Facebook

TKO JE ZVJERSKI MUČIO I UBIO FRA ĆULUMA? Letica objavio oštar ‘virtualni boj’ Beusa Richembergha i fra Marka!

Autor: dnevno.hr

Tko je bliže istini?

Tko je 25. svibnja 1943. zvjerski mučio i ubio fra Karla Ćuluma? – pitaju se mnogi, a u fokus javnosti to je pitanje ovih dana stavilo nekoliko osoba. Slaven Letica na svoje je Facebook profilu objavio zanimljiv “virtualni boj” koji su povela njegova dva Facebook prijatelja, saborski zastupnik Goran Beus Richembergh i Božji namjesnik, uz to i izvrstan tenisač fra Marko Bitanga.

Tko je na u malenom zabiokovskom selu Zavojane na rođendan Josipa Broza Tita (25. svibnja 1943.) zvjerski mučio i mučki ubio župnika fra Karla Ćuluma?

“Kako vrlo dobro poznajem čestitost, istinoljubivost i poštenje fra Marka, sklon sam mu vjerovati na riječ. Ne sudim strogo ni o GBR-u, ali mu zamjeram što je traganje za istinom fra Marka nazvao „jednom od najodvratnijih revizionističkih laži“ i što je dobrog fratra nazvao „izvjesnim popom“. Niti je fratar pop, a niti traganje za istinom može biti revizionistička laž.
U konkretnom slučaju predložio sam saborskom „popu“ Goranu i kozičkom (od Kozice) župniku fra Marku da se nađu i pokušaju razmijeniti informacije kako bi napokon bila odgonetnuta tajna ubojstva fra Karla Ćulima. Vama, štovani fb prijateljice i prijatelji, na ogled nudim spomenute zapise, prepuštajući vam da sami ocijenite tko je bliže istini”, napisao je Letica, prenijevši statuse Gorana Beusa Richembergha i fra Marka Bitange:

Goran Beus Richembergh
Yesterday at 9:17am •
Jedna od najodvratnijih revozionističkih laži, koju uporno širi izvjesni pop Bitanga, kozički župnik, jest da su fra Karla Ćuluma ubili partizani. Moja teta Jasna Pivac, tada kao 12-godišnja djevojčica, bila je jedna od žena koje su ušle u župnikovu kuću u zoru nakon što su selo napustile ustaše. Čitavu noć su ga mučili i mrcvarili jer je bio suradnik Biokovskog partizanskog odreda, a njegovi su se krici čuli na daleko. Rezali su komad po komad njegova tijela i sadrli ga na mijeh ko ovcu. Krv je isticala preko kućnoga praga. Pod ovom spomen-pločom 30 godina je stajao kameni prag u koji se bila upila njegova mučenička krv. Od početka 90-ih toga kamena više nema, a pravo je čudo kako je i ploča opstala.

Marko Bitanga
Poštovani Gorane, netko mi je poslao tekst u kojem me izričito prozivate da pišem neistine o tragičnoj smrti fra Karla Ćuluma. Pročitao sam i komentare na Vaš tekst u kojima su mahom izrečene uvrede na moj račun. Jako me to uznemirilo. Pokušao sam ja nešto napisati u svoju obranu, ali nisam mogao, nemam te mogućnosti. Volio bih s Vama popričati o ovoj temi. Možda mi kažete još koji detalj o fra Karlovoj mučeničkoj smrti. Jasnu sam poznavao. Susretao sam se s njom. Nismo o fra Karlu pričali. Ali pričao sam s mnogim drugima koji su bili puno stariji od Jasne. Pričao sam i s fra Karlovim ubojicama. Neki od njih su Pivci. Bili su mladići. On nije ubijen iz hira. Prethodno su glasovali da ga ubiju. Jedan koji je glasovao za fra Karlovo ubojstvo čak se pokajao. Kazao je to jednom svećeniku u duhovnom razgovoru… Stupio sam u kontakt i sa fra Karlovom obitelji. Bojao sam se toga kontakta. Da je njegova obitelj imala drugačiji stav o fra Karlovu ubojstvu od mojih saznanja, sva moja saznanja bih zanemario. Zašutio bih o tom događaju. Ali, moja saznanja o tom događaju bila su sasvim identična sa saznanjima njegove obitelji, a ta su: Fra Karlo se vraćao toga svibanjskog dana kući u suton. Pred kućom su ga dočekali mjesni komunisti. Uhitili ga. Strašno ga mučili i ubili. Tijelo su mu zamotali u nekakvu plahtu i bacili u jamu. Do dana današnjega se ne zna gdje su ga bacili. Nitko od njegove obitelji nije nikad bio u Zavojanima. Ta saznanja kazala mi je unuka fra Karlove sestre Ane – gospođa Hania Mover Ilijaš. To je ona čula pričati od bake, fra Karlove sestre. Fra Karlov otac umro je ubrzo poslije fra Karlova ubojstva od žalosti. Fra Karlo, po mojim saznanjima, nije surađivao ni s jednom vojnom formacijom ili pokretom. Nitko od Zavojančana nije potvrdio da je na bilo koji način surađivao s komunistima. Naprotiv, na misama je kritizirao mjesne komuniste koji su već od 1942. počeli progoniti i ubijati vjernike i ljude koji su bili ugledniji i imućniji, a nisu se htjeli priljučiti partizanskom pokretu. (Tako su ubili Košu i Džajku Pivca, ćaću Drage Pivca, Terezu Ančić…Pucali su i u Ćirlu Marinovića. On im je uspio umaći. Priključio se ustašama. Predao se u Bleiburgu. Bio je na križnom putu. Vratio se živ. Suđeno mu je u Splitu. Oslobođen je svih optužbi. Obitelj je dobila obavijest o tome i da će se vratiti kući, ali, po kazivanju ljudi, Srećko Buklijaš je s kampanjolom otišao u Split i inzistirao je da se Ćirle ubije. I ubili su ga. Tako se priča da je Ćìrlu Tito oslobodio, a S. Buklijaš osudio.) Da je fra Karlo ubijen stoga što je na misama govorio protiv komunista, posvjedočio mi je između ostalih komunist i partizan Ante Jelaš Čučin. On je u to vrijeme bio zapovjednik za Zavojane i Dragljane. Posvjedočio mi je da je on osobno došao jednom po zadatku u crkvu da čuje iz prve ruke što to fratar govori protiv njih. S njime je bio Marko Matković na istom zadatku. Kad ih je fra Karlo ugledao, rekao je remeti da im kaže da iziđu iz crkve. Marko je odmah izišao. Ante je ostao. Fra Karlo je skinuo sa sebe misno ruho i došao k njemu. Kazao mu je da on nema što raditi u crkvi jer je komunist i neka ide van jer nije došao slušati misu. Nakon dužeg uvjeravanja, kaže Ante, ja sam izišao iz crkve. To se dogodilo petnaest dana prije fra Karlova ubojstva.

Na dan ubojstva Ante Jelaš i zapovinednik Raos došli su u Zavojane radi osnivanja Omladinske partijske organizacije. Bili su u Kasabi kod Donka Jelaša. Kad su krenuli od Donka u Potpolje (zaselak Pivci) fra Karlo je gotovo trčeći kroz vinograde došao k njima. Netko ga je, kaže Ante, obavijestio da su tu. Svratio ih je kod sebe i počastio. Žurilo im se pa nisu htjeli da fra Karlova kuharica spremi kokoš i puru. Narezala im je sira i pršuta i utočila vina. Ante kaže da im je fra Karlo obećao da više neće govoriti protiv njih, a oni su obećali da ništa neće poduzimati protiv njega. Ali, kaže Ante, tu večer je fra Karlo ubijen. Ante je htio prebaciti krivnju na ustaše govoreći da su ga ustaše ubile stoga što se sastao s njima, da ih je o sastanku obavijestila fra Karlova kuharica. Kad sam mu ja stao govoriti što se ustvari dogodilo i navoditi imena suučesnika u ubojstvu, bio je izvan sebe. Nevoljko mi je priznao da to ubojstvo nije naređeno s vrha, od partizanske komande, već od mještana. Kazao je da mu je bilo žao fra Karla iako je bio svećenik. Po načinu kako je pričao mislim da nije sudjelovao u ubojstvu ni na koji način. Za razliku od nekih drugih koje je hvatala jeza na sami spomen fra Karlova imena.




Autor:dnevno.hr
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.