srb

Ujedinjenje pravaša je besmislica

Autor: Tvrtko Dolić

Nove pravaške opcije uglavnom su proizvedene da razjedine pravaše i njihovo biračko tijelo. Frakcije stvara i umišljeni ego. Stoga je okupljanje pravaških opcija jako opasno i kontraproduktivno, uvod u nove unutarnje podjele

Nakon poplave pravaških i sličnih koalicija, objavljujemo razgovor s Danielom Srbom, predsjednikom Hrvatske stranke prava i najznačajnijom osobom domoljubne koalicije Pomak, koja pravašima pridodaje Obiteljsku stranku i Akciju za bolju Hrvatsku.

Gospodine Srb, imamo more koalicija…

Za takvo nešto morate imati more stranaka, odnosno poguban izborni zakon. Domaći politički inženjering prirodno je ušao u prostor koji otvara ovakvo zakonodavstvo, zapravo zakonouzimanje, načinjeno za potrebe privatizacijske pljačke i reokupacije Hrvatske kroz instrumente demokracije. Ima za cilj održavanje lažnog dvostranačja HDZ-a i SDP-a, dvije široke protuhrvatske interesne skupine nastale prividnim razdvajanjem jugoslavenskih struktura i jugoslavenskog obavještajno-kriminalnog podzemlja.

Tome može doskočiti ujedinjenje svih pravaša?

To je samo privid. Dopušteno prijeizborno koaliranje onemogućava ujedinjavanje sličnih opcija. Naprotiv, proizvodi nove podjele. Mnoge su zemlje zakonski onemogućile prijeizborno koaliranje zbog zdravlja demokracije. Postojeća lepeza pravaških opcija kreirana je od istih osoba koje su osmislile ovakvu RH, odnosno našu lažnu samostalnost. Dok su pravaški HOS i drugi branitelji bili okrenuti zaustavljanju srbijanske agresije, jugoslavenska peta kolona opljačkala je zemlju. Zgrabili su pozicije, poduzeća i novce, svojim su potrebama prilagodili sve zakone, a onda je bilo lako podijeliti pravaše. Hrvatske tajne službe nisu provodile zaštitu ove zemlje, nego su se bavile razbijanjem pravaša i branitelja. Mnogi su istaknuti HOS-ovci i pravaši tih tranzicijskih i ratnih 90-ih ubijeni od strane tadašnje hrvatske države. Pravašima je nabačena luđačka košulja. Ovdje ne želim upasti u zamku da kao pravaš proglasim hrvatsku državotvornu ideju konceptualno negativnom, jer će u svakoj zemlji prevladati kriminalci ako ne postavite zdrave zaštitne mehanizme.

Ali, da ste češće pozivali na ujedinjenje?

Nije to situacija kakvu viđamo prilikom prosvjeda. Stranke i koalicije mogu biti iskaz političkog i društvenog prosvjeda, ali su ipak nešto drugo. HSP je najstarija hrvatska stranačka opcija i stoga imam veliku odgovornost da ostane dostojanstvena, dostojna svoje velike povijesti i svog temeljnog civilizacijskog određenja. Prigovaraju mi da sam previše uljuđen. Moram biti uljuđen! Što je alternativa? Prisjetimo se da je nakon raspada Jugoslavije udbaški HDZ s vikom po trgovima pridobio Hrvate gladne samostalne države. “Stranka opasnih namjera” takva je “prepoznata” od Ivice Račana po narudžbi, u sklopu dogovorenog dvostranačja udbaša i partijaša. Kada su pravaši u sljedećim izborima slijedili recept vike za dolazak na vlast, proglašeni su primitivcima i ekstremistima. Lako je vikati okolo što vam padne na pamet, ako imate u svojim rukama sve poluge sustava. Tko ima kontrolu ne mora se kontrolirati, iako bi se baš takvi trebali kontrolirati. Osobno u tom smislu imam i odgovornost prema dostojanstvenom nastupu pravaša, posebno u slučaju da dođu na vlast, što će izborni inženjering onemogućavati svim sredstvima.

Ante Đapić pozvao je na okupljanje sve pravaše…

Po koji put? Kad god pozove na pravaško okupljanje rodi se nova pravaška opcija. Ne želim ovdje optuživati Đapića i Ćorića za namjerno razbijanje pravaša, samo ću napomenuti da su svojim angažmanom za ove izbore naveli neke domoljubne stranke da krenu drugim putem u odnosu na okupljanje koje je davno zacrtao HSP: pravaško-braniteljske stranke hrvatske državnosti i vladavine prava, zajedno sa strankama okrenutim hrvatskoj obitelji, socijalnoj zaštiti i demografskoj obnovi. Ove sam godine organizirao nekoliko ekonomskih foruma, ali nisam shvaćen. “Kakvi su to pravaši koje zanima ekonomija?” – pitali su samozvani “ljuti pravaši”. Prije svakih izbora počinje atletska utrka tko će prvi pozvati na okupljanje svih pravaša. Zar ozbiljno okupljanje pravaša nije pokušao i kolos hrvatske državotvorne ideje Zvonko Bušić? Na kraju je shvatio da je okupljanje pravaša uz ovakav izborni zakon kontraproduktivno, pa je prije pet godina javno na skupu hrvatske desnice zatražio da se obustavi, jer zapravo pred svake izbore navede pravaše da se bave sami sobom. Ako je Zvonko Bušić ubijen, onda je smaknut zato što je shvatio mehanizme uz pomoć kojih HDZ i SDP održavaju ovo protuhrvatsko “dvostranačje”.

