Boris Scitar/VLM/PIXSELL
Boris Scitar/VLM/PIXSELL

Udaljio se od HDZ-a, ‘personalizirao’ kampanju, pa izgubio izbore

Autor: Vice BORIĆ/7Dnevno, 12. kolovoza, 2016.

Kao kandidat za predsjednika države Mate Granić najprije je objasnio da se HDZ-a riješio kao nepotrebne prtljage, a nakon gubitka izbora nastojao se prikazati kao Tuđmanova žrtva

U Nedjeljnoj Dalmaciji od 21. siječnja 2000. godine, Mate Granić, jedan od najvećih Tuđmanovih diskreditatora s kraja devedesetih, dao je intervju kao kandidat za predsjednika države. Odmah na početku objasnio je da se HDZ-a riješio kao nepotrebne prtljage „kako bi mogao potpuno personalizirati kampanju i predstaviti se kao kandidat koji ima ime i prezime, jasan politički profil, kojeg svijet dobro poznaje a hrvatska javnost dobro zna što može očekivati od njega“. Nakon što je posljednje godine dvadesetog stoljeća potrošio distancirajući se od predsjednika svoje države pred gotovo svim vanjskopolitičkim partnerima, idući tako daleko da se u američkom veleposlanstvu, o čemu su nedavno objavljeni dokumenti, žalio kako sumnja da ga „Tuđman prisluškuje“, Granić se sada odlučio distancirati od stranke koja ga je kandidirala.

„Tuđmanovo vrijeme je prošlo“

Kada u nastavku govori kakav će predsjednik biti, Granić se zapravo oštro obrušava na Tuđmana. Jer kako drukčije shvatiti njegove izjave da je Tuđman obilježio vrijeme raspada Jugoslavije i stvaranja države, ali da je „danas drugo vrijeme“, i da će „budući predsjednik države morati živjeti i ponašati se kao i svi drugi predsjednici europskih, a poglavito srednjoeuropskih država“? „To znači“, nastavlja Granić, da će „morati biti blizak ljudima, blizak narodu i voditi računa o svemu što se događa u društvu“. Predstavljajući to kao promjenu koju donosi „novo vrijeme“ on jasno poručuje što o Tuđmanu misli. Ništa dobro, to je znao i sam Tuđman, koji bi onima koji su ga na Granića upozoravali odgovarao kako sve zna, ali da je za Hrvatsku spreman i „žabe krastače gutati“. A kakva je krastača bio uvijek podanički naklonjen Granić, pokazat će se vrlo brzo. Kada se hvali da je potpisao Washingtonski sporazum zaboravlja kako je bodrio strane diplomate da vrše pritisak na Hrvatsku kada bi god ona bila u nemilosti radi tobožnjeg „miješanja“ u poslove BiH. „Samo vi izvršite snažan pritisak, i mi ćemo popustiti“, savjetovao je svoje strane sugovornike, stavljajući im se u potpunosti na raspolaganje u provedbi njihove politike.

Hrvati u BiH i konsenzus s ostalima

Osim što se nije usudio založiti za zaštitu, u to vrijeme eklatantno kršenih, nacionalnih prava Hrvata u BiH, Granić je prosvjedovao i protiv nazočnosti njihovog izaslanstva na Saboru HDZ-a, ali i protiv povezanosti s HDZ-om BiH. „Osnovno pitanje svih međunarodnih udruga stranaka je bilo: kako možete imati jednu stranku u dvije države? Ne postoji za to nikakvo objašnjenje i demokratski svijet to jednostavno ne prihvaća“, govorio je Granić. Ali zato prihvaća njega, koji u nastavku spominje i kako će se, bude li izabran, „promijeniti određene stvari u suradnji s Haaškim sudom“. Na što je točno mislio saznat ćemo kasnije, kada je kao suradnik i kolumnist mnogih novina pisao traktate o potrebu bespogovornog izvršavanja svih naloga Tužiteljstva. U jednoj će svojoj kolumni Mate Granić, kao suradnik Nacionala, čak i pozivanje na presudu Haaškog suda kojom se Tužiteljstvu zabranjuje provođenje takozvanih „fishing“ ekspedicija i odbija njihov obvezujući nalog kojega su pod prijetnjom kazne izdali Šušku, proglasiti štetnim za državne interese i zalagati se za potpuno odustajanje od svake pravne borbe u zamjenu za političku naklonost. Ono za što se Mate zalagao provodio je njegov brat Goran, koji je za vrijeme Račana ravnao Vladinim savjetom za suradnju s Haaškim sudom. Taj notorni izdajnik svih hrvatskih nacionalnih interesa i jedan od oslonaca politike izjednačavanja krivnje između Hrvatske i Srbije, napustio je svoju dužnost riječima kako nikada neće govoriti o tome što je kao predsjednik tog savjeta radio. I nitko ga više o tome nije ništa pitao. Danas uredno vodi Institut Hrvoje Požar, dok njegov brat savjetuje hrvatsku predsjednicu.

