Robert Anic/PIXSELL
Robert Anic/PIXSELL

TKO OVO IGNORIRA: Kako su Čačić i Vrdoljak potrošili milijune hrvatske sirotinje na suludi projekt?

Autor:

Radimir Čačić i njegov nasljednik bivši ministar gospodarstva HNS-ov Ivan Vrdoljak odgovorni su za rasipanje proračunskih milijuna.

Na konzultacijama kod predsjednice Kolinde Grabar Kitarović sudjelovali su predstavnici parlamentarnih stranaka izabranih za Hrvatski sabor, a među njima našli su se i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić te sveprisutni šef Reformista Radimir Čačić. Šef metropole rekao je nakon konzultacija da će Klub zastupnika koalicije Za premijera, koja je na izborima osvojila svega dva mandata surađivati s budućim mandatarom, odnosno s Vladom, a ta suranja po njemu bi trebala biti isključivo programska. Čačić široj javnosti znan i kao Ratko, nekadašnji prijatelj Vesne Pusić podsjetio je da su njegovi Reformisti podržavali Milanovića za mandatara, a nakon toga šansu su dali i Oreškoviću koji isto nije iskoristio.

– Ovaj puta očekujemo, što ne znači da će se i desiti, nakon kruga razgovora s Mostom i manjinama, da će se otvoriti razgovori i s drugim strankama. Ako dobijemo jasnu sliku da su nam prihvatljive temeljne odrednice, tada smo otvoreni za suradnju- izjavio je Čačić. No, pitanje je hoće li Čačić imati vremena za takve krucijalne odluke, ukoliko se dakako trome hrvatske institucije probude i krenu ispitivati poslove koji prate njegovu desetljetnu političku karijeru, a koja je ovih dana poprimila novi obris i to izvještajem Državnog ureda za reviziju. Spomenuta institucija dala je uvjetno mišljenje za prošlu godinu vezano za Ministarstvo gospodarstva, a jedan od razloga za loše ocjene je rasipanje milijuna kuna za krpanje minusa na računu čuvenog Centra za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija. Riječ je inače o C entru kojemu je temelje 2012. udario tadašnji prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Čačić zbog čega se ova institucija kolokvijalno i naziva Čačićev centar. Cilj osnivanja Čačićeva centra bio je pomaganje javnim poduzećima u osmišljavanju investicija, ukratko još jedan centar za mlaćenje prazne slame čiji su rad financijski trebala podupirati javne tvrtke po sustavu paušala. U međuvremenu Centar se pretvorio u još jedno leglo uhljeba te je od početnih 12 zaposlenih došao do njih 28, i to svega godinu dana. S porastom broja zaposlenih rasli su i troškovi pa su za četiri i pol milijuna kuna premašili zaradu. I ranije je Državni ured za reviziju predlagao da se preispita potreba za postojanjem Centra koji se financira proračunskim sredstvima, ali upozorenjima unatoč on se nastavio financirati na jednak način, odnosno proračunskim sredstvima u iznosu od četiri milijuna kuna. Lani su troškovi porasli za 32 posto u odnosu na 2014. godinu. Bivši SDP-ov ministar financija Boris Lalovac prošle je godine namjeravao spojiti Centar s Agencijom za investicije i konkurentnost, ali taj projekt nije realiziran već se troškovi ove institucije za intelektualne usluge penju za skoro 40 posto rashoda za plaće, a uza sve ostalo ova ekipa pokušavala je nabaviti i pet luksuznih automobila od čega se u konačnici zbog pritiska javnosti odustalo, ali unatoč tome Čačić, a potom i njegov nasljednik Ivan Vrdoljak na suludi centar čija je funkcija malo kome jasna rasuli su milijune izvučene iz džepa hrvatske sirotinje.

Čačićeve ranije afere

Nije ovo prva afera, niti suludi potez u cipelama Reformista Čačića čije afere nije lako nabrojati, a neke od njih javno je iznosio politički analitičar Slaven Letica te je o istima ekskluzivno progovarao naš portal.

Podsjetimo, gradnju 147 kilometara autoceste od Bosiljeva do Svetog roka američkom Bechtelu Hrvatska je platila 990 milijuna dolara. Ugovor je bez natječaja 1999. potpisao Jure Radić, tadašnji ministar obnove. Nakon toga priznao je kako je ugovorena cijena 30 posto veća nego da se išlo na međunarodni natječaj. Ipak, želja je bila da se preko spomenute tvrtke uspostave dobri odnosi sa SAD-om. Zbog skraćenih rokova izgradnje, ali i ubrzane gradnje zemlje 2003. autoceste kompaniji uplaćuju nagradu u iznosu od 20 milijuna dolara. U osnovnom ugovoru rokovi gradnje ugovoreni su načelno, a potom srezani za šest do 12 mjeseci. O spornoj nagradi, ali i isplati 48 milijuna kuna talijanskoj tvrtki Coopconstrutiori u jesen 2003. postoje dokumenti koje posjeduje Letica, a koji govore kako je u priču upleten – Čačić.

Odluku od 20 milijuna premije Bechtelu potpisao je 3. studenog 2003. kao predsjednik Nadzornog odbora HAC-a Čačić, a ugovor sa spomenutom tvrtkom potpisao je netom prije izbora. Dokumente o tome Letica je predao državno odvjetništvu, ali na to nitko nije reagirao. Zajedno s Jurčićem, Goranom Granićem i Linićem prodao je 25 posto plus jedni dionicu INE. Ugovor je potpisao nekoliko dana prije izbora, svjedočio je Letica.

Ratko Čačić umiješan je u još jedan slučaj. Ratne ’91 društveno poduzeće Coning koje predstavlja Čačić s Republičkom samoupravnom interesnom zajednicom mirovinskog i invalidskog osiguranja 22. studenog 1990. sklapa ugovor o inžinjeringu pri izgradnji Doma umirovljenika u Dubrovniku. Od 13. prosinca 1990. do 24. svibnja 1991. godine, preko sedam avansa, poduzeću Coning isplaćuje cijeli iznos od 192.3 milijuna dinara za izgradnju Doma po načelu ključ u ruke. Radovi su obustavljeni 1991. godine zbog rata. Dom nije nikada izgrađen, a Radimir Čačić je 101 milijun kuna avansa u vidu pozajmica plasirao u privatne tvrtke Zagorje LTD i Zagorje d.d. Sindikat umirovljenika podružnice Dubrovnik podnio je tek 21. siječnja 2002. godine kaznenu prijavu protiv Radimira Čačića zbog kaznenog djela iz članka 292. Kaznenog zakona (zlouporaba ovlasti u gospodarskom kriminalu), za što je propisana kazna zakona u trajanju do 8 godina. Hrvatsko pravosuđe ocijenilo je da je nastupila zastare kaznenog progona.

Prije stupanja na dužnost prvog potpredsjednika Vlade, Radimir Čačić se spominjao u aferi vezanu uz izgradnju jedne zadarske škole, za koju je Čačićeva tvrtka Coning uzela novac početkom 90­ih, a završena je državnim novcem deset godina kasnije. A samo dva dana prije izbora 2011.(4. prosinca), Čačićev Coning dobio je od Croatia osiguranja 4 milijuna kuna kredita! Inače, mediji su pisali i o tome da je Radimir Čačić kao direktor, prouzročio stečaj težak 324 milijuna kuna uključujući i nikad vraćeni dug prema državi od 51 milijun kuna. Predvodio je privatizaciju Coninga, tvrtke vrijedne više od 16 milijuna njemačkih maraka, koja je prodana u bescjenje.

Raznoraznim makinacijama prebacivao je imovinu s tvrtke na tvrtku kako bi izbjegao plaćanje stotina milijuna kuna dugova. Manje je poznato da je današnji Coning zapravo preimenovana tvrtka Condelta, osnovana 1993. godine s temeljnim kapitalom od samo 114 njemačkih maraka, dok je “pravi” Coning osnovan još 1984. godine, najvećim dijelom završio u ogromnim dugovima i u stečaju. Zbog nepravilnosti je poništena i privatizacija Coning holdinga. Međutim, ta tvrtka je ponovo vraćena Čačiću i drugim kupcima samo dva mjeseca nakon što je on postao ministar za javne radove, obnovu i graditeljstvo 2000. godine. Tada je čak 70 tvrtki u Izraelu pravomoćnom presudom uzalud u Hrvatskoj tražilo naplatu dugovanja od Coning holdinga. Šuškalo se da je više nego blisko surađivao i s Majom Rendulić, direktoricom nekadašnjeg Aurum osiguranja koje je kasnije, na incijativu Slavka Linića, prodano austrijskom Wiener Stedische.

Autor:

ZADNJE VIJESTI