Petar Glebov/PIXSELL
Petar Glebov/PIXSELL

Tragovi vode do Ranka Ostojića i samog vrha Milanovićeve vlade

Autor: Đovani Broz /7Dnevno / 8. srpnja 2016.

Činjenica da je na mjesto ministra unutarnjih poslova (na čemu je MOST inzistirao) nakon pada Kukuriku vlade došao anonimni bivši jugooficir Vlaho Orepić koji za pola godine nije napravio ništa na istrazi svastike iako je tu sve jasno kao dan, pobuđuje sumnju da je baš on zaštitio prave naredbodavce.

Prošlo je godinu dana od famozne svastike na splitskom Poljudu, ispričano je bezobroj teorija o tome tko je i zašto Hrvatsku izložio osudi cijele Europe, no činjenica je da niti nakon objave video snimki navodnih počinitelja policija nije napravila apsolutno ništa, odnosno nije se pomaknula s mrtve točke. Godinu dana – ničega.

Kriminalistička policija Policijske uprave Splitsko-dalmatinske pokrenula je istragu još 13.lipnja prošle godine, podignute su kaznene prijave protiv nepoznatih počinitelja, svatko u hrvatskoj političkoj javnosti imao je nešto za reći na tu temu, naslušali smo se svakojakih teorija i osuda posebice od tadašnje vladajuće garniture nakon misteriozne pojave poljudske svastike, koja je svjetsku i hrvatsku javnost zgrozila tijekom odigravanja utakmice između hrvatske i talijanske nogometne reprezentacije. No od te pompozne priče do dana današnjega službena istraga je tapkala u mraku, jedino je vladu u kojoj je u to doba sjedio ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić zamijenila druga, ništa učinkovitija.

U ‘Lučici’ sve dogovoreno

I Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović u osudi toga čina pokušala je zagristi dio populističkog kolača nazivajući crtače svastike orjunašima. Jasno je da kada Predsjednica tako govori, ona to ne govori bez argumenata, već istupajući tako pokazuje kako su neki podaci državnih službi o cijelom slučaju došli i do nje.

Podatak kojemu je u to doba svjedočila zgrožena javnost jeste i taj da se večer prije održavanja famozne utakmice, SDP-ova politička krema okupila na večeri u splitskom restoranu “Lućica” koji vodi obitelj Žaja. Sam restoran inače je poznat po kvalitetnoj hrani, i to ne bi bio toliko relevantan podatak, kao prisjećanje da se tom prigodom ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić zajedno sa ministrom obrane Antom Kotromanovićem ‘najeo i napio’ sa izvjesnim Antom Maslovom. Činjenica da se radi o direktoru tvrtke ‘Jadro’ koja održava travnjak na splitskom stadionu ovoj priči daje posebnu težinu.

S njima u društvu našao se i jedan djelatnik MUP-a. O čemu su razgovarali, može se samo nagađati, ali zar nije logično pretpostaviti da je bilo i riječi o sutrašnjoj utakmici, pa i da im je direktor tvrtke ”Jadro” Ante Maslov podnio izvješće o stanju travnjaka na poljudskoj ljepotici uoči važne utakmice. Ili su samo pričali o hrani!?.

Društvu za stolom splitskog restorana ”Lučica” uskoro su se pridružili ministar pravosuđa Orsat Miljenić i kontroverzni poduzetnik Zvonimir Radić, koji je bio pritvaran zbog sumnji u kriminalne aktivnosti. Prema riječima očevidaca, nakon njihova dolaska, ubrzo družinu napušta upravo direktor tvrtke ”Jadro” Anto Maslo.

Za one koji slabije pamte i jedan podsjetnik: kada je posao ministar unutarnjih poslova, ministar Ranko Ostojić, živio je u stanu bivšeg vlasnika medijske kuće EPH Ninoslava Pavića, a poslije otkrivanja toga skandala preselio se i jedno vrijeme živio u stanu čiji je vlasnik – nitko drugi nego baš kontroverzni poduzetnik Zvonimir Radić. No vratimo se našoj priči.

