Kristina Stedul Fabac/PIXSELL
Kristina Stedul Fabac/PIXSELL

UNUTARNJI RASKOL: Živi zid već se počinje raspadati, doznajemo tko je ključni faktor nestabilnosti

Autor:

Burna noć je iza ekipe iz Živoga zida...

Kolike su mogućnosti da nekadašnji članovi Mosta ostanu uz Živi zid, pitanje je koje se samo po sebi nametnulo nakon sjajnog rezultata koji je ova ekipa polučila na ponovljenim parlamentarnim izborima osvojivši osam mandata. Kako za sada stvari stoje, opcije nisu pretjerano velike jer uostalom članovi stranke Promijenimo Hrvatsku već su pokazali svoj nomadski duh kroz političku karijeru. Spreman sam na koaliranje s drugima –  istaknuo je svega nekoliko minuta nakon što su izlazne ankete potvrdile njegov ulazak u Sabor Jure Martinović, skačući time u usta Ivanu Sinčiću, šefu koalicije koji vrlo rezolutno i poput papige ponavlja da nikakve koalicije ne dolaze u obzir. Prije nego što je s Lovrinovićem i Ivicom Mišićem formirao Promijenimo Hrvatsku, Martinović je bio Mostovac, a kada je ta stranka lani glasala za opoziv Tomislava Karamarka, on je to odbio učiniti priklanjajući se tadašnjem potpredsjedniku Vlade. U jednom trenutku šuškalo se da ova trojka prelazi u Bandićev tim da bi se u konačnici spojili sa Živim zidom. Premda je Martinović bio prvi na listi koalicije Živog zida u šestoj izbornoj jedinici, na koncu nije ušao u Sabor već ga je preferencijalno pobijedio Ivan Pernar. No, reakciju poput njegove iznio je i kolega mu Ivica Mišić koji se Sabora domogao iz pete izborne jedinice, a on je pak kazao kako mu je teško ovako reći da će ići u oporbu te da imaju i druge programe. Neobična situacija odvila se i tijekom sinoćnjeg televizijskog javljanja kada je Sinčić s političke pozornice zagrmio da ne kane koalirati ni s kim, nekoliko sekundi kasnije u program se uključuje Lovrinović s porukom da treba razgovarati, a on je navodno već sinoć razgovarao sa SDP-ovim taborom koji se još pokušavao koprcati nudeći mu mjesto guvernera, što je ionako njegov neostvareni san.

O pitanju opstanka Živog zida gore i društvene mreže pa se putem Facebooka oglasila članica glavnog odbora te stranke, Mihaela Varga, koja je poručila da je večer odlučila provesti kod kuće s ljudima koje voli i koji su časni i iskreni prijatelji. U kontinuitetu u svojoj objavi ističe da je u proteklih nekoliko tjedana svjedočila najgnusnijim stvarima koje su sramota za njezinu stranku. ”Toliko gnjusne da je trojac jednak onima protiv kojih govore sve ove godine. O tome uskoro”, poručila je ova mlada dama, objašnjavajući kako nitko od članova s terena zbog kojih se uspjeh i dogodio nije pozvan u stožer, a prema njezinim riječima poziv nije zaprimio niti tajnik stranke, već je pozvana samo podobna ekipa koja klima glavom kad god ju se pogleda.

Na Facebooku je osvanula i objava njezina supruga Hrvoja Runtića koji je u četvrtoj izbornoj jedinici izabran za ulazak u Sabor kao kandidat Živog zida, iako je nekoliko tjedana uoči izbora nakon što je stranka predala liste vrijeđao vodstvo iste tvrdeći da je Pernar luđak koji mrzi žene, dok je Sinčića nazivao lutkom. No, u nedjelju, odnosno na dan izbora, objavio je status koji prenosimo u potpunosti:

Dragi ljudi, znam da vas ima koji mi vjerujete, pogotovo oni koji su i sami spoznali što su spoznali prije mene. Znam i da će u vremenu koje je pred nama dio vas troglava aždaja okrenuti protiv mene lažima i spletkama, jer radi se o troje ljudi koji su profesionalna prevarantska banda koja se, za razliku od mene i većine vas, ne bavi ničim osim smišljanjem prevara, manipuliranjem ljudima, okretanjem jednih protiv drugih. Ukratko, stvaraju mutnu vodu u kojoj im je lakše vladati nego da su stvari čiste.

Stoga, do kraja dana ću obrisati profil. Ne želim nevjernim Tomama dokazivati istinu, time će se baviti institucije i mediji. Ja sam čist, koliko god oni govana skupili da za jedno pivo, đoju ili 100 kuna lažu o meni.

Nitko nije svetac, pa ni ja, u 43 godine života nakupi se pogrešaka, krivih odluka, svega. Ali ukrao nisam nikad, prevario jesam dva tri puta neke bivše cure, krivotvorio nisam nikad ništa. Moj najveći krimen je to da sam upotrijebljen kao korisni idiot, i zbog toga se iskreno i ponizno ispričavam svim bivšim kolegama (onima koji su iskreni i dobri ljudi, idealisti) koji su ili ostali u stranci ili otišli u Slobodnu Hrvatsku, ili napustili sve kao što je to, pritisnut sa svih strana, učinio Mario Gracin, o kojem i danas često razmišljam.

