Marko Prpic/PIXSELL
Marko Prpic/PIXSELL

Tomoljubac Ivo umjesto titoljupca Ive

Autor: I. Babić / 7Dnevno / 1. srpnja 2016.

Ovaj politički kameleon prvo je htio u Washington, no SAD ga nisu željele, pa će ministar vanjskih poslova Miro Kovač još možda sredinom srpnja uz blagoslov Predsjednice Republike poslati za veleposlanika u Pariz gdje bi trebao zamijeniti 'titoljupca' Ivu Goldsteina

Da HDZ, zahvaljujući političkim vratolomijama dvojca Brkić-Karamarko proživljava svoje najteže dane, jasno je svakom prosječnom promatraču političke scene u Hrvatskoj. Teški dani koji su se nadvili nad samoprozvane domoljube, za jedne su prilika da se bore ne bi li HDZ ponovno stao na noge, a za druge pak prilika da krizu iskoriste ne bi li, po dobrom starom običaju, uhljebili svoje kadrove na određene pozicije.

Za takvo što dobrano se pobrinula lijepa naša politika koja je za takve kaskaderske akcije osmislila pojam tehničke vlade. U toj vladi sjedi i ministar vanjskih poslova, pomno biran od strane Karamarka, riječ je dakako o Miri Kovaču, koji se kleo u domoljublje obećavajući naciji pročišćenje diplomacije. A to pročišćenje osobno je načeo bauljajući po posve čudnom putu. Izgleda da je upravo s te čudne putanje, poput bombe, diplomatskim krugovima proširila vijest da se Ivo Banac seli u Francusku. Prvotna ideja bila je da se ovog ocvalog političara i analitičara lansira u Washington, on sam nadao se da bi tamo mogao zbrinuti starost, no Amerikanci ga u svojem timu ne žele, pa je tako francuska prijestolnica postala prihvatljivom.

Banac bi veleposlanikom trebao postati još sredinom srpnja, a toj poziciji još uvijek se nada i Nensi Ivanišević. Imenovanje Banca na ovako značajnu i prestižnu funkciju, unutar ionako razorenog HDZ-a, izazvalo je dodatne sukobe, jer mnogi članovi ove stranke dobro su upoznati s likom, djelom i prošlošću ovog političkog transformatora. Ono što se među iskusnim diplomatima smatra jednim od otegotnih okolnosti, jeste činjenica da Banac diplomatske vještine naprosto ne posjeduje. No, što će mu diplomatske vještine kada je u onim ulizivačkima nadasve spretan? U skladu s time nije propustio ni jednu priliku, da u javnosti iz petnih žila stane u obranu posrnulog šefa HDZ-a Tomislava Karamarka.

O kakvoj se ličnosti zapravo radi, najbolje pokazuje njegova prošlost u kojoj je svakih 5 do 10 godina mijenjao uvjerenja i mišljenja. Isto tako nameće se pitanje hoće li i ministar Kovač ostati zapamćen kao takav te upravlja li i njime Stipe Mesić koji je svoje kadrove ustoličio u diplomatske fotelje i od tada do danas ništa se nije promjenilo. Da bi se pomaknuli s mrtve točke i osuvremenili, čistka u diplomaciji uistinu je nužna i ova vlast morala ju je provesti, ako je željela drugačiju Hrvatsku u koju se klela.

Najpoznatiji i najčudniji politički preobražaji

U kontekstu ove priče, nije zgorega spomenuti kako Banac nije jedini koji se kroz političku prošlost višestruko transformirao. Na listu takvih spada i njegov prijatelj Zdravko Tomac. Taj dobroćudni profesor i jedan od glavnih odvjetnika HDZ-a bio je uvjereni ljevičar koji je radio u uredu moćnog komunističkog dužnosnika Jakova Blaževića, tužitelja blaženog Alojzija Stepinca. Sve do zadnjih dana Jugoslavije bio je zagovornik jugokomunističke diktature, a u jednom tekstu kojega potpisuje uoči stvaranja Hrvatske kazuje: “Od odluka AVNOJ-a do Ustava iz 1974. u izgradnji ustavnog sistema postoji kontinuitet temeljnlh opredjeljenja, kontinuitet ostvarivanja revolucionarnog programa socijalističke revolucije ….

