Možda bi ovako stranci trebali gledati na Hrvatsku: ‘Pošaljite novac u kuverti i ostanite doma’
U 25 GODINA HRVATSKE SAMOSTALNOSTI ISISANO NAJMANJE 50 MILIJUNA DOLARA U PRIVATNE DŽEPOVE!
Prvi dio serijala donosi nesankcionirani turistički kriminal iz ratnih i poslijeratnih 90-ih godina hrvatske samostalnosti, a drugi nastavak bavit će se transkontinentalnom peračinom novca hrvatskih poreznih obveznika putem tvrtki u SAD-u i putem vječnog gubitaša, državnog avioprijevoznika Croatia Airlinesa, koji nije bio u stanju u 25 godina samostalne Hrvatske preletiti Atlantik i povezati iseljenu Hrvatsku s domovinom, ali je zato bio zlatna koka za odabrane pojedince
Tjednik 7Dnevno u ekskluzivna dva nastavka donosi svojevrsnu inventuru najvećih štetočina hrvatskog turizma u zadnjih 25 godina, kao i modele na koji način je zamračivan novac, gdje iznos samo u tri državne ustanove prema grubim računicama prelazi fascinantnih 50 milijuna američkih dolara!
Prvi dio serijala donosi nesankcionirani turistički kriminal iz ratnih i poslijeratnih 90-ih godina hrvatske samostalnosti, a drugi nastavak bavit će se transkontinentalnom peračinom novca hrvatskih poreznih obveznika putem tvrtki u SAD-u i putem vječnog gubitaša, državnog avioprijevoznika Croatia Airlinesa, koji nije bio u stanju u 25 godina samostalne Hrvatske preletiti Atlantik i povezati iseljenu Hrvatsku s domovinom, ali je zato bio zlatna koka za odabrane pojedince.
Štete od pretvorbe veće od ratnih razaranja
Štete od pretvorbe i privatizacije višestruko premašuju onu koja je učinjena Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata. Usput, nije na odmet spomenuti da je i takozvana recentna predstečajna nagodba, u stvari, nastavak organizirane kriminalizacije države, nažalost pod okriljem onih koji su bili na vlasti, jer su donijeli takve zakone da su pojedincima oprostili i otpisali neplaćene poreze po desetak godina, a istodobno su ti isti iz svojih tvrtki isisali u privatne džepove milijune kuna. Postoji izreka na poslovnom Zapadu, da “ sve možeš izbjeći, ali porez i smrt ne”. U Hrvatskoj ne možeš samo ovo zadnje, sve ostalo možeš.
Postoji, međutim, i mnogo drugih načina kako su se permanentno i godinama iz Hrvatske izvlačili milijuni dolara državnog novca zahvaljujući pojedincima, poput bivšeg ministra turizma Nike Bulića ili Ivana Mišetića – višegodišnjeg direktora Croatia Airlinesa, ali i mnogim drugima, u čemu su im nesebično asistirali pojedinci iz vlasti, poput Miomira Žužula, dr. Ive Sanadera i drugih koji su sjedili u NO Croatia Airlinesa, ali i u dalekoj Americi, gdje je Dubrovčanin Davor Djivoje stvorio odgovarajuću infrastrukturu kako bi se to moglo realizirati daleko od očiju javnosti.
Dio je to dobro osmišljenog plana kojem je na čelu godinama stajao Niko Bulić, ali i Ivan Mišetić, i ne slučajno, sve je to uvijek rađeno preko tvrke ”Networld” koja je stacionirana u američkoj saveznoj državi New Jersey. Ta je kompanija registrirana za obavljanje grupnih i insentiv putovanja i u vlasništvu je gospodina Davora Djivoja.
Da podsjetimo, bivši direktor putničke agencije ”Atlas”, Davor Djivoje, otišao je 1974. godine u SAD gdje je do 1980. godine radio za ”American Express” , da bi 1981. tamo osnovao svoju privatnu tvrtku “Networld”, koja je postala glavni punkt preko kojeg se godinama izvlačio novac iz hrvatskog turističkog sektora (više o tome u drugom nastavku serijala).