Ubrzo nakon ovih saznanja svaka priča o poljudskoj svastici je utihnula, ali ekskluzivni podaci kojima je u posjedu naš list detektiraju stvarnog počinitelja tog gnjusnog čina kojim je nanešena ljaga na cijelu državu.

Prva SDP-ova pogreška

Naime, u ‘projekt svastika’ na Poljudu bilo je uključeno kompletno vodstvo SDP-a, a sam kukasti križ trebao je Partiji poslužiti kao odskočna daska za pobjedu na parlamentarnim izborima koji su bili za nekoliko mjeseci.

Nije nikakva novost da je SDP taj koji je u više navrata bezuspješno progovarao o nogometnoj močvari, a jednako tako na stranačkim sastancima često se govorilo o kriminalu u sportu u Hrvata, a Arsen Bauk svojedobno je Milanoviću predlagao kako je obračun s istima ključna karika za pobjedu na izborima. S kriminalom se istini za volju nisu obračunali, ali su zato uhodanom udbaškom metodom fašizirali hrvatsku državu i političku scenu, prikazujući da bi u slučaju njihova odlaska s čela države Republika Hrvatska mogla krenuti ustašoidnim putem. Oni su na taj način sebe pokušali predstaviti kao jednu političku opciju koja zemlju može izvući iz te uljuljane tekovine.

No, tko radi taj i griješi pa je tako i društvo s Iblerovog trga napravilo nekoliko pogrešaka.

Prva nelogičnost koja se potkrala u Ostojićevom bauljanju oko svastike je slika huligana koju je Ostojić lansirao u medije. Dakle na spomenutoj fotografiji je vidljiva kiša. Ništa neobično, rekli bi prosječni promatrači, ali oni koje priča dublje zanima razotkrivaju Ostojićeve malverzacije temeljem vremenske prognoze, a ona ukazuje na to da u inkriminirano vrijeme u gradu pod Marjanom nije bilo kiše. Drugim riječima, fotografija s kojom se manipuliralo, a koja je puštena u poslušni medijski prostor, slika je s ranijih nemira u Splitu, koji su zapamćeni po paljenju triju policijskih vozila.

Osim toga, informacija koja javnosti (očito s dobrim razlogom) nije poznate jeste da je dvije noći prije odigravanja kontroverzne utakmice ministar Ostojić nazvao službenika zaduženog za nadzor stadiona, stanovitog Franju Medvedca rodom iz Vinkovaca, koji je tijekom Ostojićeva mandata na mjestu ravnatelja policije (od 2000.do 2003.) bio načelnik PU Split. Ono što u cijeloj priči dodatno brine jeste činjenica da se poslušni Franjo tijekom komunikacije s Ostojićem služio skraćenim brojem MUP-a (22764), odnosno službenim telefonom putem kojega mu je ministar dogovorio sastanak.

Ostojić otišao – Orepić došao, počinitelji i dalje nepoznati

Misteriozni susret poslužio je da se poslušnom Frani (kako ga od milja Ostojić zove) uruči 50 tisuća kuna, kako bi ovaj isključio kamere, te na taj način zaštitio počinitelje, osiguravajući nesmetani rad crtačima svastike.

Taj pakleni plan koji baca ljagu na hrvatski narod, razrađen je također u jednom splitskom restoranu, gdje su se na radnom ručku sastali Ostojić i Medvedec, a kasnije im se pridružio i ministar Kotromanović. U cijeloj ovoj priči valja uzeti u obzir i činjenicu da je na istom stadionu bila iscrtana i petokraka, ali taj podatak je malo koga zanimao. Petokraka je ta koja očigledno označava potpis počinitelja, počinitelja koji je imao snažan utjecaj na policiju.

Stadion je inače bio pod stalnim nadzorom policije i specijalaca koji su događaj nadgledali iz helikoptera, ali nitko ništa nije primijetio sve dok se nije javio neki anonimus s podatkom o svastici.