„Hrvatska je dolaskom Račana na vlast puno dobila“

Granić u svom razgovoru s Vukom Đuričićem, održanom nakon poraza na predsjedničkim izborima 2000. godine, tvrdi da se na svojoj funkciji ministra vanjskih poslova održao samo „zbog svog ugleda u javnosti i međunarodne podrške“. Čak i na izravno pitanje nije li to možda i zato što je imao potporu predsjednika Tuđmana, on Tuđmana ne želi spomenuti. Umjesto toga kaže: „Treći je razlog bio da sam profesionalno dobro radio svoj posao“.

Odmah nakon toga govori kako je od 1994. bio žrtva desne struje u HDZ-u, protivnika Washingtonskih sporazuma, protivnika Daytona, pa onih koji su mu zamjerili što je osudio „ono što se događalo nakon Bljeska i Oluje“. Njegovi su protivnici, niže ih Granić, bili u redovima onih koji su bili uz Tuđmana u vrijeme „Zagrebačke krize“, koji su na zub uzeli njegovo zalaganje za „suradnju“ s Haaškim sudom, koji su ga progonili općenito zbog zbivanja u BiH, koji nisu simpatizirali njego zalaganje za slobodu medija, zbog njegovih „predobrih“ odnosa s medijima. A njima je u zamjenu za te „predobre odnose“ današnji predsjedničin savjetnik redovito dostavljao materijale protiv Tuđmana i Hrvatske. Jedan on najočitijih primjera bio je onaj kada uoči rasprave pred Vijećem sigurnosti Granić preko Globusa prokazuje MORH i Šuška kao one koji u Splitu skrivaju Hrvate optužene za ratne zločine. Nakon provjere dokazalo se da je na fotografiji koju je novinama prodao Granić zapravo radnik iz jedne kotlovnice, a ne Božo Rajić. No šteta je već bila učinjena.

„S Tuđmanom sam imao problema“

Granić se nakon gubitka izbora nastoji prikazati kao Tuđmanova žrtva, te objašnjava kako su njegovi problemi počeli zbog „različitog shvaćanja i razumijevanja demokratskih standarda“. Na pitanje zašto je s „vragom (Tuđmanom, op. a.) tikve sadio, Granić ne brani Tuđmana nego svoju poziciju u odnosu na njega pričom o svojoj borbi protiv Tuđmana koju je često „podržavala čitava oporba“, zbog čega je, kaže, imao problema u stranci. U njegovim vanjskopolitičkim angažmanima smetalo mu je „antieuropsko i antiameričko raspoloženje“ čiji su promotori po njemu bili u HDZ-ovoj desnici, pa na kraju svoju ulogu opisuje kao ulogu onoga koji je otvorio put za međunarodno otvaranje nakon pobjede SDP-a na izborima. Novinar pita: „Vi ste ima pripremili teren za otvaranje?“, a Granić odgovara: „Apsolutno! To je bio potpuno pripremljen teren.“

 

Autor: Vice BORIĆ/7Dnevno, 12. kolovoza, 2016.

ZADNJE VIJESTI