Davor Puklavec/PIXSELL

Tko je tip s kojim se predsjednica sastaje: Donosimo vrlo pikantne detalje

Autor: Iva Međugorac

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović prošlog tjedna doputovala je u nedjelju popodne u Mostar gdje se održao sastanak s hrvatskim članom Predsjedništva BiH Draganom Čovićem. Nije ovo prvi put ove godine da predsjednica hrli u BIH, a prošloga puta dočekala je čak i šačica nezadovoljnih prosvjednika, no usprkos tome ona je progovorila o pravima hrvatskog naroda u toj zemlji, uoči izbora koji je uskoro očekuju. Odaslane su tada snažne poruke o važnosti suradnje dviju država. A predsjednica je tada istaknula kako je njezina dužnost štititi Hrvate u toj zemlji.

”Kao predsjednica Republike Hrvatske želim reći da je moja prva dužnost štiti interese Hrvatske i hrvatskog naroda”, poručila je te prigode te naglasila kako se utjecaj Hrvatske na tu zemlju ne može tumačiti kao miješanje u unutarnju politiku, za što je bila prozvana od strane bošnjačkog predstavnika Bakira Izetbegovića.

Očigledno jest da je predsjednica svjesna kako je hrvatski narod u Bosni i Hercegovini obespravljen, što i nije previše čudno s obzirom na to da se o borbi za treći entitet i pravu na izbor vlastitog političkog predstavnika progovara godinama. A osim mnogo priče po tome pitanju ništa značajno nije učinjeno. Dakako, kočnica za to jednim dijelom su Bošnjaci koji u korelaciji s Turskom pokušavaju realizirati svoje ciljeve.

No, svi ciljevi, pa i oni Čovićevi nerijetko se prelamaju preko pleća hrvatskoga naroda, koji brojčano sve više opada u toj državi. O Bosni i Hercegovini, ali i Čoviću napisano je bezbroj teorija, a dio njegova, hrvatskog naroda zamjera mu ”izdajničku” politiku, za što je u više navrata prozivan. Jedna od teorija, koja se unazad nekoliko mjeseci provlači kroz BIH , ali i hrvatsku javnost izrazito je intrigantna. Prema toj teoriji, meta ruskog gambita na Balkanu strateško je središte regije, odnosno Bosna i Hercegovina, a navodno je ruski plan da u toj zemlji oblikuje dva ključna faktora. Prvi je dugoročan odnos Kremlja s Miloradom Dodikom, predsjednikom RS-a, dok je drugi faktor sve jasnija i sve otvorenija povezanost Moskve i Čovića. Cilj Rusa, koji su duboko involvirani u događanja na ”ovim prostorima”, je zadržati Bosnu izvan NATO-a i EU čime bi Moskva osigurala da država ostane etnički rascijepana bomba u srcu Balkana. Kako bi se taj plan realizirao, moskovski šerifi pokušavaju ostvariti suradnju s Dodikom i Čovićem. Dodika s Rusima nije teško povezati, dapače, on slovi kao njihov najveći partner u regiji, više nego li srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. A da u tome uistinu nešto i ima svjedoči činjenica kako je u zadnje tri godine osebujni Dodik često gostovao u ruskoj metropoli gdje je otvoreno lobirao za njihovu financijsku podršku. Vješt kakav jest, u lobiranju je doista i uspio te je tako nedavno Rusija vratila BiH 125 milijuna dolara jugoslavenskog duga, čime je produžila politički život Milorada Dodika, koji je, valja podsjetiti u kontekstu ove priče još od prošle godine pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država. Postavlja se unutar cijele ove teorije jedno posve logično pitanje – koja je Čovićeva uloga u cijeloj toj priči. Naime, za Čovića je potpuna kontrola kakvu Dodik posjeduje u RS obrazac za ono što bi on želio uspostaviti u BIH s Hrvatima.

Čović u Dodiku vidi saveznika, ali i Dodik u Čoviću i to u svojim pokušajima da onemogući planove bosanske nacionalne vlasti. U takve spletke, prema teoriji involvirali su se i ruski lobiji, dok Moskva istodobno kroz krizu u Agrokoru i utjecaj njihovih banaka prijeti Hrvatskoj, čiji veliki dio ekonomije u jednom potezu može ugrabiti, a to veoma dobro znaju predstavnici vlasti u Hrvatskoj – Grabar-Kitarović i premijer Andrej Plenković. Znakovita je u kontekstu ove teorije i izjava ruskog veleposlanika u BiH Petra Ivancova koji je svojedobno progovorio o hrvatskom pitanju u BIH kojega je nazvao realnošću, koja se ne može ignorirati i za koju se mora iznaći rješenje, što je retorika nalik onoj kakvu godinama plasira HDZ BiH. Dodatnu težinu ovim riječima daje činjenica da je ruski veleposlanik ove riječi izgovorio nakon što se istoga dana susreo s Dodikom u Banja Luci, gdje je zajamčio podršku pokušajima RS-a da se odupre odlukama Ustavnog suda BIH koji je konstatirao kako su svi vojni objekti tamo vlasništvo BiH pa tako nije nemoguće da Rusija doista odigra značajnu ulogu i na općim izborima u ovoj zemlji.

