Patrik Macek/PIXSELL

Tko će kome ukrasti glasove – Bruna Esih Prgometu ili obratno?

Autor: Vice Borić / 7dnevno / 24. ožujka 2017.

Baš kao ni Tuđman u mnogo težim vremenima, ni Plenković ne može dopustiti da HDZ napusti svoju prirodnu poziciju stranke desnog centra, umjerene, europske, demokršćanske i okupljajuće snagekoja je potrebna za napredak i stabilnost Hrvatske

 

Ovih dana smo svjedočili realizaciji dugo i pompozno najavljivane kandidature Brune Esih za gradonačelnicu Grada Zagreba. Na taj korak nije se odlučila sama, baš kao što sama nije došla ni na HDZ-ovu listu za parlamentarne izbore. Od samog početka izabrana je kao „prihvatljivo lice“ politike tzv. „desničarskog“ populizma, iza koje su se krile tek natruhe raznih interesnih skupina. Hasanbegović se nije kandidirao. Poput nekad Karamarko Mesiću, tako joj se i on sada nudi za šefa izbornog stožera. Doduše, ne još posve javno. On će biti „drugi ešalon“ kada za to dođe vrijeme. Za što? Pa za rušenje Plenkovića i vraćanje Karamarka, koji se ovih dana doslovce razletio obilazeći svjetske centre moći. Zašto i ne bi? Novca ima neograničeno, a svako malo netko zaziva njegov povratak.

Operacija u korist Bandića

Desna politička misao i ljudi koji ju pronose uvijek će imati određeno uporište i potporu među HDZ-ovim članstvom. To nije ništa čudno ni loše, jer desnica je oduvijek bila sastavni dio HDZ-a. To je ona Tuđmanova formula koju nitko nikada nije osporio, pa ni Andrej Plenković. No, baš kao ni Tuđman u mnogo težim vremenima, ni Plenković ne može dopustiti da HDZ napusti svoju prirodnu poziciju stranke desnog centra, umjerene, europske, demokršćanske i okupljajuće snage koja je potrebna za napredan i stabilnost Hrvatske. To jednostavno ne bi bilo ni tuđmanovski ni državotvorno. Odluka da Bruna Esih krene u operaciju umanjivanja šansi HDZ-a u gradu Zagrebu, dok istovremeno zavarava HDZ-ove birače da tako pomaže HDZ-u, samo je nastavak politike koja je bila na djelu na prošlim zagrebačkim izborima i s ideologijom nema nikakve veze. I zadnjem HDZ-ovcu danas je jasno da su tada Karamarko i ekipa lansirali neuvjerljivu Margaretu Mađerić, u sklopu dogovora s Milanom Bandićem, i da su svojim porukama svjesno zbunjivali HDZ-ovo članstvo i birače, po istom modelu po kojemu je i Sanader radio za Mesića. No prije četiri godine Mađerićka nije bila svjesna te svoje uloge, odnosno toga je postala svjesna kada je bilo prekasno. Za razliku od nje, Bruna Esih je potpuno svjesno ušla u operaciju rastakanja HDZ-ovog biračkog tijela i pomaganja Milanu Bandiću. Iako već neko vrijeme koketira s tom idejom, učinila je to tek kada je postalo jasno da Bandićev partner Andrija Mikulić neće biti kandidat i da Milijan Brkić neće biti nositelj liste za Gradsku skupštinu.

