Igor Soban/PIXSELL

Trka za poziciju predsjednika stranke zapravo je lopovska bitka za donacije

Autor: Tvrtko Dolić / 7Dnevno / 30. rujna 2016.

Donatore je Daniel Srb pokušao privući kroz gradnju koalicije stranaka koje su na prethodnim izborima ostale nasuprot HDZ-u i SDP-u. Nitko vam neće ponuditi novce ako ne procjenjuje da će nešto dobiti natrag, makar i ono tiho zadovoljstvo da je pomogao prognanim pravašima da se vrate u Hrvatski sabor

Prije ovih parlamentarnih “izbora”, Daniel Srb i Ivan Pandža našli su se u neugodnoj situaciji. Pravaško članstvo kao za Domovinskog rata nudilo je život, srce, bubreg i lijevi kuk, sve dok Pandža nije objavio kako njegova koalicija ovaj put treba donatore, a ne donore.

A donatore je Daniel Srb pokušao privući kroz gradnju koalicije stranaka koje su na prethodnim izborima ostale nasuprot HDZ-u i SDP-u. Nitko vam neće ponuditi novce ako ne procjenjuje da će nešto dobiti natrag, makar i ono tiho zadovoljstvo da je pomogao prognanim pravašima da se vrate u Hrvatski sabor.

Znate, pravaška opcija Ante Starčevića nije HSP Ante Starčević, nego su to HSP i HČSP, one stranke koje je Starčević osnovao. Srb je prepoznao problem i predlagao da Živi zid preuzme i moguće donacije HSP-u, ali je već bilo kasno, jer je u koaliciji Jedina opcija već kapalo, pa tamo više nitko nije želio da im Pandža i Srb gledaju u tanjur.

Izbori i zaduživanje stranaka

Dogodilo se nešto nevjerojatno – netko jako debele lisnice podržao je opciju koja se afirmirala kroz aktivizam protiv predebele lisnice? Navodno su kesu odriješili financijeri HDZ-a, jer je Živi zid ulazio u biračko tijelo SDP-a. Pod uvjetom da u istu koaliciju ne uđu HSP, HČSP, ABH i Obiteljska stranka.

Slično je HDZ razbijao pravašku ponudu dajući podršku svome starom legionaru Anti Đapiću da formira svoju privatnu desnu koaliciju. SDP i HNS ostali su glupi, pa nisu financirali pravaše. I tako su izgubili izbore, zapravo je politički inženjering lakše proveo ono što je zacrtao. Nikakvo čudo da je sam Ante Starčević umro od gladi, daleko do pravaških donacija.

Dva izborna uspjeha Stipe Mesića na predsjedničkim izborima ostali su tajna, a kao donator spominjao se i Moammar Gaddafi, koji je nešto dobio natrag – Mesić je učinio sve da ga spasi. Tu je i problem korektnog odnosa prema donoru i/ili donatoru. Onoga tko vam podari svoje (domoljubno) srce morate poštivati, a prema donatoru ulazite u obvezu.




Primjerice, ako stranka Projekt Domovina (ulr: U ime obitelji) odustane od izlaska na izbore, jesu li Krešimir Planinić i Željka Markić izigrali svoje donatore, ako je takvih bilo? Pa i donore, ako je netko u njihove projekte uložio svoje osobno ili obiteljsko srce.

Ovih je dana Krešimir Beljak otvorio temu zaduživanja stranaka za izbore. Naime, HDZ se milijunski zaduživao za potrebe izborne kampanje. Tko je u svoj džep pospremio donacije? Koje su za stranke HDZ, SDP i HNS prilično izdašne.

Beljak nalazi da je HSS dužan oko 4 milijuna kuna, optužuje Marijanu Petir da je spiskala 700 tisuća kuna, a Petir tvrdi da je svoju izbornu kampanju uglavnom platila iz svog džepa. Dobro, a tko je donirao direktno u njen džep? Na kraju je veselje sam Beljak, koji raspušta stranku, jer članstvo zapravo ne treba, ono postaje teret – dovoljne su donacije.