Kako izbjeći podjele?

Ima jedan prihvatljiv put. Kada krenete za nekim prorokom, nema uzmicanja. Često se u mislima zaputim za Antom Starčevićem, na sam izvor pravaštva, zagledan u ono isto što je on sam vidio, što je omogućilo tadašnje okupljanje hrvatskih domoljuba. Da se tako izrazim, to nije bio HSP, jer se tek osnivao. Iako u dubini duše nosimo slavu i ožiljke pravaštva i radićevštine, prije toga smo svi bili okrenuti neuništivoj hrvatskoj državnosti iz slavnog vremena naših nacionalnih kraljeva. To je vizura Starčevića, i ta vizura nije on sam, iako je simbol hrvatske državotvornosti. To je taj konflkt hrvatskog nacionalnog određenja. Naša državotvorna ideja i naše temeljno nacionalno biće trebaju biti okosnica našeg okupljanja. Stoga je ujedinjenje svih starčevićevaca na svoj način besmislica, poziv na zaborav i podjele na temelju naše novije povijesti, što odgovara neprijateljima Hrvatske. Kada branim dostojanstvo HSP-a, zapravo ne branim Starčevića, nego ono što je on u svome vremenu ispravno sagledao. Da se ponovno izrazim u vidu zagonetke, možda je danas Obiteljska stranka jedina izvorno pravaška opcija, a sve postojeće deklarirano pravaške stranke samo čežnja za propuštenim šansama i svima onima koje smo izgubili u tragičnim godinama naše novije povijesti. Novo vrijeme nameće “nove” prioritete: ekonomija i demografija.

Tko vas napose smeta?

Ne želim ovdje napose specificirati bilo koga. Mnogi naši političari nesvjesno rade na našu štetu. Lažno dvostranačje nije slučaj. Ono je kreirano od one iste vrste ljudi koji su nedavno u Münchenu osuđeni kao ubojice, koji su vjerojatno umješani u ubojstva poznatih pravaša i HOS-ovaca. Iako imamo posla s kriminalcima i ubojicama, moramo ostati u granicama prava i zakona. Krucijalno je pitanje kako je njemačko pravosuđe osudilo udbaški dvojac, a naše protiv istog nije niti pokrenulo niti istragu. Nema tu mjesta onome “Mi i Oni”. Mi nismo ubojice. Niti smo zapovijedali ubojstva, niti smo ih organizirali. Vidite, našem slavnom pravaškom HOS-u nitko nije prigovorio ratni zločin ili zločin u ratu. Pravaštvo su pokrenuli pravnici, visoko obrazovane osobe iz vremena kada se oblikovala europska demokracija. Kada je bilo jako malo visoko obrazovanih Hrvata. Formalno samostalnu RH nije donijela vika po trgovima, udbaška ubojstva, niti nečija sklonost socijaldemokratima ili demokršćanima, nego pravo, hrvatsko državnopravno i državotvorno naslijeđe. Ono je pokrenulo Hrvate da se suprotstave velikosrpskoj agresiji. Naravno, nemam ništa protiv tih drugih svjetonazora i drugih političkih opcija, ali one nam nisu donijele ovu uvjetnu samostalnost, nego su postale moguće zbog temeljne pravaške ideje i snažnog hrvatskog državnopravnog naslijeđa, koje nisu mogle poništiti veće sile od svih tih velikosrpskih južnoslavija, onog naslijeđa na kojemu nam zavide mnoge europske zemlje.

Kači li vas srbijanska jurisdikcija?

Znate, jedne branitelje Vukovara mučili su u srbijanskim logorima, a ostale je maltretirala “hrvatska” država. Srbijanska jurisdikcija za područje bivše savezne države zapravo je interes “hrvatske” oligarhije, koja tako drži u mat poziciji sve hrvatske domoljube. Za sitne novce možete dobiti svjedoke za bilo kakvu namještaljku. Naravno da bi Hrvatska to mogla obustaviti preko noći, ali je nekome interes da živimo u stalnom strahu. Žena bi u Marijanskoj Hrvatskoj trebala biti svetinja, a ona je izložena porugi silovatelja, koji okolo šeću po Hrvatskoj posve slobodni, i još uživaju sve prednosti obrnute diskriminacije. Silovatelj istražuje svoju žrtvu i RH nema odgovor na to? Posebna luđačka košulja nabačena je žrtvama agresije na RH i BiH.