Ono od čega se posebno strahuje, kada su u pitanju Hrvati u BIH, jest to da bi veoma lako mogli nestati s povijesne pozornice, čime bi se Bosna i Hercegovina podijelila kako između Srba i Bošnjaka, tako i između Turaka i Rusa. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, čovjek je koji ima neupitan utjecaj na bošnjačkog vođu Izetbegovića, a istovremeno on na svjetskoj političkoj pozornici zakuhava odnose sa SAD-om, zbog njihove podrške Kurdima u Siriji, koji se bore protiv Islamske države. Erdogan je protiv američkih saveznika već najavio vojnu akciju kojom bi s pograničnih sirijskih područja uklonio Kurde, a u Siriji se istodobno susreću interesi velikih sila koje s jedne strane čine Rusija, Turska i Iran, a s druge strane Sjedinjene Američke Države i saveznici. Dio bošnjačkih političara ovih je dana pozivao bošnjačku stranu da se naoruža i spremi na rat, a dio analitičara u BIH to ne tumači samo kao politički izgred već kao poziv Bošnjacima da nastoje dizati tenzije unutar vlastitog muslimanskog korpusa, što Hrvate koji se pokušavaju izboriti za vlastitog političkog predstavnika kojega im ne bi birali Bošnjaci, ne ostavlja ravnodušnima.

Koliko su Bošnjaci kočnica po Hrvate u toj zemlji, svjedoči njihovo ustrajno odbijanje svih političkih opcija, da unatoč odluci Ustavnog suda te zemlje, spriječe u parlamentu preglasavanjem promjenu izbornog zakona, koji bi Hrvatima dao moć da sami biraju svojega predstavnika. U cijelim ovim političkim peripetijama izrazito je bitna Čovićeva uloga, a o njemu su pak napisani memoari. Prije svega, valja znati da mu je preko sto tisuća Hrvata iz BiH dalo svoj glas vjerujući u njegovu politiku, ali dok narod vjeruje, političari koriste pa tako u BiH medijima možete sresti napise kako ”Dragan godinama HDZ-om BIH upravlja kao vlastitom tvrtkom”, da utječe na sve segmente života i da je zavijen hrvatstvom i vjerom sagradio obiteljsko carstvo koje uključuje raskošnu vilu u Barama radi koje je navodno morao biti preusmjeren i tok rječice Radobolje. Uz vile, poznato je da Čović posjeduje stan u Mostaru, vikendicu i stan u Hrvatskoj.




Govorilo se svojevremeno o Čoviću i u kontekstu optužnice, koje su doduše odbačene. Prvom ga se teretilo da je kao federalni ministar financija Lijanoviće nezakonito oslobodio plaćanja poreza na uvoz mesa. Drugom je optužen radi nenamjenskog trošenja novca za kupnju stanova, a treća se pak odnosila na dug javnog poduzeća Hrvatske pošte i telekoma prema Ministarstvu obrane HVO-a, koji je prenio na tri privatne firme, koje su naplatom toga duga postale većinski vlasnici Eroneta.
Ono što dio hrvatske u javnosti u BiH Čoviću ne može oprostiti jest i partijaška prošlost zahvaljujući kojoj je bio zaposlenik mostarske vojne industrije Soko. Za vrijeme studija Mašinskog fakulteta izjašnjavao se kao Jugoslaven i pisao ćirilicom. ”Gospodine Čoviću, za koga vi radite?”, propitkivao se svojedobno kolumnist znakovito potpisan kao general na portalu Ljubuški.net u kolumni koju prenosimo u cijelosti, kako bi se shvatilo na koji način diše dio Hrvata u BiH:

”Visok stupanj naobrazbe, hrabrost, odlučnost, poštenje, domoljublje, političko iskustvo i spremnost na odricanje i vlastitu žrtvu, kao i bezuvjetna odanost hrvatskom narodu nisu reference po mjeri hrvatskog etnobiznismena i jugoslavena Dragana Čovića. Više je nego očito da na odgovornim pozicijama gotovo da i nema nikog od istinskih domoljuba iz braniteljske populacije. Ako je pak neki branitelj i zalutao u tabor Dragana Čovića, najprije je morao dušu vragu prodati i sa svojom glavom nipošto ne razmišljati, a za sve velikog vođu dopuštenje tražiti, i ne daj Bože hrvatske nacionalne interese štititi. Jedini interesi koji se moraju bezuvjetno štititi su interesi velikog vođe Čovića i njegove kriminalne grupacije zvane “SOKOLOVI”. Spomenut ćemo da poziciju ministra Pravde u VM BiH trenutno obnaša profesor latinskog jezika i rimske kulture, dok se na poziciji ministra pravde F BiH nalazi bivši novosadski student i prijeratni djelatnik SUP-a Orašje.

Očekivati da istinski branitelji i braniteljska populacija podupiru i prihvaćaju Čovića i sumnjive likove koji ga okružuju je izdaja nacionalnih interesa, likove sumnjive prošlosti (odlikovane pripadnike drugih vojski, udbaše i kos-ovce koji ga okružuju) od kojih smo se branili i u Domovinskom ratu, kakvi su primjerice Čolak, Krešić, Ljubić, Marin, Miličević, Kolobarić, Bošnjak, a koji sada zauzimaju važne pozicije u hrvatskoj kvoti na svim razinama vlasti u BiH, je krajnje naivno.




Nažalost uvjerili smo se da referenca za dobro pozicioniranje nije domoljublje, stupanj obrazovanja, znanje, iskustvo, već licemjerno i dodvoravajuće ponašanje srpskoj strani.

Najeklatantniji primjer takvog ponašanja je kakvo je pokazano od strane predsjedavajućeg Doma naroda i bivšeg ministra pravde BiH Bariše Čolaka u slučaju hrvatskog branitelja Tihomira Purde, iskazano kod zahtjeva za njegovo izručenje Srbiji, kada je isti iako je imao ovlasti da ga oslobodi i ne dopusti njegovo izručenje ipak to prepustio nekakvim komisijama ne želeći se zamjeriti svojim beogradskim šefovima, ili pak njegova službena posjeta Sankt Petersburgu 19.06.2014.god. dok je bio na poziciji ministra pravde BiH i potpisivanje memoranduma o suradnji sa svojim ruskim kolegom Aleksandrom Konovalovim i to u vrijeme kada je cijeli zapadni svijet provodio mjere izolacije Rusije.

Doista smo željeli vjerovati da referenca za ulazak u hrvatsku kvotu vlasti nije sluganstvo pokazano prema nekim drugim središtima moći, beogradskim, sarajevskim, banjalučkim ili međunarodnim, no užasno smo se razočarali uvidjevši zajedničku igru sa srbijanskim i ruskim paraobavještajnim strukturama što je evidentno iz trenutka uhićenja hrvatskih branitelja iz Orašja i političkih motiva optužnice, a o čemu su Dragan Čović i ekipa bili detaljno upoznati…

Nije slučajno zadužen upravo srpski agent R. Bošnjak da umiri generalsku strukturu, nastojeći s istima stupiti u kontakt i ublažiti udare koji su uslijedili prema Čoviću. Tako je Rade bezuspješno nastojao stupiti u telefonski kontakt s legendarnim generalom Zlatanom Mijom Jelićem, no generalov odgovor je bio “Neću se nikada javiti tom pljačkašu hrvatskog naroda, kriminalcu R. Bošnjaku, a on je jedina osoba koja je u nekim stvarima gora i od Dragana Čovića”.

Bošnjak se trenutno nalazi na poziciji direktora ZZO HNŽ, a istovremeno je dioničar i član Uprave banjalučke firme “Sector Security” u vlasništvu rezidenta BIA-a u BiH Slaviše Krunića.

Zbog čega nitko od političkih subjekata nije zatražio od branitelja i braniteljskih udruga da ponudi određena kadrovska rješenja, imajući u vidu da se u braniteljskim strukturama nalazi i veliki broj akademski obrazovanih vojnika, dočasnika i časnika koji su se svojim domoljubljem iskazali u najpogibeljnijim situacijama braneći slobodu i čast hrvatskog naroda u BiH jasno je iz prethodnog teksta?

Primjerice u SAD-u, Izraelu, Francuskoj, kao i u skandinavskim zemljama vojni menadžment poradi svog ogromnog iskustva u upravljanju organizacijom je široko primijenjen u mirnodopskim uvjetima. Angažirani su da vode najosjetljivije resore i institucije iz oblasti sigurnosti, obavještajnih poslova, obrane, civilne zaštite i sl., isto tako i u javnim poduzećima, upravnim odborima, zračnim kompanijama, kao i savjetodavne poslove i sl.