Malverzacije u međunarodnoj turističkoj promociji Hrvatske
Gospodina Bulića, bivšeg ministra turizma RH, a kasnije i dugogodišnjeg direktora Hrvatske turističke zajednice (HTZ), kojeg je postavio svojedobno Ivan Herak bez natječaja, pratile su uglavnom afere zbog njegova dvoličnog ponašanja, ali i financijskih skandala koji su i doveli do njegova smjenjivanja. Za njegove afere znao je vrh HDZ-a, i to samo Mateša i Tuđman, ali pojedinosti njegove smjene nikada nisu izašle u javnost.
Za javnost je Bulić smijenjen zbog afere oko slogana koji je došao iz privatne produkcije njegove žene, inače po zanimanju frizerke. Slogan je postao poznat u javnosti pod nazivom “Hrvatska – raj na zemlji”. No, prava pozadina Bulićeva odlaska bila je mnogo dublja i ona je zataškana, jer HDZ nije nikada nikog procesuirao.
Čudno je da ni Račanova vlast kasnije nije poduzela energičnije korake prema korumpiranim bivšim političarima i dužnosnicima, pa je tako oprostila i Buliću jer se na vrijeme pokrio floskulama i izjavio da je “dijelio oporbene stavove dok je bio na vlasti”, što god to značilo. Kasnije je Bulić postao poslušan i lojalan ministrici turizma Pavi Župan Rusković, o kojoj bi se mogao napisati poduži roman ili snimiti cjelovečernji kriminalistički film.
Dotična madam postala je poznata široj javnosti iz stupaca crne kronike još od prodaje broda ”Ambassador“ za četvrtinu njegove vrijednosti, pa do zatvaranja ureda „Atlasa“ u New Yorku, zatim prodaje American Expressa Privrednoj banci, suvlasništva u firmi na Caymanskim otocima i štošta drugog.
Ona je pokušala prevariti i Andronika Lukšića prilikom kupoprodaje „Atlasa“, ali se Čileanac obratio osobno tadašnjem premijeru Račanu, nakon čega je Župan Rusković smijenjena s mjesta ministrice turizma RH.
No, za vrijeme svog ministrovanja, Niko Bulić je permanentno zloupotrebljavao svoj položaj i ovlasti, te sklapao izuzetno štetne ugovore koji su proračun i hrvatsku državu stajali milijune dolara. O njegovim malverzacijama se puno pisalo u dnevnom tisku i slučajno ili ne, uvijek je imalo neke veze s – Dubrovnikom.
Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, stupio je na snagu 2. lipnja 2011. godine. U njegovom prvom članku određuje se da su kaznena djela ratnog profiterstva i kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države. Na snazi je gotovo punih pet godina, ali u praksi nije donio nikakve konkretne rezultate.
Obzirom na sve elemente ratnog profiterstva, DORH nije nikada ispitivao kriminal u hrvatskim državnim turističkim institucijama ili tvrtkama, poput Croatia Airlinesa, osim u slučaju naivnog Ivana Heraka.
U nastavku donosimo tek nekoliko Bulićevih poslova, kao i njegove družine s naslovne fotografije, nepoznatih široj javnosti. Iako je toga bilo mnogo više, na njima je Bulić sa suradnicima ”ispekao zanat”, pa se mogao kasnije otisnuti čak i preko Atlantika u nove poduhvate, što je i učinio 1996. godine. No, zasad ćemo se zadržati tek na nekoliko školskih primjera hrvatske turističke korupcije, čije je sankcioniranje vrlo precizno opisano u Kaznenom zakonu RH.
Slučaj ‘Inspiratio Holidays’ i šteta od 140.000 funti
Početkom 1995. godine, Niko Bulić je zaobišao ured HTZ-a u Londonu, kao i Phoenix Holidays, i kontaktirao privatnu agenciju iz Poreča “Lucky Travel”, inače u vlasništvu izvjesnog gospodina Riteše koji je bio zadužen za lobiranje u Hrvatskoj za kompaniju ”Inspirations Holidays”. Dakle, gospodin Riteša je bio glavna veza s touroperatorom “Inspiration Holidays”, koji je tiskao brošuru za Hrvatsku u tiraži od samo 25.000 primjeraka, što je stajalo manje od 20 tisuća britanskih funti, iako je “Inspiration” predstavio program promocije u iznosu od vrtoglavih 280 tisuća funti, kako bi fascinirao ministra Nika Bulića.