Vidimo da Croexit nije tema ovih izbora?

HDZ i SDP izbjegavaju tu temu, jer su te stranke jednako odgovorne za naše srljanje u EU, uz niz kapitulacija na izmišljene probleme, poput popuštanja Slovencima oko Savudrijske vale, uhićenja Ante Gotovine i sličnog ponižavanja žrtve jedne fašističke agresije. Ponovno ću podsjetiti da su pojedini političari glavne “lijeve” koalicije prijetili da ćemo ostati bez mirovine ako ne uđemo u EU. Takozvana “Europa slobode” postala je Europa bodljikave žice. U EU su nove opasnosti vratile problem ugroze nacije, kod svih osim kod Hrvata, koji su pod posebnom paskom na zacrtanom putu iseljavanja. U Europi na izborima pobjeđuju desne stranke. A da ovakva RH uvede univerzalnu jurisdikciju glede svih desničara na svijetu? Vrijeme je da Hrvati povremeno u svojim mislima odu za Antom Starčevićem i prisjete se njegovog odnosa prema svim ugrozama, prema onima iz našeg susjedstva i onima unutar Hrvatske. Dok je narod gladan, takozvane nevladine udruge svake godine zasipamo milijardama kuna.

Mogu li završno uzviknuti – ‘Za dom spremni’?

Predlažem alternativni poklič – “Za Uniju pripremljeni!” Pravaški HOS bio je prva linija obrambenog Domovinskog rata. U svim ratnim operacijama ponio se časno, pa ne vidim razloga da dovodimo u pitanje njegovo znakovlje i njegove pozdrave. Vidite, Srbija je rehabilitirala četnički pokret, time i samu velikosrpsku agresorsku ideju, onu koja je pokrenula više ratova, a kod nas neki žele uhićenja zbog hrvatskog povijesnog pozdrava, koji prepuštaju valorizaciji jugoslavenski nastrojenih “povjesničara” koji javno priznaju da su titoisti, da stoje uz najvećeg zločinca svih vremena. Svime time uspješno se skreće pažnja naše javnosti od nastavka privatizacijske pljačke.

POLITIČKI INŽENJERING

Kako komentirate trenutne izborne kampanje?

Otuđeni politički inženjering nesmetano provodi svoje. Alternativa je toliko razdrobljena da praktično ne postoji, jer je izborni prag prilično visok, namjerno tako postavljen da spriječi formiranje Hrvatskog sabora koji bi se sastojao od autonomnih osoba. Nisu se razmrvili samo pravaši. Imate više HSS-ova, dva za svakog od braće Radić i po jedan za SDP i HDZ. Demokršćanske stranke teško je pobrojati. Zanimljivo, samo je Partija jedna.

Hrast je jučer osnovan, a već imamo dva, dok je izvorišna Bjelovarska inicijativa zaboravljena, davno pokopana. A na čelu Bjelovarske inicijative bio je HSP, što hrastovci ne žele priznati, pa opet dolazimo do problema ega i nekakve “domoljubne ljubomore”, koja nam u stranačkoj praksi donosi velike probleme. Nedavno ste imali pokušaj stvaranja dva Živa zida. Od Mosta su u samo 8 mjeseci nastale 4 ćuprije. Dostojanstvene osobe Mosta, one koje su u toj “stranci” odbacile diktat krupnog kapitala, formirale su novu stranku pod nazivom Promijenimo Hrvatsku. Odvojio se Petrina, a skupina novog/starog HDZ-ovca Drage Prgometa formirala je Hrid, da bi ovih dana Prgomet unutar HDZ-a krizirao Zlatka Hasanbegovića, valjda da tako još malo pomakne HDZ prema sredini. Sve je to jako degutantno. Politički se pokrenula i udruga Franak, a imamo i paralelnu udrugu Kreda, iz koje smo dobili pojačanja. Manipulatori otvore prostor hrvatskim laburistima, pa ih onda potope na prvi znak autonomnog promišljanja. Za potrebe gušenja laburista kreiraju Orah i onda ga ugase, jer Mirela Holy nije bila dovoljno poslušna, zapravo nije pogodila što banda od nje očekuje. Ulazila je uglavnom u biračko tijelo SDP-a, pa je balans ugrožen.

Preko noći su kreirali Most i pat poziciju između HDZ-a i SDP-a, da se u uvjetima bezvlašća nesmetano nastavi privatizacijska pljačka. Imamo nova presvlačenja, pa je HDZ poradio na svojoj uljuđenosti, a SDP ne želi da zaboravimo kako nije slučajna Partija u Milanovićevoj “slučajnoj Hrvatskoj”. Hrvatska tragična novija povijest prolazi svoje nove faze, uz pomoć modernih instrumenta: mediji, sustav oglašavanja, agencije za rejting. Tragično i sistemski nametnuto iseljavanje mladih Hrvata zapravo je pomak na bolje – bitno je da nas pravaše i Hrvate prestanu ubijati.

 

Autor: Tvrtko Dolić

ZADNJE VIJESTI