Jedan od onih koji danas brane domoljubne redove jeste i nekadašnji HDZ-ov ministar financija Ivan Šuker, koji je nekoć bio jedan od čelnika zagrebačke komunističke omladine. Vodio im je knjigovodstvo te na taj način držao ljestve. Po okončanju fakulteta zagrebački gradonačelnik Milan Bandić odlazi u vojsku, pa se zapošljava u Ledu te nakon svega pol godine dospijeva do kancelarije u kojoj ostaje do 1983. Prekretnica na njegovoj političkoj putanji bijaše odlazak u Općinski komitet SKH Peščenica gdje se zaposlio kao stručno-politički radnik za Općenarodnu obrani i Društvenu samozaštitu. Svoju političku karijeru začinio je članstvom u SDP-u, da bi se sada na koncu slizao sa HDZ-om, istodobno ljubeći oltare.

Put od ustaše do okorjelog antifašiste prešao je Stipe Mesić. Njega pak pamte u diplomaciji u koju je ratnih godina često zalazio odlazeći po novac hrvatskih iseljenika koji su dobro upoznati s njegovim lažima. Tako je još u ljeto 1990. godine izjavio da ‘Srbi mogu odnijeti u Srbiju samo onoliko blata koliko su donijeli na svojim opancima’, a još je ‘slavnija’ njegova izjava iz 1992., kada je rekao ‘da su Hrvati u Drugom svjetskom ratu dva puta pobijedili, te da nemaju razloga bilo kome se ispričavati’. “Prvi put smo pobijedili 10. travnja 1941. kada je proglašena NDH, a drugi put 1945. kada smo se našli sa saveznicima za pobjedničkim stolom – kazao je Mesić.

Transferi u hrvatskoj politici nisu nimalo neobični. Svjedočila je javnost svojedobno prelascima iz DC-a u HDZ, a dio javnosti još pamti HDS braće Veselica koji se pretvorio u rasadnik HDZ-ovih kadrova. Zanimljivo je kako su istaknuti HNS-ovci, a zatim i HSLS-ovci u političkim previranjima ulazili u HDZ, a pričalo se i o ponudi Zlatka Canjuge koji je onima koji su omogućili većinu HDZ-u u Gradu Zagrebz 1997. godine nudio čak i grobna mjesta na Mirogoju, o čemu je progovarala Dorica Nikolić. Jedan od poznatijih transfera jamačno je i aktualni nezavisni gradonačelnik Osijeka Ivica Vrkić koji je nakon gubitka u utrci za predsjednika HNS-a prešao u HDZ, a danas pak ističe da je to činio zbog približavanja tih dviju stranaka.

Pisalo se svojevremeno i o transferu Mate Meštrovića, nekad istaknutog HNS-ovca i sina poznatog kipara Ivana Meštrovića, u stranački dres HDZ-a. Jedan od zanimljivijih prelazaka jest i onaj HSLS-ova Tončija Tadića u HSP. Ipak, kameleon hrvatske politike Stipe Mesić najpoznatiji je po broju političkih transfera. Od 1990. godine pa sve do danas bivši predsjednik promijenio je tri političke stranke. U HDZ-u je bio do 1994., kada s Josipom Manolićem i grupom zastupnika HDZ-a odlazi i osniva HND. Nakon sukoba i raskola u toj stranci, prelazi u HNS. Nakon što je izabran za predsjednika RH, zamrznuo je članstvo u toj stranci.

Autor: I. Babić / 7Dnevno / 1. srpnja 2016.

ZADNJE VIJESTI