Ni tada ni danas nije sporno da netko podržava Milana Bandića, bivšeg komunističkog dužnosnika koji je prošao metarmofozu od Račanova aparatčika do pučkog tribuna kojeg od zatvora spašava samo vrlo suspektno sudstvo i ne baš previše revno Državno odvjetništvo. To je posve legitimno. Uostalom, Bandić ima i stranku u koju može ući tko god hoće. No sporno je kada netko s HDZ-ovih pozicija danas nastoji na čelu Zagreba zadržati jedan korumpirani i pravosudnim postupcima dobrano načet sustav upravljanja, i pri tome se zaklinje u svoje desničarsko pravovjerstvo. Pa čime je jedna takva politika motivirana? Svega šest mjeseci nakon što im je Plenković, nakon pada Karamarka, dao platformu za djelovanje, ekipa tzv. desničara, koji su HDZ prepoznali tek kada ga je vodio suspektni Karamarko, pokazuju da im je Plenkovićev HDZ neprihvatljiv i da su njegovu ispruženu ruku prihvatili samo kako bi ga mogli dočekati „na prvom zavoju“. Kada je novi šef HDZ-a pokazao da nije spreman vratiti HDZ na mjesto koje mu je svojevremeno namijenio Karamarko, bili su spremni na kompromise. No kada je odlučio da će HDZ u Zagrebu izaći iz luđačke košulje u koju ga je strpala netransparentna suradnja vodstva zagrebačkog HDZ-a s Bandićem i njegovom bratijom, donesena je odluka da se krene u operacionalizaciju već pripremljenog plana. Bruna Esih tom planu treba dati političku notu i simpatično lice, iako sam plan s ideologijom, politikom i ljepotom nema nikakve veze. Istina je puno drukčija, (vidi tekst u okviru).

Što Esih uopće zna o izvornom HDZ-u?

Sama Esih nema nikakvo povijesno sjećanje o tome što je i kakva je stranka HDZ, da bi uopće mogla donositi sudove o njegovoj politici. Ona pamti samo razdoblje iz vremena svoje suradnje s Tomislavom Karamarkom, što nije nimalo referentno razdoblje za shvaćanje te stranke i onoga što ona predstavlja. S Hasanbegovićem, koji u HDZ nije ušao zbog njegova demokršćanstva, a ponajmanje zbog Tuđmana ili (ne daj Bože) Šuška, nego isključivo zbog svog osobnog prijateljstva s Karamarkovom suprugom Enisom, i koji je preskočio sve bitne faze stvaranja hrvatske države, ona danas čini tandem koji bi trebao hadezeovce negdje povesti. Kada bi bili zločesti, poželjeli bi im puno uspjeha, jer u toj stranci uistinu ima jedan broj onih koji se jako brinu za svoje karijere i pozicije, dok vješto prodaju svoje domoljublje i izraženi patriotizam. No, povijesne istine radi, treba i naglasiti da osobe takvog profila, kojih je bilo u svim fazama razvoja HDZ-a, nikada nisu imale dominantnu ulogu u njegovoj politici. A to je nešto što im je Karamarko, iz samo njemu znanih razloga, obećao.




“Desnica” u Bandićevom zagrljaju

Bruna Esih već dugo je pripremana za ovu ulogu. Ova znanstvena novakinja s Instituta za povijest Ivo Pilar već godinama djeluje samo s jednim ciljem: da postane predvodnica nekakve „nove hrvatske desnice“. Scenarij je pripreman na temelju spoznaje da je najprobitačnije iskoristiti i zloupotrijebiti politički prostor stožerne hrvatske stranke desnog centra, Hrvatske demokratske zajednice. Tako je, široj javnosti potpuno nepoznata znanstvena novakinja s Instituta Ivo Pilar, ponajprije kao neovisni kandidat na listi HDZ-a na parlamentarnim izborima izborila saborski mandat. A onda je, niti pola godine nakon toga, pritisnuta potrebama onih koji vode brigu o Bandićevom opstanku, u maniri nesvršene pučkoškolke, ustvrdila da je taj isti HDZ nevjerodostojan. Kroz tih pola godine ništa se bitno u HDZ-u nije promijenilo: vodstvo je isto, smjer isti, proeuropski i uključiv prema političkom centru. Vlada je stabilna, narod odobrava Plenkovićevu politiku i smatra ga najpopularnijim političarem u državi. Stoga je opravdano pitanje je li nevjerodostojan HDZ ili Esih koju je HDZ lansirao u političku orbitu i koji joj je i te kako bio prihvatljiv i poželjan u tom trenutku, a sada joj taj potpuno isti HDZ više nije ni najmanje prihvatljiv.

