eria.org

‘Upravo sam se vratio iz Europe, gdje sam vidio strašnu viziju njene budućnosti’

Autor:

Dr. Christopher C. Hull, bivši šef osoblja Kongresa SAD, trenutno izvršni dopredsjednik washingtonskog Centra za sigurnosnone politike, prisustvovao je, kako kaže, “orvelovskom” sastanku OESS-a, Organizacija za europsku sigurnost i suradnju nekoć poznate kao KESS. Ona danas okuplja 56 država članica, među kojima je od 1992. i Hrvatska, i najveća regionalna sigurnosna organizacija na svijetu.

“Upravo sam se vratio iz Europe, gdje sam čuo jeziv odjek njene prošlosti”, kaže on. Sastanak OESS-a kojem je prisustovao je bio na temu “implementacije ljudske dimenzije”, što god to značilo (“Human dimension implementation meeting”), a Hull kaže kako je bio obilježen neprijateljstvom spram slobode govora, i neprijateljstvom spram stvarnosti kao takve. HDIM je inače organzirao “Ured za demokratske institucije i ljudska prava” (ODIHR, što amerikanci čitaju kao “Oh, dear”.) Radi se o tijelu koje je osnovano davne devedesete za nadgledanje slobodnih izbora, a koje se s vremenom, kaže Hull, pretvorilo u uvrnuti forum za promoviranje kulturnog marksizma i političke korektnosti, a u zadnje vrijeme i šerijatskih zakona. Dakle, OESS je s vremenom prešao put od strateške hladnoratovske međunarodne organizacije do sredstva za promoviranje totalitarizma u nekoć demokratskom svijetu.

Na primjer, povelja OESS-a dogovorena još 2002. u Portugalu “Snažno odbacuje poistovjećivanje terorizma s bilo kojom nacijom ili religijom”. Problem je što je terorizam s religijskim predznakom već desetljećima i te kako u stvarnosti poistovjećen s jednom posve određenom religijom, dok slučajevi religijskog terorizma u ime drugih religija nisu zabilježeni odavno, bar ne u Europi i bar ne spomena vrijedni. No, kaže Hull, u privatnim razgovorima koje je vodio s osobljem OESS-a, oni su se u bar tri navrata pozvali na povelju iz Porta – odbijajući ikakvu povezanost terorizma s Islamom – unatoč 31.805 zabilježenih napada islamskih terorista, da se ne spominju u zadnje vrijeme u EU raširena ubojstva “iz časti” i egzekucije u ime šerijata.

“Namjerno sljepilo OESS-a inficira previše članica. Austrija je zoran primjer. Prisustvovao sam sastanku kao član tima predvođenog od Elisabeth Sabaditsch-Wolff, Austrijanke osuđene prema trenutnim zakonima o suzbijanju blasfemije. Ona je na privatnom događanju okarakterizirala Muhameda kao pedofila, zbog braka sa šestogodišnjom djevojčicom kojeg je konzumirao kad joj je bilo devet. To što je njena izjava bila činjenično nepobitna nije bila dovoljna obrana. Još gore, namjerno ili ne, presuda austrijskog suda se podudarala s šerijatom.

Naš tim je tvrdio da šerijat potiče trenutni val terorizma – i bezbrojna druga zla, usput – u Europi i diljem svijeta. U zadnjih 13 sastanaka prije plenarne sjednice argumentirali smo, na primjer, da “prihvaćanjem tzv. tolerancije i nediskriminacije, države koje participiraju u organizaciji dolaze u opasnost da promoviraju totalitarizam, antisemitizam, i progon ljudi po vjerskoj osnovi. To je zbog toga što je, prema brojnim kako kritičarima tako i zagovornicima, islamski zakon, poznat i kao šerijat, totalitarni sustav utemeljen na tekstovima prožetima antisemitizmom i vjerskom isključivošću, što rezultira ozbiljnim vjerskim progonima.”

