
Mladen Bajić je kao zamjenik vojnog tužitelja 1992., podnio zahtjev za otvaranje istrage i pritvaranje osumnjičenika za oružanu pobunu u Vojnom istražnom centru Lora, da bi 2002., kao županijski državni odvjetnik sastavio optužnicu protiv vojnika koji su samo provodili njegove naloge.
Dok Mladen Bajić bezbrižno započinje prvu godinu svog trećeg mandata na čelu DORH-a, Jagoda Bungur, supruga Emilija Bungura, bivšeg pripadnika 4. gardijske brigade osuđenog za ratni zločin u slučaju Lora, sva očajna po tko zna koji put pokušava dokazati da je Bajićeva optužnica, koja je njenog muža strpala u zatvor, sazdana na laži. Portalu dnevno.hr ona je ustupila dokumente koji potvrđuju vrlo dvojbenu, i u najmanju ruku nemoralnu ulogu glavnog državnog odvjetnika u "Slučaja Lora".
Iz dokumenata koje posjedujemo vidljivo je, naime, da je upravo Bajić, tada u svojstvu zamjenika vojnog tužitelja, 12. lipnja 1992. podnio Zahtjev za provođenje istrage protiv 44 osumnjičenika za Oružanu pobunu, među kojima su bili Nenad Knežević i Gojko Bulović. Istražni vojni sudac Boško Jurišić donio je rješenje kojim prihvaća zahtjev Mladena Bajića i određuje provođenje istrage i pritvor za sva 44 osumnjičenika. Papiri, osim toga, potvrđuju da je Bajić radio na očevidu nakon ubojstva Kneževića i Bulovića, koji su pokušali pobjeći iz Lore. Mladen Bajić, zajedno sa istražnim vojnim sucem Zoranom Matulovićem, utvrđivao je postojanje kaznene odgovornosti stražara VIC Lora za smrt dvojice bjegunaca i u ime Vojnog suda u Splitu utvrdio je da nema kaznene odgovornosti. Postupak je vođen na zahtjev zapovjednika 72. bojne vojne policije, koji je zbog tog događaja suspendirao sve stražare.
Bajić zaboravio što je radio 1992. godine
Deset godina kasnije Bajić je, izgleda, sve to zaboravio, jer je s mjesta županijskog državnog odvjetnika sastavio optužnicu protiv osmorice vojnika u kojoj nije uzeo u obzir činjenice koje je 1992. godine manje više sam utvrdio u okviru Vojnog suda u Splitu. Mnogi dokumenti, koje posjeduje dnevno.hr, a koji idu u prilog osuđenim hrvatskim policajcima, u suđenju 2002. godine, naime, uopće nisu uzeti u obzir.
- Ako ni zbog čega drugog, onda zbog svoje skandalozne uloge u tom sudskom predmetu, koji se trenutno nalazi na Europskom sudu u Strasbourgu, Mladen Bajić nije smio biti reizabran za glavnog državnog odvjetnika – podvlači Vinko Burazer, pravni zastupnik Emilija Bungura, koji se u slučaju Lora itekako upoznao sa službenom biografijom aktualnog glavnog državnog odvjetnika.
A u toj biografiji piše, između ostalog, da je Mladen Bajić u ožujku 2002. godine podnio optužnicu protiv osmorice bivših vojnih policajaca i hrvatskih vojnika zbog zločina u istražnom centru Lora, te da je ubrzo nakon toga unaprijeđen u glavnog državnog odvjetnika. No, Mladen Bajić je od istih vojnika koje je 2002. progonio, između ostalog i «zbog nezakonitog pritvaranja civila», u lipnju 1992. tražio da pritvore i ispitaju 44 srpska pobunjenika. Mladen Bajić je, dakle, 1992. godine od vojnika tražio uhićenje ljudi osumnjičenih za oružanu pobunu protiv Republike Hrvatske, da bi deset godina kasnije optužio iste te vojnike da su protupravno držali zatočene civilne osobe, koje je on dao pritvoriti zbog oružane pobune!
Bajićeva optužnica protiv srpskih pobunjenika
No, to nije sve. Mladen Bajić, tadašnji zamjenik vojnog tužitelja u Splitu, u lipnju 1992. godine osobno je saslušao osobe koje su u pritvor dovedene prema njegovu nalogu, te je na osnovu tog saslušanja i pribavljenih dokaza 11. rujna iste godine podigao optužnicu protiv 24 uhićenika i to zbog oružane pobune protiv Republike Hrvatske. U optužnici je naveo da su se 24 srpska pobunjenika tajno sastajala u hotelu Split, da su tamo dogovarali pripremanje sabotaža i diverzija, te da su se ilegalno naoružavali i pripremali na oružanu pobunu protiv Republike Hrvatske. U optužnici je bila navedene i osnovana sumnja za neka ubojstva koja su počinili, a koja on nije istražio.