„Pilot projekt“ za rasturanje HDZ-a




U svom naslovnom intervjuu za Globus kao kandidatkinja, Esih kaže da prije odluke o kandidaturi ni sa kime iz HDZ-a nije ni razgovarala, a kamoli pregovarala. Ne bi li bilo politički dosljedno i vjerodostojno da je ponajprije obavila razgovore s vrhom stranke koja ju je politički lansirala, a tek onda se odlučila za eventualnu samostalnu političku akciju?! Koliko je iskrena znanstvena novakinja Esih kada kaže da želi biti gradonačelnica glavnog grada svih Hrvata?! Svakom je političkom laiku jasno da Esih u nijednom scenariju ne može niti u drugi krug, a kamoli da bi postala gradonačelnicom. Stoga je nevjerodostojna i neiskrena i sama kandidatura, a ciljevi se samo mogu nagađati. Jedan od ciljeva zasigurno je pokušati oduzeti stranci koja ju je dovela u Hrvatski sabor što veći broj glasova. No zašto? I koliko su njene ambicije realne?! Što je uopće njezina ambicija? Završava li ona u Zagrebu ili je ona samo nečiji „pilot projekt“ za rasturanje HDZ-a i u drugim sredinama?

Esih vs Prgomet: nevjerojatna zamjena teza

Kao u nekoj komediji zabune, i ovdje se kroz spletke, podmetanja, nesporazume i prerušavanja pokušava stvoriti potpuno izokrenuta slika stvarnosti. Esih koja sebe naziva desničarkom odrasla je u uobičajenoj građanskoj obitelji u bivšoj državi. Njezin otac vodio je državnu upravu za veterinarstvo i na taj način bio dio visokog i dobro društvenog pozicioniranog činovništva u administraciji države koju njegova kćer želi lustrirati. Gradonačelnički kandidat stranke kojoj Esih želi oduzeti glasove, prof.dr.sc. Drago Prgomet, rodio se u tradicionalnoj hrvatskoj obitelji, s puno djece, a njegov otac bio je sudionik Križnog puta, upravo onog kojeg sada Esih svojata u borbi protiv njegovog sina i HDZ-a. Esih u svom političkom nudi vrlo malo ili nimalo sadržaja. Znamo da se zalaže i za društveni kult obrazovanja i stručnosti, a sama niti nakon 15 godina nije bila sposobna doktorirati u Institutu za povijest, iako joj je to kao znanstvenoj novakinji bio ne samo cilj, već i obveza. Naime, konačni cilj obrazovanja znanstvenih novaka je da postanu doktori znanosti, što se pravno formalizira i u sklopljenom ugovoru sa institucijom. S obzirom na to, slobodno se možemo upitati koliki je – ne samo njen znanstveni potencijal, već i koliki je domoljub i koliko vjerodostojna osoba koja nije dovršila obrazovni proces čiji je trošak u cijelosti snosila hrvatska država. U Hrvatskoj vjerojatno postoji na tisuće mladih koji bi takvu priliku, da im se ponudila, prigrlili i svojoj domovini uzvratili ne samo doktoratom, već i ozbiljnom znanstvenom karijerom. Koliko je poznato rezultat petnaestogodišnjeg rada Brune Esih u Institutu za povijest je nekoliko rijetko citiranih znanstvenih radova. S obzirom da je to osnovna djelatnost takvih instituta, za zapitati se je što je zapravo tamo radila svih petnaest godina?! Kako je uopće Esih, koja je diplomirala kroatistiku i filozofiju, postala znanstveni novak na Institutu za povijest, dok je istovremeno stotine mladih povjesničara bilo na zavodu za zapošljavanje jedno je od brojnih pitanja  vezanih uz Esih, na koje ćemo teško dobiti odgovor.