Kao odgovor na njihovu intervenciju, kaže Hull, moderator ih je “stalno podsjećao” na posvećenost zemalja članica OESS-a toleranciji i nediskriminaciji. “Dapače, tri puta me je osoblje ODIHR-a, jednom uključujući novopostavljenog direktora ODIHR-a Ingibjörg Sólrún Gísladóttir s Islanda, uljudno ušutkalo tijekom privatnih razgovora usred rečenice, umjesto da se pokušaju baviti argumentima o postojanju ozbiljnog konflikta između temeljnih načela OESS-a s jedne strane i šerijata i džihada s druge strane. Direktor Gísladóttir je na kraju uzeo govorničko mjesto kako bi nas javno osudio i rekao kako su sudionici sastanka, ‘na nesreću svjedočili diskursu koji ne spada na forum posvećen produbljivanju tolerancije. U stvari, diskursu koji ne spada nigdje.'”

Problem je što šerijat i tolerancija, naravno, ne idu u istu rečenicu: tolerirati šerijat u ime tolerancije je smisleno koliko i tolerirati nacizam i komunizam, i prihvaćati ograničavanje ljudskih prava kako se ne bi povrijedilo osjećaje onih koji u te ideologije vjeruju. Naravno, nema razloga zašto se ne bi toleriralo i šerijat, i komuniste, i naciste – ali ima razloga zašto niti jednima ne bi trebalo dozvoliti da određuju što je drugima dozvoljeno a što ne, pa niti da unutar svog kruga ljudi provode svoje zakone suprotne zakonima i normama civiliziranih i demokratskih država. Ali, direktor Gísladóttir očito vjeruje da je govoriti protiv netolerancije i diskriminacije sadržane u šerijatskim zakonima neprimjereno forumu koji se bavi problemima netolerancije i diskriminacije, i da tako nešto treba biti zabranjeno.

Hull kaže i kako ih je veleposlanik Florian Raunig, šef radne skupine predsjedavajuće zemlje OESS-a, Austrije, prekorio kad su namjeravali govoriti o vezi šerijatskog prava i islamističkog nasilja. “Bez ironije je odbacio naše izjave kojima, kako je rekao, “nije bilo namjera podržati naša načela i jednoglasno usvojene obveze o ljudskim pravima i temeljnim slobodama”. Umjesto toga, rekao je, “svi trebamo poštivati ​​načela tolerancije i pokazati poštovanje i razumijevanje jedni za druge.” Odnosno, zapadnjaci se moraju pridržavati načela tolerancije čak i kad to znači kršenje temeljnih sloboda poput slobode govora kako bi tolerirali one koji su došli u Europu i Ameriku s izričitim namjerom nametanja najntolerantnijeg pravnog režima svijeta koji je ikada poznavao, šerijatskog”.

Raunig je dalje obrazložio kako su zemlje članice OESS-a  “tijekom godina usvojile brojne obaveze u području ljudskih prava. Moramo ih očuvati, ako želimo živjeti u miroljubivim, harmoničnim, sigurnim, i zaštićenim društvima”. No ulice zapada više nisu sigurne, društva nisu harmonična, ljudi nisu zaštićeni, a brojni od novih europljana očito nisu ni najmanje miroljubivi. Ukratko, OESS smatra da će stalni dotok imigranata koji dolaze iz zemalja islamisičke kulture u kojima vlada šerijat pridonijeti sigurnosti, harmoniji, i miru na ulicama zapadnih gradova – iako svi dokazi govore suprotno, da je s porastom broja imigranata iz takvih zemalja uvijek u porastu i nasilje i nesigurnost.

No sastanak je protekao, kaže Hull, u atmosferi poziva na borbu protiv islamofobije, govora mržnje, i “incidenata iz mržnje”, uključujući i borbu protiv bilo kakvog govora koji nije u skladu s promoviranjem tolerancije. Upravo u vrijeme održavanja sastanka dogodio se teroristički napad u londonskoj podzemnoj željeznici – srećom bez ljudskih žrtava, ovaj put, ali na sastanku ga nitko nije niti jednom riječju spomenuo, kao niti mogućnost da postoji ikakva netolerancija ili mržnja spram europljana na strani islamista. “Upravo sam se vratio iz Europe, gdje sam vidio strašnu viziju njene budućnosti”, zaključuje svoje dojmove sa sastanka OESS-a Christopher C. Hull.

Autor: