Hrvoje Jelavic/PIXSELL
Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Karamarko pakira Brkiću kazneni progon u BiH!

Autor: Igor Matić/7 Dnevno/ 4. kolovoza 2016.

Znakovito je da su se priče oko provođenja istrage protiv Brkića ponovno počele širiti baš u trenutcima najveće zategnutosti na relaciji Brkić-Karamarko. 'Karamarko sada pakira kazneni progov svom bvišem glavnom tajniku, a s obzirom na funkciju koju je godinama obnašao u tajnim službama možda može nekim svojim saznanjima i pomoći tužiteljstvi BiH', tvrde izvori bliski HDZ-u.

Ovih su se dana u jednom djelu HDZ-a ponovno počele širiti glasine da Tužiteljstvo BiH sprovodi istragu protiv Milijana Brkića, bivšeg glavnog tajnika stranke i aktualnog zamjenika predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića, zbog toga što je Brkić kao pripadnik Specijalnih postrojba hrvatske policije jedno vrijeme boravio kao instruktor na graničnom području Hrvatske i BiH.

I premda su u Sarajevu do sada takve informacije redovito službeno demantirali, do sada nisu objasnili kako se dogodilo uhićenje u Mostaru čovjeka koji ima isto ime i prezime kao i Milijan Brkić. Kada su shvatili grešku pustili su ga. I taman kada se pomislilo da je ‘slučaj Brkić’ u BiH stavljen ad acta, ovih su se dana opet proširile priče da se protiv bivšeg glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića u Bosni i Hercegovini vodi istraga u sklopu šire akcije Tužiteljstva BiH u kojoj se pokušavaju rasvijetliti zločini počinjeni nad civilima srpske nacionalnosti na području Livna i okolice 1992. godine. Iz dokumentacije do koje je svojedobno došao tjednik Slobodna Bosna, potvrđuje se da se ime Milijana Brkića uistinu nalazi na listi vojnih policajaca HVO-a iz Livna osumnjičenih za ratni zločin nad srpskim civilom Nenadom Pokrajcem. Kako se može vidjeti iz dokumenta koji je prošle godine dostavljen jednom hrvatskom tjedniku, Tužiteljstvo BiH taj je predmet vodilo pod rednim brojem KT-385/04, odnosno KTA–RZ 7/2004.

Brkić je prvi ustvrdio da je „car (Karamarko) gol!“

Zanimljivo je da se trakavica o istragama nad Milijanom  Brkićem, kao i ostalim osumnjičenicima, vuče već punih 10 godina. Prema navodima Slobodne Bosne, taj posao započeo je nekadašnji glavni tužitelj Kantonalnog tužiteljstva u Livnu Milorad Barašin, a potom je predmet upućen Tužiteljstvu BiH gdje ga je u različitim fazama vodilo više državnih tužiteljica i tužitelja – Vesna Budimir, Sanja Jukić, Mirko Lečić – da bi optužnicu podigla tužiteljica Lejla Konjić, koja je s liste od osam osumnjičenika optužila samo ratnog zapovjednika Vojne policije u Livnu Zdenka Andabaka i dvojicu njegovih pomoćnika, Muamira Jašarevića i Seada Velagića.

No, ovih je dana opet procurilo da se nastavlja provoditi istraga i protiv Milijana Brkića, o čemu Tužiteljstvo BiH za sada šuti. Znakovito je da su se priče oko provođenja istrage protiv aktualnog zamjenika predsjednika HDZ-a počele širiti baš u trenutcima najveće zategnutosti na relaciji Brkić-Karamarko, pa neki izvori iz stranke tvrde da najnovije priče o Brkiću na tu temu dolaze upravo iz redova Karamarkovih pristaša. Neki idu toliko daleko te tvrde, kako su uvjereni da se poraženi predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko sada sveti Milijanu Brkiću, koji mu je u presudnim trenucima potpuno okrenuo leđa. Štoviše bio je prvi koji je zapravo na sjednici predsjedništva stranke prst uperio u cara koji, istini za volju nije bio gol, ali su ga pritiskale brojne afere.

‘Karamarko sada pakira kazneni progon svom bivšem glavnom tajniku, a s obzirom na funkciju koju je godinama obnašao u tajnim službama možda može nekim svojim saznanjima i pomoći tužiteljstvi BiH’, tvrde izvori bliski HDZ-u.

Kako bilo osveta poraženog političara (Karamarka) koji zauvijek nestaje s političke pozornice – samo je pitanje kako, mogla bi stajati Milijana Brkića čak i slobode, a kako je krenulo njih bi dvojica mogli doživjeti sudbinu Hrvoja Petrača i Vladimira Zagorca koji su od velikih prijatelja i suradnika postali najljući neprijatelji.