Na samo jedno pismo, bez ikakvog potpisanog ugovora, Bulić se obvezao platiti učešće od 140 tisuća funti i to samo za tiskanje brošure. Bulić je platio unaprijed 40.000 funti u kolovozu 1995., zatim u listopadu još 40.000 funti, te u prosincu 40.000, odnosno ukupno120 tisuća funti, a da nije imao niti papirić, a kamoli ugovor. Jer, Bulić je uvijek sam donosio sve odluke i sam sudjelovao u razgovorima, što mu je bio generalni stil da radi bez svjedoka.
Ponekad mu je asistirao poslušni izvršitelj Željko Tončinić, tadašnji direktor HTZ-a i bivši Yugotoursovac, ali i čovjek koji je kao predstavnik Hrvatske (vrlo se dobro znaju kriteriji za takve pozicije) delegiran u Maršalat u Beogradu gdje je radio nekoliko godina. Kao nagradu za poslušnost, Bulić ga je kasnije postavio za predstavnika HTZ-a u turistički za Hrvatsku vrlo važan Beč.
No, gospodin Bulić nikada nije informirao Turističko vijeće o poslu s britanskim „Inspirations Holidayem“, koje je posao trebalo i odobriti. Pritom nije ni znao koliko je brošura tiskano, a na sva upozorenja da će se program stornirati, te da ništa ne plaća – oglušio se i sve platio. Međutim, „Inspiration Holidays“ je program stornirao već u ožujku 1995., a maleni broj od jadnih 800 putnika koji su bukirani zahvaljujući hrvatskom novcu, nisu na koncu došli u Hrvatsku, nego su otišli u Španjolsku, iako im je takvu mogućnost nudio ”Phoenix Holidays” iz Londona. Bulić, međutim, nije napravio ništa da u tome pomogne.
Slučaj ‘ Riva Tours’ i šteta od 100.000 DEM
Iste 1995. godine, Bulić je doznačio privatnoj agenciji u osnivanju, “Riva Tours”, u vlasništvu Stjepana Brkljačića, 100 tisuća tadašnjih DEM, bez ikakvog osnova. Dakle, samostalno i ne upoznajući Turističko vijeće koje je odobravalo sve financijske pomoći koje su davane inozemnim touroperatorima.
Ovdje treba svakako napomenuti da je to Niko Bulić radio za vrijeme vlade Nikice Velentića, kojem je Brkljačić kum. Bulić je kasnije izjavljivao, da je to i učinio po nalogu tadašnjeg premijera Valentića, koji je, eto, to svom kumu obećao, a Bulić platio državnim novcem.
Slučaj ‘Thomson Holidays’ i šteta od milijun funti
Nakon Bulićevog debakla s “Inspirationom”, počeli su tajni razgovori 1995. godine s agencijom “Thomson Holidaysom” o čemu Turističko predstavništvo RH u Londonu nije znalo ništa, a kojoj je Bulić obećao milijun funti i odmah isplatio polovicu tog iznosa, ako “Thomson Holidays” u program i brošuru za 1997. godinu uvrsti i odmore u Hrvatskoj. U pregovorima je sudjelovala i Pave Župan Rusković iz dubrovačkog „Atlasa“ koji je bio bio agent za „Thomson“.
Međutim, „Thomson“ je minimalno uključio Hrvatsku u svoju brošuru za 1997. godinu, ali je obećao dovesti 30.000 putnika, pa se time hvalio Bulić u hrvatskom tisku, jer, eto, dolazi nam veliki „Thomson“. No, britanski „Thomson“ je doveo u 1997. godini samo 7000 putnika, a obećanje da će sljedeće godine uključiti Dalmaciju i Dubrovnik u svoju ponudu – nije se ostvarilo. Čak što više, „Thomsonov“ program za Istru se 1998. smanjio, a u Dalmaciju i južnije nikada nije ni došao.
Međutim, „Thomson“ je uredno primio milijun funti i to u vrijeme kada je Bulić donio odluku da zatvori „Bemextours“ London, kojem je trebalo samo bankovno jamstvo da nastavi poslovanje. Tim više, što je „Bemextoursova“ brošura u nakladi od 100.000 primjeraka već bila tiskana i dostavljena Niki Buliću. I tada je Bulić sam pregovarao i sam odlučio o „Bemextoursu“, ne polažući nikakve račune Turističkom vijeću. No, sve je zataškano, iako je o tome pisao hrvatski tisak, ponajviše tjednik Globus.
