tudjman.hr
tudjman.hr

TUĐMANOVO UPOZORENJE IZ 1969.: Europska zajednica može se graditi samo na ovim načelima!

Autor: Petar Mandarić/Novi pogledi

Danas, a osobito nakon odluke o izlasku Britanije iz EU-a, kad je rasprava o budućem izgledu Europske unije značajnija nego ikad, potrebno je posegnuti za početcima, za snovima onih koji su sanjarili tu Europsku uniju. Njihova motivacija i promišljanje je bitno kako se ne bi izgubio pravi smisao takve zajednice naroda i kako ona ne bi mutirala u nešto potpuno suprotno od onoga što su, možemo slobodno reći “EU Founding fathers” promišljali. Hrvatska ima sreću što je imala jednog takvog čovjeka koji je promišljao budućnost Europe i to tako da njegovi zapisi danas dobivaju puni smisao i pokazuju dubinu i veličinu tog promišljanja. (I nadahnjuju političare poput Vikotora Orbana koji Tuđmana naziva svojim političkim ocem…)

Tuđman je u svojoj knjizi “Velike ideje i mali narodi” objavljenoj 1969.g. upozoravao na to kakva Europska unija mora biti kako ne bi odklizala u dosad viđene propale tvorevine. Njegove ideje tada iznesene su stvarno velike i zvuče upozoravajuće u današnjim europskim previranjima.

Tako on na stranici 462 piše:

Budući da zbog nuklearne ravnoteže ni jedna ni druga velesila ne može proširiti svoju prevlast na cijelu Europu, a budući da je sadašnja nasilna podjela Europe toliko neprirodna da su gotovo dva i pol poslijeratna desetljeća nedvojbeno dokazala krah svih pokušaja ideološkog opravdanja takve neodržive razudbe, — to je jedini izlaz iz sadanjeg bezizgledna stanja da se europske zemlje izvuku iz ratnog tabora jedne i druge velesile, da se Europa neutralizira i samoorganizira ujedinjenjem u savez europskih država da bi mogla postati samostalan čimbenik u svjetskim odnosima. Takva ujedinjena i neutralna Europa razdvojila bi dvije suparničke velesile i, mjesto poprišta hladnoratnog blokovskog presizanja i razlučnice ideološke isključivosti, ona bi mogla postati kontinentom mira i koegzistencije i novim važnim činiteljem u međunarodnom životu, ali ovaj put ne više kao mlada ekspanzionistička sila, jer je svoje imperijalističko razdoblje Europa odživjela u doba ekspanzionizma europskih velikih sila, već kao čimbenik mira i razbora, ravnoteže u svijetu i sigurnosti u Europi, koegzistencije država bez obzira na razlike u njihovim političkim ideologijama i na opreke u društvenim sustavima, čimbenik suradnje malih i velikih naroda i jedinstva pluraliteta na temelju poštovanja načela samobitnosti, ravnopravnosti i suverenosti svakog naroda u životu europske zajednice, što bi bez dvojbe bio znatan prilog i pobjedi tih načela u svijetu uopće.

Na stranicama 476 i 477 dalje piše:

U europskom životu odveć su dobro poznati primjeri slabosti i uzroci raspadanja gotovo svih nadnacionalnih i višenacionalnih državnih tvorevina zbog nejednakosti i hegemonizma a da bi se bilo tko ozbiljan mogao ponovo upuštati u neke slične neizvjesnosti: zajednička država skandinavskih zemalja, Švedske, Norveške i Danske stvorena 1397, počela se raspadati 1523. izdvajanjem Švedske, godine 1814. i Norveška se oslobodila danske hegemonije, ali bijaše primorana na zajednicu sa Švedskom, no i ta Švedsko-norveška unija raspala se 1905; Habsburška monarhija doživjela je rasulo poslije višestoljetna postojanja 1918. zbog zasukana austrijskog i mađarskog hegemonizma što je odbijao sve razložne prijedloge da se Monarhija federacijom pretvori u ravnopravnu zajednicu podunavskih i srednjoeuropskih naroda; jedan od glavnih uzroka sloma carizma u ruskoj imperiji bila je potlačenost neruskih naroda, koji su prišli proleterskoj oktobarskoj revoluciji 1917. zbog lenjinskog poziva za mir i proglašenja načela o pravu naroda na samoodređenje; Čeho-Slovačka se godine 1938. pokazala slabom pred Hitlerovim pritiskom i prema nagodbama velikih sila među ostalim i nezadovoljstva slovačkog i ostalih podređenih naroda; monarhistička Jugoslavija doživjela je 1941. ne samo vojnički poraz nego i moralno-političko rasulo zbog velikosrpske hegemonije nad hrvatskim, slovenskim, makedonskim i drugim narodima; danas u Belgiji vlada oštar sukob zbog neravnopravnosti Flamanaca s Valoncima; Baski u Španjolskoj nastavljaju otpor potlačivanju, zbog kojeg su već u građanskom ratu (1936—1939) poveli općenacionalnu borbu; Škotska i Walles u Velikoj Britaniji bore se za ravnopravnost s Engleskom; dugotrajni autonomistički pokret Bretonaca za samoupravu Bretagne poprimio je oblik separatističko-terorističkih nemira protiv hegemonije Francuza i centralističkih vlasti Pariza. Doda li se svemu tome da su razlozi zašto je de Gaulleova Francuska u stvari napustila NATO bili osobito u neravnopravnim odnosima među članicama tog pakta i da su uzroci što su doveli do raskola u socijalističkom svijetu (sovjetsko-jugoslavenski raskol 1948. i sovjetsko-kineski sukob poslije 1960) i do sve većeg unutarnjeg rastrojstva Varšavskog pakta i istočnog bloka (istočnonjemački događaji 1953, mađarski i poljski događaji 1956, okupacija ČSSR-a i prijetnje Rumunjskoj, te istup Albanije iz Varšavskog pakta 1968) u staljinističkoj velikodržavnoj politici sovjetskog vodstva, koje hoće silom zadržati nametnute neravnopravne odnose ostalim socijalističkim zemljama i bezobzirnu hegemoniju neruskim narodima i cijelom međunarodnom komunističkom pokretu, — onda je očito da se napredna europska zajednica može graditi samo na suprotnim temeljima, na podlozi zajedničkih interesa, ali i jedino na načelima poštivanja pune jednakopravnosti, potpune dobrovoljnosti, i poštivanja suverene volje svakog naroda.

Tekst preuzet sa stranice tudjman.hr

U ovom vremenu kad bi neki htjeli pretvoriti Europsku uniju u federalističku tvorevinu u kojoj će države imati neravnopravan položaj ovo upozorenje treba itekako pročitati i zapamtiti.

Izvor: Novi pogledi

Autor: Petar Mandarić/Novi pogledi

ZADNJE VIJESTI