Poseban problem su legionari, kako oni iz francuske Legije stranaca, tako i oni iz JNA. Znate, samo je Rudolf Perešin prešao u HV zajedno sa svojim zrakoplovom. Ostali janjičari nacrtali su se i bez svog osobnog naoružanja, koje su ostavili tamo gdje im je ostalo srce. Je li francuski “legionar” Hrvoje Šarinić pomogao RH ili se na naš račun obogatio?

Kaže se da su nam legionari podarili svoje vojno znanje, a što je s penezima koje su zaradili kao plaćenici? Petar je uredno spalio Ananiju, nakon što je dio novca od svoje prodane kuće dao za namirenje svojih osobnih dugova. Jesu li hrvatski “povratnici” iz JNA i iz francuske Legije stranaca svoje rezerve prepustili hrvatskom državotvornom pokretu ili su bili na našoj plaći, dakle ponovno plaćenici? Tko je financirao i otvarao prostor ponudama koje su išle za tim da zasjene pravaše? Sve je u granicama političkog inženjeringa.
Kada je moj prijatelj 90-ih gurnuo 40 tisuća njemački maraka u privatni i osobni džep Franje Tuđmana, dobio je veseli pogled čovjeka koji se inače jako čudno smijao. I na tome je ostalo. Donator je kasnije bio jako iznenađen da ga Donirani i njegova prosjačka ekipa ignoriraju glede njegovog donorskog i donatorskog odnosa prema hrvatskoj nacionalnoj ideji, glede njegovih osobnih domoljubnih očekivanja od “samostalne RH”. E, bilo je, stani malo, kume! To nije tvoja briga! Nisi ti tome dorastao. Franjo je genije!

Političko i ekonomsko dozrijevanje Bože Petrova

Kad na kraju, Herceg-Bosna šaptom pade, kao u tursko doba, a donacije hrvatskih domoljuba najvjerojatnije su išle od jednog generala JNA do nekog drugog. Novci su nestali, a s naše one strane Une dobili smo nekakvu paradržavnu Republiku Srpsku, a neću biti iznenađen ako se jednog dana pokaže kako je donacija mog prijatelja završila baš kod Ratka Mladića.

Nismo za Oluje ušli u Banja Luku, nego je vrh države organizirao gigantski šverc prema paradržavi RS. Donacije moraju biti transparentne, jer se u protivnom može dogoditi da kao skromni donator svoje omiljene opcije postanete značajan financijer suprotne strane.
Ispada da SDP-ovci i HDZ-ovci jedni druge tajno doniraju, da se ovo lažno višestranačje održi. Tu je i problem samovolje krupnog kapitala. Ako i HDZ i SDP najavljuju suludo povećavanje izdvajanja u II. mirovinski stup, to znači ovisnost o donatoru, odnosno o krupnom kapitalu (ulr: banka, Agrokor i slični). “Neovisni i izvanstranački” Zdravko Marić ponaša se kao vanbračni sin Ivice Todorića (ulr: agrokor).

SDP ne može ponovno otvarati slučaj Franak na našu štetu, jer je prošle godine zaštitio dužnike i na tome izgradio izborni uspjeh, kada ga je, zapravo, pokopao IDS, koji je na izbore izašao samostalno. Obveze ostaju, pa Goran Aleksić, šef Frankera, mora podržati SDP, bez obzira što o komunjarama privatno misli. Aleksić može prijeći na suprotnu stranu (HDZ ili Most) samo u paru s Borisom Lalovcem, kojega bi HDZ trebao prihvatiti kao novog ministra Financija, što se u ovome trenutku čini nemoguće. Ako se Goran Aleksić na kraju ipak prikloni Mostu, uz konkretne ustupke, svaka čast majstore!

U svakom slučaju, događa se određeno političko i ekonomsko dozrijevanje Bože Petrova, koji je shvatio da država ne može ući u nagodbu s bankama glede slučaja Franak, jer su banke na konverziji švicaraca značajno profitirale.

Autor:Tvrtko Dolić / 7Dnevno / 30. rujna 2016.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.