U potpunosti je postalo jasno da je osnovni cilj Čovića bio otpuštanje branitelja iz službe često i bez mogućnosti ostvarivanja bilo kakvih prava, umirovljenje u koje su slani narijetko i bez svoje volje, mnogi nažalost ni to nisu uspjeli ostvariti i to zahvaljujući njegovim naporima da se kazne, jer su rekli nešto što nisu smjeli, te tako okrnjili ugled velikog vođe, a jasno je i kome je u interesu da se branitelje hapsi, šikanira, ponižava i baca na ulicu, kao i na čije usluge se isti oslanja kada je to u pitanju ?Jasno je da su branitelji i braniteljska struktura jedina prepreka suverenom vladanju i pljački hrvatskog naroda u BiH.

Jasno je i to, da je područje sigurnosti i obrane vrlo specifična i osjetljiva tematika, ali za nas hrvatske branitelje je nedopustivo da prednost kod odabira kandidata za hrvatska mjesta imaju oni koji su bili na suprotnim stranama, boreći se protiv hrvatskog naroda u BiH i Hrvatskoj, a danas zauzimaju važne pozicije u strukturama vlasti u BiH i koji su primjerice odlikovani odličjima nekih drugih vojski, koji su osuđivani ili protiv kojih se vodi ili vodio postupak kako pred domaćim tako i sudovima u RH.

Naime, u sadašnjim strukturama nemali je broj i onih koji su u bivšem totalitarnom sustavu, tijekom Domovinskog rata i poraća radili kao agenti bivšeg SDB-a, KOS-a JNA,  i sl. koji se spominju kao egzekutori ili nalogodavci ubojstava, hrvatskih političkih emigranata i njihovih obitelji, koji su cijeli svoj radni vijek proveli radeći protiv Hrvata i hrvatskih nacionalnih interesa.

Podsjećamo, Parlament EU je osudio sve zločine totalitarnih režima i preporuka je da sve članice učine isto, a i oni koji nastoje to postati.

Zbog čega su još i danas ostala nerazjašnjena ubojstva i atentati, odnosno teroristička djela usmjerena prema Hrvatima u BiH, odnosno hrvatskim dužnosnicima i povratnicima na hrvatska ognjišta u BiH? Je li HNS prepoznao ovaj problem, te što je poduzeo ili poduzima s tim u svezi? Zašto nitko od hrvatskih dužnosnika javno ne postavi to pitanje? Zašto se stvari prepuštaju zaboravu? Zašto se dopušta da to postaje pravilo, pravilo zbog kojeg će se događati nove žrtve, a krivci ostati nekažnjeni ili što je najgore da krivci i dalje nastavljaju kažnjavati Hrvate, koji brane hrvatske interese, Hrvate povratnike na svoja stoljetna ognjišta, Hrvate koji se usude i reći da su Hrvati, Hrvati koji kao jedino ispravno rješenje i preduvjet za potpunu jednakopravnost Hrvata s ostala dva naroda vide Treći entitet ili Herceg Bosnu, Hrvate koji su uspješni biznismeni i u svojim tvrtkama zapošljavaju veliki broj ljudi te tako sprječavaju iseljavanje hrvatskog puka s prostora BiH.

Zašto je izostala reakcija HNS-a, a i svih ostalih hrvatskih političkih stranaka, u slučaju ubojstva Joze Kafadara koje ima sva obilježja klasičnog terorističkog djela s političkom porukom, zbog čega se šuti o tome? Zašto nitko nije kažnjen za ubojstvo Joze Leutara. Zašto nitko nije kažnjen za ogromne zločine počinjene nad hrvatskim civilima i vojnicima tijekom Domovinskog rata. Zašto ne postoje institucije koje se bave problematikom ratnih zločina počinjenih nad Hrvatima i zašto ništa niste poduzeli da se sačuvaju oni ljudi profesionalci, koji su radili na toj problematici da i dalje nastave raditi taj posao, a ne vi ste dželati koji su za druge rasturili taj hrvatski sustav koji je radio samo i isključivo sukladno važećim zakonskim propisima u BiH.

Je li to primjer kako treba štititi hrvatski nacionalni interes? Je li bilo tko od Vas zatražio od nadležnih institucija putem parlamenta, ili na bilo koji drugi način, izvješće o poduzetim mjerama i radnjama kao i rezultatima istrage, ili se ponašate kao i u slučaju atentata na doministra policije F MUP-a Jozu Leutara, ubojstva hrvatskih policajaca povratnika u središnjoj Bosni i dr. slične slučajeve usmjerene prema Hrvatima i katoličkim vjerskim objektima u BiH, te čekate da bošnjačke i srpske parastrukture ponovo naprave neke nove monstruozne konstrukcije i optuže nevine ljude kao u zadnjem Oraškom slučaju.

I onda nam svima pišate u uši lamentirajući zgrožljivo o srbijanskom i bošnjačkom parasustavu, za koji Čoviću vi sami najviše radite.”

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.