Ostojić se potom vrlo srčano angažirao oko pronalaska crtača naredivši inspektorima javno da ga o svemu obavještavaju. Dakle, mimo zapovjednog lanca, što također nikome nije bilo sumnjivo. I priča bi tu s Ostojićevim odlaskom iz ministarstva trebala biti završena, jer je na čelo policije došao drugi lik u čije su se čiste ruke i obraze klele novokomponirane metkovičke političke elite. Riječ je o Vlahu Orepiću, koji je s cijelim slučajem i više no dobro upoznat, te su mu za isti podastrti svi dostupni dokazi. On za razliku od prethodnika za otkrivanje počinitelja nudi i nagradu, iako zna da su sudionici u zločinu dobro nagrađeni, a jednako tako odbija smijeniti Ostojićev kadar unutar policije. Time je naravno zaštitio svojeg prethodnika, koji je zajedno s Kotromanovićem duboko “umočen” u slučaj Tkalja.

Afera Tkalja

Podsjetimo, u tom slučaju Ostojić i Kotromanović zajedno posjećuju vojnu bazu “Tkalja” u Rusiji, dogovarajući – a što drugo nego prodaju hrvatskog zemljišta Rusima, naravno atraktivnog, smještenog neposredno uz more. Ono što također javnosti nije poznato je i podatak da se prilikom toga druženja, a o tome se govorilo i na sastanku Kotromanovića s Rusima na Brijunima, pregovaralo o prodaji hrvatskih prirodnih bogatstava Rusiji. Radi se o gnjusnom činu od kojega bi ruska strana imala višestruku korist, jer dobili bi pravo iskopavanja nafte i plina na Jadranu, a jednako tako preuzeli bi i preostali upravljački paket INE od Vlade RH. Nažalost, njihovim je stazama nastavio i ministar Orepić sudjelujući na jednom sastanku s ruskim konzulom u RH.

Na kraju ostaje samo pitanje: tko je nacrtao svastiku i tko stoji iza nemira na stadionu u Francuskoj?

Podsjetimo kako je svojedobno ministar obrazovanja i sporta Željko Jovanović, ulazeći u rat sa Hrvatskim nogometnim savezom, samouvjereno najavljivao isušenje močvare, da bi na koncu isušio tek resurse resora kojega je vodio.

Na kraju je SDP otišao, došao je MOST prepun obećanja o poštenju. Kruna tog i takvog postupanja bilo je imenovanje Vlahe Orepića ministrom policije. Orepića koji je posjedovao dokumentaciju i argumente za obračun sa ”orjunašima” koji su iscrtali poljudsku svastiku. No, nije Vlahu zanimala svastika, niti obračun sa nogometnom mafijom, već je u mostovsko-populističkoj maniri raspisao nagradu za djelo čiji su mu počinitelji poznati.

Da priča bude do konca obojana udbinim parfemom govori i podatak kako je sam Orepić onima koji imaju spoznaje o tom gnjusnom činu zaprijetio da ukoliko se jave kao svjedoci na njihova vrata stiže policijska značka i dakako istraga. I sada mjesecima nakon mukotrpnih preslagivanja vlade, postaje jasno zbog čega je MOST zapravo inzistirao na Ministarstvu unutarnjih poslova. Odgovor se očito krije u sprezi Mosta s SDP-om i Ostojićem. Jasno je danas i radi čega je Ostojić nedavno mahao dokumentacijom koja je mogla razotkriti mafijašku hobotnicu mlađahnog metkovskog psihijatra Bože Petrova. Mogla, ali nije, jer nikome nije bilo u interesu. Dogovor Orepića i Ostojića bio je da se sačuva SDP-ov kadar, a taj i takav prljavi dogovor ispod stola, prije ili kasnije morao je doći na naplatu. I sada bi se Ostojić (pobjedi li SDP) mogao mirno vratiti na mjesto „zločina“.

Autor: Đovani Broz /7Dnevno / 8. srpnja 2016.

ZADNJE VIJESTI