Do suđenja, međutim, nikada nije došlo jer je Republika Hrvatska samo nekoliko dana nakon podnošenja Bajićeve optužnice, točnije 20. rujna 1992. donijela Zakon o oprostu, prema kojemu su svih 24 pobunjenika puštena na slobodu.
Slobodu, međutim, samo sanjati mogu osmorica Hrvata koja su sredinom 1992. po Bajićevu nalogu čuvali osumnjičenike za ratne zločine, a koji su desetak godina kasnije, opet prema Bajićevoj optužnici, osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. Riječ je o Tomislavu Duiću, Tončiju Vrkiću, Davoru Baniću, Miljenku Bajiću, Josipu Bikiću, Emiliju Bunguru, Anti Gudiću i Anđelku Botiću, koji su osuđeni za ratni zločin na robiju u trajanju od 6 do 8 godina zatvora. Županijski sud u Splitu u ponovljenom je suđenju, naime, utvrdio da su krivi za smrt Gojka Bulovića i Nenada Kneževića, uhićenih pobunjenika koji su tijekom premještaja pokušali pobjeći iz Lore te koji su nakon toga umrli od posljedica ranjavanja. Također ih se tereti da su krivi za mučenje i maltretiranje ostalih "protupravno uhićenih civilnih osoba u vojnom zatvoru u Lori" .
Kaznena prijava protiv glavnog državnog odvjetnika
- Nakon što je 2007. godine Vrhovni sud potvrdio skandaloznu odluku splitskog Županijskog suda prema kojoj je Emilio Bungur dobio šest godina zavora, podnijeli smo ustavnu tužbu protiv takve presude, no tužba je odbijena. Nakon toga u ime svog branjenika podnio sam kaznenu prijavu protiv 10 pravosudnih dužnosnika, među kojima je bio i glavni državni odvjetnika Mladen Bajić, no Državno odvjetništvo odbilo je i tu prijavu. Nakon toga podnijeli smo optužni prijedlog protiv istih dužnosnika, ali nadležna tijela nisu dala suglasnost za progon, odnosno nisu im ukinuli imunitet. Tada smo bili prisiljeni tužiti Republiku Hrvatsku Sudu za zaštitu ljudskih prava u Strasbourgu. Podastrijeli smo im dokaze iz kojih je vidljivo da je hrvatsko pravosuđe posve izmijenilo činjenice i pravno stanje iz lipnja 1992. u optužnici koju je 2002. sastavljao Bajić, kao i u kasnijoj presudi. Tako se na suđenju 2002. godine uopće ne spominje Bajićev očevid iz 1992., kojim je utvrdio da se ne zna tko je pucao na Kneževića. Izmijenjene su i ostale činjenice. Na ponovljeno suđenje tako su pozvani samo svjedoci iz Srbije i Republike Srspke, među kojima i mnogi ratni zločinci. Iako su u Lori u to vrijeme bili pritvoreni i mnogi hrvatski vojnici, niti jedan od njih nije pozvan za svjedoka. U optužnici se, osim toga, govori da su vojni policajci protupravno i samoinicijativno u vojnom logoru držali civile, a istina je da su vojnici od Vojnog suda u Splitu u kojem je Mladen Bajić bio zamjenik vojnog tužitelja, dobili nalog da uhite i čuvaju osumnjičenike za oružanu pobunu. Rezultat tako namještenog procesa je i šestogodišnja zatvorska kazna za mog štićenika – napominje odvjetnik Burazer. Njegove riječi potvrđuje i Jagoda Bungur, koja nam je drhtavim glasom ispričala kroz kakav pakao ona i njena djeca prolaze otkako joj je suprug optužen i osuđen za ratni zločin.
- Teško je opisati kako se čovjek osjeća kad živi normalan život i kada se odjednom sve okrene za 180 stupnjeva, kada ostane bez novca, obilježen i osramoćen bez ikakvog razloga. Vjerujte mi, to je pravi pakao. Američki horori su sitnica prema onome što sam zadnjih godina proživjela zajedno sa svojim suprugom, koji je sada u bijegu – napominje Jagoda Bungur, te podsjeća da je Emilio do rata radio u Jadroliniji, te da je u rat otišao dobrovoljno kako bi branio svoju domovinu i svoju obitelj.
