Jurica Galoic/PIXSELL
Jurica Galoic/PIXSELL

‘Bela knjiga’ u kojoj se Hrvatskoj crno piše

Autor: prof. dr. sc. Josip JURČEVIĆ

Zastrašujuće je što se nitko nadležan u sada odlazećoj Vladi nije nimalo uzbuđivao od proljeća ove godine, kada je ministrica dr. sc. Nada Šikić na nizu sjednica Vlade ili u kontaktima s vrhom Vlade, pokušala dići uzbunu zbog skandaloznih otkrića o prijetećem bankrotu državnog proračuna isplatom višegodišnjih dvostrukih mirovina desecima tisuća onih koji za to nemaju nikakvog pravnog osnova

Prije dva tjedna, dok su trajale pregovaračke muke u postizanju saborske većine koja će dovesti novog mandatara Vlade RH, u tjedniku 7Dnevno i potom na portalu dnevno.hr objavili smo članak pod naslovom „Smrtonosna zamka za Plenkovićevu vladu“. U članku su objavljene konkretne činjenice o planskim veleizdajničkim potezima Vlade RH pod vodstvom Zorana Milanovića koja je svoj mandat, u suradnji sa svojim partnerima iz Srbije, potrošila kako bi sljedeći hrvatski državni proračun dovela do bankrota, putem isplate višegodišnjih dvostrukih mirovina desecima tisuća onih koji za to nemaju nikakvog pravnog osnova. Pritom Milanovićeva vlada nije bila nimalo zabrinuta što o tom proračunu doslovno ovisi život milijun i pol hrvatskih građana – umirovljenika i državnih zaposlenika.

 Na ovu najavljenu stravu koja uskoro nastupa, nije niti trepnuo itko od prozvanih ili od odgovornih u tzv. tehničkoj vladi RH, ili u sustavu represivnih državnih tijela, ili u masmedijima. Šutnja Milanovića i njegove družbe o tom skandalu je samorazumljiva, jer su oni apsolutno znali što rade, te su to – kao što smo vidjeli – čak i najavili u službenom „Programu Vlade Republike Hrvatske za mandat 2011.-2015.“ Možda je retorički zanimljivo kako nitko u javnom životu nije to uočio još prije pet godina (2011.) kad je Program objavljen. Vjerojatno takve službene Programe nitko i ne čita, jer se već odavno uobičajilo da se Hrvatskom upravlja mimo programa, zakona i sličnih trica i kučina.

No, ne samo da je zanimljivo, nego je i zastrašujuće što se na to nitko nadležan u sada skončavajućoj Vladi nije nimalo uzbuđivao od proljeća ove godine, kada je ministrica dr. sc. Nada Šikić na nizu sjednica Vlade ili u kontaktima s vrhom Vlade, pokušala dići uzbunu zbog ovih skandaloznih otkrića koja su je dočekala u njenom resoru. Nakon objave članka kontaktirali smo ministricu Šikić te saznali brojne radnje koje je poduzimala i sada poduzima kako bi se u svezi predstojećeg bankrota pokušao pripremiti spas u zadnji čas. Osim toga, izvori upućeni u medijske pozadine skrenuli su nam pozornost da je dio masmedija o ministrici Šikić pisao negativno i banalizirajuće istodobno s njenim zauzimanjem u Vladi glede po Hrvatsku smrtonosnog problema dvostrukih mirovina.

Gosti iz UNHCR-a

Detaljno smo razgovarali i s nekoliko osoba iz drugih državnih resora koje su bile uključene u različita tijela koja su se sastajala s partnerima iz Srbije u svrhu traženja putva kako iznaći i uspostaviti pravni okvir i mehanizme za provođenje pljačke stoljeća iz hrvatskog državnog proračuna. Predočen nam je niz službenih bilježaka i zapisnika s bilateralnih sastanaka na kojima su se u Hrvatskoj i Srbiji sastajale državne delegacije i strukovna radna tijela. Na taj način smo razotkrivali mozaik iznimno zanimljivih i opsežnih dokumenata i saznanja o udruženom hrvatsko-srbijanskom procesu kojem je bio cilj prirediti kakvu-takvu legalizaciju sustavne pljačke hrvatskog proračuna. Temeljem te dokumentacije mogla bi se o tom mozaiku napisati podeblja triler knjiga, ili bi hrvatska pravosudna i sigurnosna tijela mogla do detalja rekonstruirati mrežu aktera i počinjenih nedjela protiv hrvatskih nacionalnih interesa.

U nekoliko zapisnika s bilateralnih srbijansko-hrvatskih sastanaka, u popisu sudionika sastanaka navedeni su i „gosti iz UNHCR-a“, kojima srbijanska i hrvatska strana dostavljaju podatke i dokumente, te se nekoliko puta naglašavalo kako bi u hrvatsko-srbijanske „razgovore trebalo što prije uključiti i zainteresirane umirovljenike iz BiH i Crne Gore“, naravno s istim ciljem – grabljenje novca iz hrvatskog državnog proračuna!