M.B. – lice s potjernice

Milijan Brkić uvijek je bio kameleon. Dojučerašnji najbolji, najbliži, najodaniji, najsposobniji, najaktivniji član i dužnosnik HDZ-a sada očito ima ozbiljan problem!
Dakle, upravo je britanska obavještajna zajednica dostavila snimke pokolja u kojem je jedan od sudionika i zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić.
Ovaj nesvršeni policajac, koji skriva svoj životni put do 1991. godine, onaj koji je prepisao diplomski rad mentora Pušeljića čiji je šogor bio direktor kaznionice Sremska Mitrovica u vrijeme Domovinskog rata) i Duška Modlya ( nekadašnje ime Dušan Todorović), tek je 2010. diplomirao tako da je sve godine do tada u MUP-u obnašao najviše funkcije sa srednjom stručnom spremom, uredno vozio najskupocjenije automobile, bio je na visokim funkcijama…

No, čini se kako Brkić ovoga puta neće dobiti podršku stranke jer mu se ovoga puta smiješi ozbiljan sudski proces. Iz izvora bliskih Brkiću, doznajemo kako je vrlo nervozan, potresen i naravno bijesan, jer ova ozbiljna optužba mu je stvorila prepreku da se de facto i de iure nije mogao kandidrati za predsjednika HDZ-a, što je bio ne samo njegov “stoljetni” san nego i san svih Ljubušaka i pripadnika sustava da se kontinuitet nastavi.

Andrej Plenković je u stvari bio tek plan B, jer plan A sa Brkićem jednostavno nije mogao proći, jer su u HDZ-u dobili jasne signale od velikih sila i “igrača” da ovaj puta i Milijan mora pasti. Kao i njegov šef. Branio se Brkić, branila ga je i stranka, ali kad su Britanci rekli NE!, onda više nije bilo pogovora.

Što je zajedničko bitkama za Livno 1942. i 1992.?

Vratimo se malo na samu aferu i o čemu se radi i kojim novim dokazima raspolaže BIH.
S obzirom da je Zagreb središte obavještajaca svih relevantnih zemalja, od par pripadnika britanske elitne obavještajne zajednice MI5 “ekskluzivno” doznajemo kako je konačno u završnoj fazi optužnica bosansko-hercegovačkog tužiteljstva koja uključuje i ime glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića i to zbog zločina nad srpskim civilima na području Livna u rano proljeće 1992. godine.
Brkić se nalazio na tom ratom obuhvaćenom području kao dozapovjednik satnije specijalne policije Alfa. Iako je još prošle godine tužiteljstvo BIH-a pokušalo podignuti kaznenu prijavu, sve donedavno tapkali su u mraku, sve dok im nisu u pomoć priskočili elitni djelatnici britanske tajne službe MI5 koji su im dostavili snimke pokolja!
Dakle, Nenad Pokrajac, 62-godišnji Srbin iz Livna, odveden je iz svoje kuće 18. srpnja 1992. godine, a prema navodima Tužiteljstva, odveli su ga Zdenko Andabak, zapovjednik Vojne policije i još jedan policajac, uz obavijest da će biti u Osnovnoj školi Ivana Gorana Kovačića u pritvoru radi ispitivanja. Slijedećeg dana Pokrajac je doveden kući u pratnji dvojice policajaca koji su mu pretresli kuću u potrazi za oružjem i nakon toga su ga ponovno odveli. U danima koji su uslijedili, Nenadova supruga Ikonija bezuspješno je tražila svog supruga u školi. Tjedan dana kasnije susrela je Zdenka Andabaka koji joj je na pitanje gdje je njezin suprug, odgovorio da je on otišao u četnike u Knin. Priča bi tu možda bila završena da početkom 2004. na groblju Medine u Općini Mostar Jugozapad nije izvršena ekshumacija 15 posmrtnih ostataka, među kojima je identificirano i tijelo Nenada Pokrajca. Prvoosumnjičeni u tom predmetu je Zdenko Andabak, koji je u navedeno vrijeme bio zapovjednik Vojne policije i koji je osobno odveo Pokrajca iz njegove kuće. Slijede Tomislav Garić, Muamer Jašarević Babo, Ante Mišić, Hajrudin Hodžić Dino, a na šestom mjestu u optužnici navedeno je ime Milijana Brkića, bivšeg djelatnika specijalne policije Alfa, dozapovjednika satnije specijalne policije Alfa. Među osumnjičenicima nalaze se još i imena Dražena Pezera i Muhameda Ibrahimovića Muhe.
Kako je objavio bosanskohercegovački tjednik prošle godine, Andabak, Jašarević i Brkić su zajedno u travnju 1992. iz Zagreba došli u Livno sa zadaćom da ondje ustroje Vojnu policiju HVO-a, po uzoru na specijalnu policiju RH, te da bi kao Hrvati rodom iz tih krajeva participirali u obrani tog područja. Radilo se o zavjetu obrane rodne Hercegovine od kuda su došli u Zagreb. Bez obzira što je Livno udaljeno i više od 100 km od Ljubuškog, sve je to moja rodna Hercegovina, tvrdio je Milijan Brkić.

