Robert Anic/PIXSELL

SVI POJURILI ČESTITATI PUPOVCU! A evo kome je trebalo pružiti ruku i skinuti kapu…

Autor: T. Budak

Drniški primjer skromne, pravoslavne braće koja se, za razliku od mnogih, nisu libila odabrati stranu, pogodio je mnoge.

“Oko 10.000 Srba je sudjelovalo u obrani Hrvatske…Stotinjak ih je branilo Vukovar, poput Predraga i Nenada Gagića. Gagići su bili sinovi Vukašina Gagića, pravoslavnog svećenika iz Pačetina. Njihova sestra je bila udana za Srbina Iliju Miloševića, koji je poginuo braneći Vukovar.
Dakle, to su oni hrvatski građani srpske nacionalnosti koji su još 1991. javno iskazali da nisu ugroženi i da im je domovina Hrvatska, a ne Srbija…Oni su s puškom bili uz nas, kada nam je bilo najteže.
Više bih cijenio političare da su otišli k ovakvim ljudima i čestitali im Božić, nego li što su pohrlili k Pupovcu i Stanimiroviću, slušajući pokunjeno kako nam prodiku drži Vučićev izaslanik…”, kaže jedan korisnik društvene mreže.

Na što je točno mislio? Evo prigode da podsjetimo na preklanjsku priču…

– Umro je Nikola Šegulj, hrvatski dragovoljac koji se nije libio stati u obranu svoje domovine. Sprovod je danas na pravoslavnom groblju Sv. Arhangela u Drnišu. Do posljednjeg dana radio je kao vozač u jednoj kninskoj firmi. Nikada mu nije palo na pamet tražiti neko pravo, neke beneficije ili bilo što što bi mu pomoglo u njegovom životu – kazali su prije dvije godine Nikolini suborci iz 142. Drniške brigade.

Ali, to nije sve.

Nikolu su na nekom ljepšem mjestu čekala dvojica braće, Mišo i Petar. Također dragovoljci, hrvatski vojnici koji početkom rata nisu niti malo dvojili već su sa šahovnicom na čelu stali u obranu Hrvatske.

– Sva trojica su umrli u roku jedne godine i to svi u dobi od oko 50 godina. Niti jedan nije ostvario nikakvo pravo kako bi im se malo olakšalo. Nisu to, doduše, niti tražili… Petar je, također, smrt dočekao u civilnoj, radnoj mirovini. Lojalni, pošteni i odani… Ne želimo da se to prešuti – slažu se suborci.

Doznajemo kako su pokojni hrvatski branitelji Nikola, Mišo i Petar imali još dvojicu braće koji su sedamdesetih godina u potrazi za boljim životom otišli u inozemstvo. Kad je u Hrvatskoj počeo rat, ni oni nisu mirovali. Nisu mogli gledati razaranje Hrvatske pa su nam pomagali humanitarno.

Drniški primjer skromne, pravoslavne braće koja se, za razliku od mnogih, nisu libila odabrati stranu, pogodio je mnoge. Skroman i težak život bez ikakvih prohtjeva, s tko zna kakvim oboljenjima i kolikim neprospavanim noćima, doveo je do prerane smrti trojice braće koji su sada postali samo dio suhoparne statistike o umrlim braniteljima.

Ovaj pravoslavni Božić nisu dočekali, no neka bude sretan svima onima koji su živjeli za Hrvatsku i stali u njenu obranu.

Autor: T. Budak