 Pojavljivanje u ovoj priči predstavnika UN-ove agencije za izbjeglice (UNHCR = United Nations High Commissioner for Refugees – Visoki povjerenik UN-a za izbjeglice), bio je znak da je cijela igra oko hrvatskog proračuna u sadržajnom i vremenskom pogledu puno šira, te da se na međunarodnoj razini ne oslanja samo na Međunarodnu organizaciju rada, koja je također jedna od specijaliziranih UN-ovih agencija. Ova pretpostavka se u potpunosti potvrdila provođenjem kratkog istraživanja koje nas je odvelo do saznanja o postojanju složene i cjelovite međunarodne i regionalne institucijske strukture, koja se već četvrt stoljeća intenzivno bavi Hrvatskom, a da u hrvatskim institucijama i hrvatskoj javnosti o tome ne postoje ni odgovarajuća saznanja, niti odgovarajuća svijest.

 Pritom je glavni problem što u Hrvatskoj (za razliku od, primjerice, Srbije) ne postoje odgovarajuće specijalizirane nacionalne znanstvene, civilno društvene i državne institucije koje bi se time bavile i koje bi u toj složenoj i moćnoj međunarodnoj i regionalnoj institucijskoj mreži predstavljale Hrvatsku, te zastupale i štitile hrvatske socijalne i nacionalne interese. Na taj način Hrvatska je ostala tek puki objekt, a ne subjekt tih svjetskih europskih i regionalnih interakcija. Odnosno, Hrvatska je zbog te, nazovimo je, pasivnosti, žrtva ostvarivanja najrazličitijih vanjskih pojedinačnih i složenih interesa, te se s njima suočava tek kad nastupe posljedice, tj. štete koje je nemoguće ili veoma teško spriječiti ako se ne prepoznaju i ne započnu sprječavati u ranom uzročnom razdoblju.

Najočitiji primjer takvog, po Hrvatsku katastrofalnog stanja, je i problem dvostrukih mirovina koji prijeti izravnim bankrotom sljedećeg državnog proračuna, a da upravo odlazeća Vlada RH još nema ni osnovne svijesti o tome što se zapravo događa, te su u općoj poplavi institucijske neodgovornosti bile uzaludne i polugodišnje uzbune koje uporno podiže ministrica Šikić.

Međutim, naše kratko istraživanje pokazalo je da golemi nacionalni problem – s kojim se za sada hrve samo ministrica Šikić i njeno ministarstvo – predstavlja tek dio sustava pregolemih problema koji se valjaju prema Hrvatskoj, a posljedica su nerada, neznanja i neodgovornosti hrvatskog institucijskog sustava. Cijela elaboracija saznanja iz našeg istraživanja neizvediva je u medijskom obliku, pa ćemo se zadržati samo na kratkom opisu djelovanja jedne „male“ srbijanske institucije koja je dio daleko većeg stroja  razaralački usmjerenog prema Hrvatskoj.

Centar za regionalizam

U Novom Sadu u Srbiji, već 18 godina postoji formalno nevladin Centar za regionalizam koji ima šest zaposlenika, a osnovan je –  kako se sami predstavljaju – „sa ciljem da afirmiše i propagira ideju regionalizma u skladu sa savremenim evropskim trendovima i iskustvima. To podrazumeva i stalno zalaganje i stručno obrazlaganje potrebe za demokratizacijom i decentralizacijom Srbije, kao i promovisanje saradnje u regionu, pre svega civilnog društva.

Od 1998. godine, Centar za regionalizam realizovao je veliki broj ekspertskih projekata sa ciljem normalizacije u odnosima i pomirenja između zemalja bivše Jugoslavije, kao i na prostoru Kosova nakon konflikta 1999. godine. Iz naših aktivnosti i projekata, nastala su tri velike regionalne inicijative: ‘Igmanska inicijativa’, ‘Civilni dijalog Kosovo-Srbija’ i ‘Asocijacija multietničkih gradova jugoistočne Evrope – PHILIA’.“

Hladni pogon, projekti, te mnogobrojna i raznovrsna djelovanja ovog Centra obilno se financiraju iz brojnih i različitih srbijanskih, regionalnih, EU i ostalih svjetskih izvora (Fond braće Rockefeller, Balkanski fond za demokratiju, USAID,  Misija OSCE-a, Fondacija Fridrih Ebert, Fondacija Konrad Adenauer, Demokratska komisija Američke ambasade u Beogradu, Freedom House, Švicarska ambasada u Beogradu, Europska komisija itd.). U projekte i inicijative su, osim zaposlenika Centra, često uključene brojne srbijanske, regionalne, EU i UN institucije, te mnogobrojni projektni stručnjaci. Naravno, u Hrvatskoj ne postoji institucija sličnog profila, ali prema potrebama u projekte i koncepciju srbijanskog Centra uključuju se (prema odabiru Centra) pojedinci i različite institucije iz Hrvatske.