Britanske snimke

Zanimljivo da je Milijan Brkić, kao i ostala imena, pod istragom bosanskohercegovačkog pravosuđa više od 10 godina. S obzirom na abnormalne promjene tužitelja i tužiteljica u ovom procesu, već je i to izazivalo sumnju kako su se očigledno vršili veliki pristisci, trgovine, političke ucjene, jer najednom je ime Milijana Brkića ispalo sa popisa. Kako nam je rekla jedna osoba iz njegove blizine, Brkić je smatrao da sada može lakše disati jer je izbjegao optužnicu.
U tom trenutku spašeni su bili i ostali osumnjičenici – Tomislav Garić, Ante Mišić, Hajrudin Hodžić, Dražen Pezer i Muhamed Ibrahimović koji je pak čudom nakon rata nestao.
Iako su imali usmene signale da nema stopostotne potvrde da se posve odustalo od podizanja preostalih optužnica za sva ova imena, Brkić je potpuno zanemario tu činjenicu. Važno je istaknuti kako se odvojena istraga vodi i protiv Željka Mihaljevića zvanog Best, još jednog pripadnika Alfi, specijalne policije RH.
Ova put, britanski obavještajci tvrde da su snimke autentične, popračene točnim i zvukovnim podlogama iz kojih je i više nego čisto i neosporno tko je i kada i na koji način počinio zločine prema civilima u rano proljeće 1992. godine.

Bitka za Livno 1992.godine

Pokušati ćemo u kratko opisati kontekst svih događaja kako bismo mogli objasniti što se doista događalo u ravno proljeće 1992. To je vrijeme kada u Republici Hrvatskoj, nakon međunarodnog priznanja, dolazi do smanjenja borbenih djelovanja koja su nam bila nametnuta i postavljen je tampon i dolazi po zadatku Unprofor. Hrvatsko vodstvo to koristi za očuvanje dostignutih obrambenih linija i preustroj oružanih snaga, osnaživanje i popunjavanje ljudstva i daljnjih obučavanja. Istovremeno i srpske snage tj. zloglasna JNA rade preustroj, odnosno, prebacuju svoje snage na teritorij BiH, s ciljem zauzimanja kompletne Bosne i Hercegovine, a samim time izlaska na more i presijecanja Dalmacije na dva dijela, jer im u prilog ide postavljanje “tamponaša” UNPROFOR-aca. U BiH dolazi do pokušaja određenih obrambenih priprema, ali zbog nedovoljnog broja ljudi i naoružanja, legalno izabrane BH vlasti tada u traže svekoliku pomoć Republike Hrvatske. Nakon pada Kupresa u travnju 1992. Livno se našlo u poluokruženju, prikliješteno sa svih strana jakim srpskim snagama i JNA s područja Kupresa, Glamoča i Grahova. Sukladno međunarodnom ratnom pravu koje svakoj državi priznaje pravo da se brani 70 kilometara u dubinu s teritorija odakle je napadnuta, hrvatske vlasti prihvatile su poziv u pomoć, s obzirom da se radilo o samom rubnom dijelu graničnih prijelaza između Hrvatske i BIH. Tako je, veliki dio pripadnika Oružanih snaga RH koji su rođeni u BiH, dobrovoljno sudjelovao u akcijama na području Livna i ostalih mjesta tog područja, praktički radi obrane svojih rodnih ognjišta ili ognjišta njihovih očeva. Među braniteljima koji su se dobrovoljno prijavili za obranu Livna bio je i Milijan Brkić inače rodom iz Ljubuškog, koji je tada bio pripadnik specijalne jedinice Alfa, te još devetero njegovih suboraca. Po zapovijedi generala Ive Jelića, zapovjednika Četvrte gardijske brigade, na područje Livna odlazi i Peta hrvatska udarna bojna. Istovremeno, zapovjedništvo snaga HVO-a Općinskog stožera Livno preuzima i general Ante Gotovina, tada pukovnik, tu je i general Ante Roso (sve danas bliski prijatelji, kumovi ili pripadnici Legije stranaca). Još u svibnju 1990. snage JNA opljačkale su skladište Teritorijalne obrane u kojem se nalazilo oružje u vlasništvu Općine Livno. To oružje prebačeno je u Donji Vakuf, područje pod kontrolom Srba, te je planski u noćnim satima organiziran prijevoz i podjela oružja pripadnicima srpske nacionalnosti na području Livna gdje je SDS proglasio priključenje “Srpske opštine Livno” SAO Krajini. Od pripadnika srpske nacionalnosti koji su preuzeli to oružje, formirala su se dva bataljuna naoružanih postrojbi, oko 1200 ljudi, čija su zborna mjesta bila na području dvaju naselja u blizini Livna, Zastinju i Guberu.