Da bi svoje opskurne dogovore mogao lakše provoditi, Bulić je na čelo HTZ-a postavio Marijana Bulata, ranije svog pomoćnika u Ministarstvu turizma. Iako Bulat nije ispunjavao uvjete natječaja za direktora HTZ-a, on je u tišini provodio sve suspektne Bulićeve odluke, sve dok među njima nije puklo zbog poslova s “Networldom” naturaliziranog Amerikanca Davora Djivoja.
U čitav posao je bila uključena i tadašnja direktorica „Atlasa“ Pave Župan Rusković, koja je od „Thomsona“ dobila poslove transfera i izleta za njihove goste za područje cijele Hrvatske. Prema nekim neslužbenim izvorima, prva dama „Atlasa“ je na mjesto direktorice došla s pozicije šefice“ Atlasove“ autobusne garaže i ostalog voznog parka, pa kao takva nije imala previše pojma o turizmu, već samo operativna znanja o transferima i dnevnicama šofera. No, posjedovala je iskaznicu jugoslavenskog KOS-a sa činom pukovnice.
Pritom su ju zli jezici Dubrovnika, ali i šire, otvoreno povezivali s bivšim premijerom propale Jugoslavije, Antom Markovićem, kao njegovu dugogodišnju priležnicu, ali i vrlo osvetoljubivu osobu.
Slučaj ‘Charisma PR’ i šteta od 50.000 funti
U jesen 1996.godine, mimo znanja predstavnika Turističkog ureda u Londonu i nakon što je otkazao ugovor s “Bemextoursom” za usluge predstavljanja, Niko Bulić je zaključio ugovor s “Charismom PR”. Riječ je o polufantomskoj kompaniji za odnose s javnošću u kojoj je bila zaposlena samo jedna osoba s kojom je zaključen ugovor na iznos od 2000 funti mjesečno, za izradu samo “jednog press releasea” mjesečno.
Ugovor je uključivao i plaćanje dnevnice od 200 funti, kada bi predstavnica agencije, izvjesna Julia Berg, putovala u Hrvatsku, kao i sve druge zavisne troškove. To je sve ukupno stajalo 50 tisuća funti godišnje, a kada je taj isti posao radio „Bemextours“, onda je to iznosilo samo 5200 funti godišnje, plus stvarni troškovi za neki eventualni ad hoc posao. Međutim, sve je to Bulić samoinicijativno odobravao, a naivni Bulat potpisivao.
Slučaj ‘Pierre Vacher Hotels Managment LTD’ i šteta od 50.000 funti
Da bi pokazao koliko brine o svom Dubrovniku, Bulić je, koje li slučajnosti( !), opet angažirao Djivojeva prijatelja iz Londona, izvjesnog Pierrea Vachera da za Dubrovačke hotele napravi studiju, točnije “Fisibility Study” o preimenovanju namjene hotela kroz obnovu.
Niko Bulić je ponovno sklopio ugovor u visini od 50 tisuća funti, pa je za tu svrhu osnovana kompanija, registrirana 1995. godine sa samo 2 dionice. Za potrebe tog posla nije raspisan nikakav javni natječaj, već je sve išlo na osnovu privatne preporuke, pa je Bulić i nekoliko puta uzastopce putovao u London. Pritom je kompaniju predstavljao kao iskusnu i uhodanu, koja se tim poslom bavi više od 20 godina, a za skupo plaćenu studiju se na kraju saznalo da su je radili studenti druge godine turističkog Collega u Londonu. Svaki daljnji komentar je suvišan…
No, kako je studija napravljena, pompozno je najavljena i predstavljena u Zagrebu i Dubrovniku, a na kraju je završila u smeću, jer ju je “Dubrovačka banka” kao vlasnik Dubrovačkih hotela, ocijenila neupotrebljivom. Iako je trebala poslužiti kao mamac za ulaganja u obnovu hotela i direktna ulaganja nekih velikih hotelskih lanaca, poput „Hiltona“, o čemu su tada naveliko trubili Bulić i njegovi umreženi ortaci u strogo kontroliranim medijima…
(Nastavak u idućem broju)
ZADNJE VIJESTI
Hrvati se žale da su prevareni, vrebaju ih kad su najranjiviji: ‘Platili smo ko najveće budale’
Milanović u velikom intervjuu: ‘Ja sam protiv ilegalnih migranata. Njih ne treba žaliti’
Pupovca pitali o Turudiću, nije mu bilo svejedno: ‘Nisam ja adresa za ispostavljanje moralnog računa’