slika-zaslona-2016-10-14-u-20-23-40

Kad likvidiraš vlastitog brata ostala ubojstva su ‘sitnica’!

Autor: prof. dr. Boštjan Marko TURK

Pokop mrtvih iz Hude jame je civilizacijski čin koji premašuje sve standarde koji su prikladni za titoističku državu. U tom se činu Slovenija i Hrvatska vraćaju svojim civilizacijskim korijenima, iako sa zakašnjenjem

U Sloveniji će se 17. listopada dogoditi nešto u  što nitko nije mogao vjerovati. Nakon sedamdeset godina na groblju u Mariboru bit će pokopani posmrtni ostaci slovenskih i hrvatskih žrtava Hude jame. Taj čin nije dosegla politika ni jedne niti druge države. Baš suprotno: iako bi vlasti i jedne i druge države morale biti predane najvišim etičkim standardima, nisu napravile ništa. Tako ovaj pogreb predstavlja ostvarenje pojedinaca, ljudi koje je navedena stvar zaokupljala od samoga početka. Spomenimo prvo Romana Leljaka, istraživača i čovjeka koji je javnosti otkrio Hudu jamu. Koliko se zla zbog toga na njega izlilo, nećemo spominjati.

Ceremoniji ukopa prisustvovat će najviši crkveni predstavnici obiju država, te čelnici državne vlasti – Kolinda Grabar Kitarović i Borut Pahor. Nevine će žrtve napokon pronaći svoj mir.

Ogorčeni nasljednici ubojica

A nasljednici onih koji su ih ubili, i učinili sve da se tajna o njihovoj smrti nikada ne sazna, tom se činu protive već sada. Kriju se u Savezu boraca Republike Slovenije. Borci su se s ogorčenjem odazvali na događaje oko prijenosa posmrtnih ostataka žrtava iz Hude jame. Oni ističu – to su bili ustaše – pa je besmisleno za njihovu identifikaciju trošiti proračunski novac.

Bivša Jugoslavija utemeljena je na tzv. oslobodilačkom ratu, odnosno na zločinu. Ubojstvo kao prvi element titoizma u Sloveniju je uvela komunistička gerila, kojoj je kasnije dodijeljen naziv „narodnooslobodilačka“ vojska. Njezin je nasljednik danas Udruga branitelja NOB-a, čiji je predsjednik donedavno bio Janez Stanovnik. Prije njega tu je funkciju obnašao partizanski general Ivan Dolničar. On je bio čovjek koji je prisustvovao masakrima Hrvata na Križnom putu i u Teharju. U svojoj je autobiografskoj knjizi „Generalov let“ (hrv.: Generalova godina) prije svoje smrti napisao kako je ubio svoga brata. Takvih ispovijesti u svjetskoj literaturi nema: „Našao sam (brata Petra) u Teharskom kampu. Bio sam s četrnaestom divizijom u Austriji. O njegovom me je statusu telefonski obavijestio Janez Petje iz Celja, čiji je stric bio moj zamjenik u 13. brigadi. Pitao me želim li ga vidjeti. Bio sam u velikoj dilemi. Što da učinim? Trebam li ga pogubiti? Kada sam u večernjim satima stigao u Celje, na odjelu za zaštitu ljudi su me zadržali na večeri, pa sam u Teharski kamp išao ujutro (Teharski kamp bio je logor smrti za više od deset tisuća Hrvata, op. B.M.Turk). Sljedećeg dana su u kampu predstavili sve domobrane, ali među njima nije bio moj brat Petar. Tek sam kasnije saznao da su ga odveli po noći kako bi se izbjeglo nepromišljeno djelo koje je moglo biti učinjeno. Vrlo lako se moglo dogoditi da bi na okupljanju od uzbuđenja mogao izvući pištolj“.

Moratorij na zločin ne traje duže od dana

A istina je još gora. Moratorij na zločin ne traje duže od dana. Navedimo: „Prema iskazu šire obitelj, Petar Dolničar je 9. svibnja 1945. prisilno odveden iz Teharja u lokalno selo. Tamo je odmah osuđen na smrt: Ivan Dolničar, predsjednik Udruge slovenskih boraca (1990. –  2003.), je kaznu nad svojim bratom izvršio u dvorištu njihove rodne kuće. Važno je dodati da je Petar Dolničar kao domobran pobjegao nakon što nije mogao izvršiti partizanski nalog (Ivana Dolničara) da ubije obitelj Ambrožič (roditelje slovenskog kardinala Alojzija Ambrožiča), a ‘po potrebi’ i njega“.

Pokop mrtvih iz Hude jame je, dakle, civilizacijski čin koji premašuje sve standarde koji su prikladni za titoističku državu. Temelji se na poštovanju boraca (slovenskih, hrvatskih i drugih), a protive mu se oni koji su kult zločina održavali na životu.

U tom se činu Slovenija i Hrvatska vraćaju svojim civilizacijskim korijenima, onomu što se naziva čovječanstvo. To dolazi četvrt stoljeća prekasno (1991.-2016.), što baca veliku sjenu na sve.

Dr. Boštjan Marko Turk, autor članka, profesor je na Sveučilištu u Ljubljani, član HAZUD-a

Autor: prof. dr. Boštjan Marko TURK

ZADNJE VIJESTI