Ta mjesta nisu odabrana slučajno, nego zato što se nalaze na glavnim komunikacijskim putovima prema Splitu, odnosno, prema Glamoču i Grahovu. Te naoružane postrojbe imale su zadaću da u trenutku kad JNA krene u napad na Livno, izvrše blokadu samog grada i ne dozvole pregrupaciju i slanje snaga u pomoć na prvu liniju, čime bi praktično Livno bilo odsječeno i ljudi na položajima ne bi mogli dobiti nikakvu pomoć. Tako su padali i gradovi u Hrvatskoj, jer je to bio isti sistem prema kojem je JNA djelovala. Te terorističke skupine spremale su genocid nad stanovništvom Livna, kamo je u međuvremenu došao i velik broj civilnog stanovništva s područja Glamoča, i Hrvati i muslimani. Procjenjuje se da je ondje bilo između 40 i 50 tisuća ljudi. U takvim okolnostima HVO očekuje napad JNA i srpskih pobunjeničkih snaga, ali zahvaljujući snagama ( pripadnici Gromova, Crnih Mambi, HOS-a – svi koji su rodom bili iz tog kraja, a manje više živjeli su na području Sesveta i Dugog Sela) koje su došle u pomoć Livnu, među njima i grupi specijalaca u kojoj je bio i Milijan Brkić, Livno je obranjeno. Kako napad srpskih terorista i JNA nije uspio, dio ih se samostalno povukao, a dio je sproveden u pritvor te su protiv njih podnesene kaznene prijave za oružanu pobunu.

Brkić smatra danas da se uz pomoć izvrnutih teza, pokušava praktički optužiti cijelu obranu Livna za etničko čišćenje, što znači da bi to obuhvatilo sve osobe u zapovjednom lancu, a među njima su i generali Ante Gotovina i Ante Roso, ali i on sam. Brkić nije imao baš tako nisku funkciju u to vrijeme, bio je savjetnik za ustroj i obuku Vojne policije na području Livna do srpnja 1992., te dozapovjednik satnije. Nakon toga, do 15. kolovoza isti posao obavljao je na razini uprave Vojne policije HVO-a Herceg-Bosne. Brkić tvrdi da je u rodnoj BIH boravio najviše pola godine. Vojna policija bila je nadležna za uhićenje srpskih zarobljenika i vojnika JNA koji su potom bili smješteni u vojni pritvor u osnovnoj školi. U tom pritvoru nisu bili samo srpski zarobljenici i vojnici JNA, nego i pojedini vojnici HVO-a koji su bili uhvaćeni zbog bježanja s položaja ili nekih vojničkih neurednosti.

Je li optužnica pravi razlog zašto se Brkić pobukao iz bitke za predsjednika HDZ-a?

Pokušali smo kontaktirati nekoliko suboraca iz Brkićeve jedince Alfa, ali nitko nije bio raspoložen za komentar o najnovijim informacijama koje su iscurile, a odnose se na najnovije audio i video dokaze koje se tiču pokolja nad srpskim civilima na području Livna. Što bi se točno moglo naći u optužnici još je prerano za govoriti, ali prema sadašnjim saznanjima svi u zapovjednom lancu, a to uključuje i Milijana Brkića, bi mogli biti konačno optuženi za etničko čišćenje. Jesu li u HDZ-u uopće svjesni što se sprema do jučer prvom čovjeku stranke i hoće li i on podnijeti ostavku na sve kao Tomislav Karamarko (kao moralan i častan čin) – ostaje za vidjeti, no politička karijera bit’ će mu opasno poljuljana ukoliko BIH-a tužiteljstvo pokrene progon tik prije parlamentarnih izbora.

 

Autor: Igor Matić/7 Dnevno/ 4. kolovoza 2016.

ZADNJE VIJESTI