će se i znati kada Milanović na tako važno mjesto imenuje kandidata koji je intimus njegove stranačke kolegice Sabine, a da uopće nije provjerio njegove reference niti se, barem na posredan način, uvjerio o kakvom se čovjeku radi? Kakav je to sustav „kompetencija i vrijednosti“? Temeljni prigovor reformi, onaj da se ovdje u stvari radi o nametanju odavno napuštenog pa čak i ismijanog sustava ishoda učenja i kompetencija, nitko više ni ne spominje. Reforma se, upravljana iz kreveta, svela na popunjavanje stotina i stotina stranica tablica koje ne razumiju niti oni koji su ih pisali. Kao da se netko s reformom i njezinim ciljevima želio našaliti: sve se vrti oko dijela namještaja koji može biti različitih dimenzija, a prvenstveno služi kao mjesto na kome se može spavati ili ga se koristiti u drugim prilikama kada je udobno ili poželjno da tijelo bude u ležećem položaju. Jokić je iz tog položaja preuzeo dužnost i vodio sve procese, no to nije najvažnije. Važno je da oni na koje se ta reforma odnosi na kraju ne završe u bolesničkom krevetu obučeni u luđačku ideološku košulju za kojem uvijek posežu nerealizirani ljudi Jokićevog tipa.

Opasno, nedopustivo nametanje vrijednosnih stavova Posebno je opasno igrati se s ishodima i kompetencijama u predmetima važnima za nacionalni identitet vrijednosti, tj. vrijednosne stavove koje učenici „moraju usvojiti“. Naglasak na vrijednosti, a ne na činjenice, opasan je pristup jer otvara prostor za ideologizaciju, lijevu ili desnu. Jedna i druga koče razvoj pojedinca i napredak društva. U demokraciji je to prostor slobode pojedinca, u tiraniji nastavni sadržaj. I konačno, sjetimo se kako je Jokić prigovore uvijek usmjeravao prema odborima za pojedine predmete, dok on „samo koordinira“. U koncepciji u kojoj se u školi ne uče činjenice, nego usvajaju vrijednosti, nije ni bitno što se uči, pa se Jokić time uopće nije htio ni zamarati. Je li agresija Srbije na Hrvatsku samo dio sukoba u bivšoj Jugoslaviji, međunacionalni sukob ili nešto treće, nije ni važno ako djeca ne moraju znati ništa o tome, nego usvojiti stav da je svaki nacionalizam loš.

Stručno-naučni skup, društvo malo ali odabrano

Jokić u društvu mitropolita Porfirija, pjevača četničkih pjesama

Dr. Boris Jokić, voditelj ekspertne skupine za rad na cjelovitoj kurikularnoj reformi, tada je istaknuo „da ova zemlja i ovo društvo bez manjina zapravo ne postoji, nikada nije postojala i ne treba da postoji

Na međužupanijskom stručno-naučnom skupu o nastavi srpskoga jezika u Republici Hrvatskoj, održanom 22. listopada 2015., govorili su Njegovo Visokopreosveštenstvo mitropolit zagrebačko-ljubljanski dr. Porfirije, pomoćnica ministra znanosti, obrazovanja i sporta RH Tanja Djaković, prof. dr. Milorad Pupovac, dr. Boris Jokić, Čedomir Višnjić, prof. Milica Stojanović i prof. Mirko Marković.

Dr. Boris Jokić, voditelj ekspertne skupine za rad na cjelovitoj kurikularnoj reformi, tada je istaknuo „da ova zemlja i ovo društvo bez manjina zapravo ne postoji, nikada nije postojala i ne treba da postoji, a ova reforma treba da bude najbolji lijek protiv uticaja politika totalitarnih režima i jasan poziv protiv diskriminacije. Ona podrazumijeva komunikaciju koja uključuje jezik i sve bogatstvo govornog jezika, ali i simboličkog, programskog, bilo kojeg drugog, a ono što je ključno i što nedostaje hrvatskom društvu, a možda i manjinskim zajednicama, jest suradnja“.

Ova zemlja postojala je i postojat će s onima ili bez onih koji su je teroristički rušili

 

 

Autor: Vice Borić/7 Dnevno/ 15. srpnja 2016.

ZADNJE VIJESTI