Vojnici ispunjavali Bajićeve naredbe, zbog čega ih je Bajić strpao u zatvor!
- U Lori su svi čuvari skupljeni s brda s dola, a u presudi piše da su bili upoznati sa Ženevskom konvencijom o pravima zarobljenika. Ma kakva ženevska konvencija. Mome mužu su, nakon što je prošao sva ratišta od Šibenika do Stona, jednog dana naredili da preuzme dužnost u Lori. Tamo je odradio svega dvadesetak smjena i zbog moje visoke trudnoće izišao je van. Bajić mu je, međutim, u optužnici napisao da je tijekom srpnja tukao i mučio civile, da ih je bez pravnog osnova držao zatvorene u Lori, a sve to je podmukla laž. Emilio je radio samo ono što su mu naredili, a upravo je Bajić naredio da se ti ljudi privedu i zatvore u Loru – ističe supruga Emilija Bungura, kojoj se Mladen Bajić u cijelom slučaju posve zgadio.
Unatoč svemu, Jagoda Bungur još ne gubi nadu. Vjeruje, naprotiv, da će sud u Strasbourgu presuditi u korist njezinog supruga, a tu vjeru ponajprije temelji na sadržaju protutužbe Srbije protiv Republike Hrvatske. U toj tužbi, naime, Srbija više ne tereti Hrvatsku za zločin u Lori.
Analizirajući suđenje i Srbi su se valjda uvjerili da su u zatvoru završili hrvatski vojnici, dok su svi srpski pobunjenici pušteni na slobodu. Vjerojatno su, istražujući dokumentaciju na osnovu koje su osmorica hrvatskih vojnika osuđeni, naišli na dokumente koji potvrđuju da je Mladen Bajić dao nalog da se uhite i neki pravoslavni svećenici koji su 1991. po selima Dalmatinske Zagore prikupljali oružje za pobunu i organizirali pobunu. Na te dokumenta i ja sam naišla istražujući sudske spise, no ni tih papira nema u suđenju 2002. godine. Nisu išli u prilog montirane Bajićeve optužnice, pa su jednostavno sakriveni. No, srpska strana očito je saznala za tu ulogu pravoslavnih svećenika, pa su vjerojatno zaključili da im je bolje ne otvarati ponovno slučaj Lora. To mi daje nadu da će Međunardoni sud za ljudska prava, analizirajući i tu srpsku tužbu, uvidjeti da u suđenju za Loru nešto ne štima, te da da će zaključiti da je moj suprug nepravedno osuđen – zaključuje Jagoda Bungur.
Srpski pobunjenici u Lori se obračunavali između sebe
Vinko Burazer, odvjetnik njezina supruga Emilija Bungura, dodao je na kraju da je nedavno saznao da je Republka Srbija 2001. godine pokrenula istragu protiv svojih građana koji su bili zarobljeni u Lori, jer su, prema prijavama oštećenih, oni u Lori tukli svoje suborce zbog zločina koje su činili na hrvatskoj strani, a zbog kojih su na kraju svi ispaštali.
- Tim ispitivanjima u Beogradu nazočili su i pripadnici Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, a među njima i Mladen Bajić. Kasnije su činjenice s tih beogradskih ispitivanje koristili u ponovljenom suđenju za Loru 1, kao i u suđenju za Loru 2, što je posve nezakonito i protupravno – ističe odvjetnik Vinko Burazer.
Lani su u inozemstvo otišla 545 studenta, dok je godinu ranije u nekoj od europskih zemalja boravilo njih 235.Broj studenata iz Hrvatske koji su putem programa Erasmus proveli dio studija u inozemstvu porastao je prošle godine za čak 131,9 posto čime je Hrvatska ostvarila najveći rast u Europi.
Politička scena u Hrvatskoj svih dvadeset i dvije godine pod apsolutnim je nadzorom bivših udbaša i njihovih doušnika, naravno u zamijenjenim ulogama. Kroz tu prizmu i samo kroz tu prizmu treba gledati i unutarstranačke izbore u HDZ-u.
Na natječaju za izgradnju Pelješkog mosta prevarena su dva velika poslovna konzorcija iz Njemačke i Austrije da bi se pogodovalo domaćim tvrtkama koje su posao i dobile, iako ga uopće nisu mogle napraviti.
Copyright © Dnevno.hr 2012.