Nevjerodostojni populizam

Hrvatska desnica već je desetljećima žrtva ambicija onih koji bi ju htjeli predvoditi i koji nikako ne shvaćaju da je dom i stanište moderne desnice u HDZ-u. No to je teži put, jer tamo se kvalitetni ljudi desnice moraju nadmetati ne samo u okviru svojih istomišljenika, nego i onih koji su pomaknuti više u centar, pa i lijevo od centra. Zato se oni čija ambicija nadilazi njihove sposobnosti često odlučuju na solističke istupe, kojima skreću pozornost na sebe i žele se nametnuti drugima. Takvi „solisti“ ne osjećaju obvezu prema zajednici i lako im je ulaziti u svakakve personalne dealove i kombinacije, a kako zapravo nikome ne polažu račune, mogu raditi što hoće. Gotovo svaki zastupnik HDZ-a mogao bi se u kratkom vremenu i uz minimum napora prometnuti u populista većeg od Hasanbegovića i Brune Esih, kada bi samo na nekoliko mjeseci odlučio da ga neće biti briga ni za stavove stranke niti za interese države. Lako je danas stvoriti popularnost. Problem je što takvi hlapljivci za pozicijama nevjerodostojnima proglašavaju puno dostojnije od sebe. Tako će i kandidat najveće hrvatske stranke, čija obitelj se teško mogla sama pobrinuti za njegovo obrazovanje, već je on to sam morao uz pomoć šire obitelji, Crkve i već kako se snalazio, postati „nevjerodostojan“. Čije vjere? I koga dostojan? Nakon diplome nije ga čekao udoban ured i mjesto znanstvenog novaka, već ambulante prepune bolesnika i ratna pogibelj. I unatoč tome, Drago Prgomet danas je vrhunski stručnjak, doktor znanosti, uvaženi profesor na Medicinskom fakultetu s brojnim međunarodno citiranim znanstvenim radovima i nadasve uspješna društvena osoba. On je sve ono što je čini se još uvijek nedostižno znanstvenoj novakinji s Instituta Ivo Pilar.

Esih i niz iznevjerenih ljudi i ideja

Koliko je politički vjerodostojna i politički lojalna Esih, najbolje je pitati one koji su joj omogućili inicijaciju u javnom prostoru. Koliko je poznato ona ne samo da nema više nikakve veze s Počasnim bleiburškim vodom i udrugom „Križni put“ kojoj je bila perjanica, nego su je se one u potpunosti i javno odrekle. Koliko je vjerodostojna kandidatkinja koja je najprije zloupotrijebila udruge koje simboliziraju patnju hrvatskog naroda i koje su joj nesebično pomogle u javnoj inicijaciji, a potom to isto napravila i sa stožernom hrvatskom strankom koja ju je lansirala u političku orbitu?!  I jednih i drugih odrekla se beskrupuloznom lakoćom. Čemu kandidatkinja koja ne može pobijediti?! Komu odgovara pokušaj cijepanja glasača desnog političkog spektra, koji bi ujedinjeni jednog kandidata mogli učiniti pobjednikom, pogotovo s obzirom na razjedinjenu i  razbijenu lijevu političku scenu?! Je li jedini politički cilj metodom grabežljivca krasti glasove HDZ-u i spriječiti njegovu pobjedu u gradu Zagrebu?! Za čiji račun? Uistinu! Za čiji?

Nepodnošljiva pomisao na život bez Bandića

Nikakve politike tu nema. Postoje samo interesi uskih skupina koje su odlučile pomoću avanture Brune Esih zaštititi „svoj način život“. A taj njihov život do sada u Zagrebu, u kojem se ništa ne odlučuje bez Bandića, uopće nije bio loš. Nakon niza godina tijekom kojih su se neki modeli „suradnje“ toliko uvriježili da više nema ni sjene od početne nelagode koja je nekoć prožimala njene pojedine aktere, živjeti bez Bandića zapravo je nepodnošljivo. I zato ga je potrebno spašavati pod svaku cijenu. Ovo nije prvi put da su se oni koji vole skupljati političke poene na tragediji hrvatskog naroda iz Drugog svjetskog rata i stradanjima kojima su hrvatski ljudi bili izloženi u komunističkoj Jugoslaviji, stavili u funkciju koja je u potpunoj suprotnosti s njihovim javnim izričajem. Krinka na njihovim licima nije daleko od one koja je prikrivala Manolićevo kada je bio jedan od ključnih ljudi HDZ-a. Obrazina s otvorom za oči koje simpatično trepću i koketno namiguju, ali masku ne skidaju.

Autor:Vice Borić / 7dnevno / 24. ožujka 2017.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.