Igmanska inicijativa

 Za hrvatski problem s dvostrukim mirovinama i svim drugim još težim problemima koji se iz Centra već godinama pripremaju i valjaju prema Hrvatskoj, posebno je važna tzv. „Igmanska inicijativa“ koja je pokrenuta 2000 godine. „Inicijativa“ samu sebe u svojem djelovanju najčešće predstavlja kao nevladinu regionalnu organizaciju ili koordinaciju brojnih nevladinih organizacija iz „regiona“, tj. iz Srbije, Crne Gore, BiH i Hrvatske.

Vrste, akcije, projekti, programi, dokumenti, te drugi javni istupi i očitovanja „Inicijative“ su tematski veoma mnogobrojni, intenzivni i raznovrsni (od politike i sigurnosti do kulture, športa i zabave). Sudionici u njihovim djelovanjima su također raznovrsni i mnogobrojni: od čelnika europskih institucija, bivših i sadašnjih predsjednika država (uključujući Mesića i Josipovića), kulturnjaka i drugih veoma poznatih i promoviranih javnih osoba.

Budući da se radi o formalno nevladinoj organizaciji, može se reći  da je utjecajnost „Igmanske inicijative“  gotovo nevjerojatnih razmjera, kako prema pokazateljima koji se odnose na sudionike akcija, tako i prema učestalosti medijskog pojavljivanja i utroška velikih projektnih sredstava. To, kao i kratki podaci koje smo naveli o Centru, koji neposredno stoji iza „Igmanske inicijative“, upućuje na zaključak da je ova formalno nevladina „Inicijativa“, zapravo, instrument pomoću kojeg se ostvaruju različiti moćni i na njih prikvačeni (geo)politički, sigurnosni, gospodarski i identitetski interesi. Nažalost, po svemu se čini da među tim prikvačnim interesima nema hrvatskih interesa, te da sve skupa čak niti ne percipiraju hrvatske političke, sigurnosne i ostale institucije kojih bi se to trebalo itekako ticati. No, to je daleko šira tema.

Hrvatska javnost će koncepciju, kakvoću, pozadine i dosege planova i djelovanja Igmanske incijative, u svakom pogledu, ponajbolje moći prepoznavati iz jednog jednostavnog podatka, a taj je da je kopredsjednik „Inicijative“ za Hrvatsku – Zoran Pusić.

Bela knjiga za uski krug ciljanih osoba

Godine 2012., Centar za regionalizam i Igmanska inicijativa objavili su na srpskom i engleskom jeziku knjigu naslova „BELA KNJIGA – o statusnim i imovinskim pitanjima građana, nastalim kao rezultat dezintegracije Jugoslavije u zemljama potpisnicama Daytonskog sporazuma s preporukama za njihovo rešavanje“. Izdanje knjige na srpskom tiskano je u sto primjeraka, a isto tako i izdanje na engleskom jeziku, što znači da su „Bela knjiga“ i „White Paper“ namijenjene i uručene uskom krugu ciljanih osoba.

 Budući da je riječ o ekspertnoj „elaboraciji preostalih otvorenih pitanja između zemalja Daytonskog sporazuma – Statusna i imovinska pitanja građana“, jasno je da su primjerci knjige uručeni međunarodnim i „domaćim“ (srpsko-hrvatskim) moćnim osobama koje donose odluke o tim pitanjima. O ozbiljnosti i moći ovih ekspertnih elaboracija, svjedoči i podatak da je taj istraživački projekt „finansiran od strane Europske unije“, te da su u knjigama po svim pitanjima posebno uokvirene „Preporuke“, a to znači da se zapravo radi o „Direktivama“ (iz pojmovnika EU-a) koje su u proceduri provođenja i koje se namjeravaju do kraja provesti.

I tu, na koncu ovoga članka, dolazimo do početka hrvatskog problema kojeg smo otvorili prethodnim i ovim člankom – bankrot sljedećeg hrvatskog proračuna. No, i to je manji dio problema, jer u „Beloj knjizi“ su i druge po Hrvatsku jednako crne „Preporuke“ („Direktive“) koje se odnose na niz ostalih „statusnih i imovinskih pitanja“ više desetaka ili stotina tisuća osoba s kojima (u Srbiji, Hrvatskoj, BiH i Crnoj Gori) upravlja Srbija prema koncepciji koju su kreirali njihov Centar i njihova Inicijativa.

Cijela ova lavina je materijalno (novčano i na druge imovinske načine) usmjerena na dugoročno pustošenje hrvatskog proračuna i druge hrvatske imovine, te na sve druge nematerijalne učinke (od političkih i sigurnosnih do percepcijskih i identitetskih) koji, zapravo, potpuno izokreću uloge agresora i žrtve iz događanja 1990-ih godina na „prostoru bivše Jugoslavije“.

U hrvatskim medijima je najavljeno kako će do sljedećeg tjedna započeti djelovanje novog saziva Sabora i članova Vlade RH. Možda će do tada netko od njih pročitati „Belu knjigu“, te progledati i početi državnički djelovati…

Autor: prof. dr. sc. Josip JURČEVIĆ

ZADNJE VIJESTI