Na kraju, reći ću vam samo za neke od tih koje su kao skupili “po Slavoniji” (njih čak tridesetak kako vele, na životnom prostoru gdje se pati više od milijun Slavonaca i Baranjaca), a koji su im kao svjedoci da sam ja ljudsko smeće.

Jedan od tih je čovjek koji se bavi poreznim pronevjerama, ne plaća dobavljačima, a kada mu firma ode u blokadu, on otvori novu. Hvali se okolo kako ima već 17 takvih firmi, 16 u blokadi, a preko 17. “operira”. Sad vjerojatno već i 18 ili 19. Bavi se i izdavanjem računa utajivačima kako bi isti “začepili rupe”.

Drugi je pravomoćno osuđeni diler koji i dalje dila.

Treći nasilnik i huligan s dosjeom.

Četvrta narkomanka koja se fiksa pred vlastitom maloljetnom djecom.

Peti psihički bolesnik s debelom papirologijom koji po ulici viče kako nekim ljudima treba ubiti djecu, a onda ih zadaviti crijevima vlastite djece.

Ima i par vjerskih fanatika, koji su uvjereni da je Sinčić “drugi Kristov dolazak” ili profeta koji to najavljuje (čuvajte se lažnih proroka). Takvi su ipak manji problem jer vjeruju barem da ih pokreće ljubav, za razliku od ovih koje pokreće isključivo mržnja i želja da se nekome napakosti.

I tako dalje. Ja sam kriv jer sam takve udaljio iz Živog zida.

Kad ja za takve kažem da su to što jesu, oni vele da se prijetim i ucjenjujem. Međutim, kad krivotvoritelju kažeš da ga treba prijaviti i da treba odgovarati za svoja nedjela, to nije prijetnja, to je samo tvoja zakonska obaveza. Boriti se protiv ovršne mafije i nepravdi ugrađenih u sustav ne znači borbu za ukidanje zakona koji reguliraju kazne za ubojstva, krivotvorenja, financijske malverzacije i druga kaznena djela. To nije moja borba. Ja želim da ljudi više ne kopaju po kontejnerima, da umirovljenici dostojno žive jer su gradili ovu zemlju, da bude što manje sirotinje, da se radnike plaća, da mladi ne bježe iz domovine, da poljoprivrednici mogu imati konkurentne proizvode koje mogu plasirati u domovini i od toga živjeti. To je moja borba.

Mea culpa.

Oni za te gorespomenute ljude kažu da su to “vrhunski ljudi s titulama”, a ja radim sve iz ljubomore. Da citiram Stinga: “I don’t subscribe to that point of view.”

Svaka ptica svome jatu leti.

Vi prosudite prema vlastitoj savjesti.

<3

Svakog tko misli drugačije, nabijem na dršku metle, koliko je dugačka. Figurativno, naravno.

Inače, u živozidaškim krugovima šuška se kako se na njihovom razdoru nakon uspjeha na ovim izborima radi iz SDP-ova tabora i to preko Jure Martinovića, koji bi za tu igru trebao biti glavni operativac. Malo tko u Hrvatskoj zna za pikantne detalje iz Martinovićeve biografije, a jedna od tih jest i da je on odvjetnik Bandićeva suradnika Mire Lace koji je nedavno završio u Remetincu zbog putnih računa sa sa službenim vozilom u vlasništvu Grada Zagreba te je ujedno dakako sudionik najpoznatije gradonačelnikove afere Agram.

Nije to jedina pikanterija iz životopisa ovog transformatora već se spominje kako je on bivši sudac vojnog suda JNA koji se na prošlim izborima spominjao kao potencijalni ministar pravosuđa. Prema nekim izvorima Martinović je kao sudac JNA pisao Optužnicu protiv Đure Dečaka. Podsjetimo, 25. siječnja 1991.,  JNA je uhitila tadašnjeg tajnika Općinskog odbora HDZ-a Virovitica Đuru Dečaka, predsjednika Izvršnog vijeća Virovitice Antuna Habijanca te 6. veljače Vinka Belobrka zbog “krijumčarenja oružja” te “pokušaja organiziranja oružane pobune protiv SFRJ”. Tijekom travnja 1991. godine na Vojnom sudu u Zagrebu odvijalo se suđenje Virovitičanima. Pred zgradom suda danima su se okupljali građani, prosvjedujući protiv ovoga montiranog procesa. Martinović je kao sudac Vojnog suda, prema nekim izvorima gađan i jajima. Trojica uhićenih u zatvoru su provela četiri mjeseca, do 20.svibnja ’91. kada im je Vojni sud svakome dosudio tri godine zatvora, ali su do pravomoćne presude pušteni na slobodu. Savezni vojni sud u Beogradu nikad, zbog rata, nije dovršio suđenje.Juro Martinović, zaposleni odvjetnik, politikom se odlučio baviti na nagovor Drage Prgometa i Ivana Lovrinovića.

Autor:

ZADNJE VIJESTI