Dusko Jaramaz/PIXSELL
Dusko Jaramaz/PIXSELL

Što su u stvari operacije Maestral i Južni potez zbog kojih iz RS prijete uhićenjima?

Autor: Dražen Krajcar

Operacija Južni potez bio je definitivni kraj ideji Velike Srbije i poraz srpske vojske u ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Samo politička odluka međunarodne zajednice spriječila je potpuni vojni poraz Srba što bi defenitivno izmijenilo sliku današnje BiH

Nakon najnovijeg „hladnog tuša“ iz BiH, točnije Republike Srpske, o podizanju, ili njihovom aktiviranju, optužnica protiv hrvatskih generala (Krstičević, Gotovina, Kotromanović…) spominje se da se one odnose na ratne zločine počinjene u operacijama Maestral i pogotovo Južni potez. Zato ćemo ukratko opisati navedene operacije koje su izvršile združene snage HV-a, HVO-a i Armije BiH, a koje su definitivno slomile san o Velikoj Srbiji.

Obje operacije izvršene su nakon Splitskog sporazuma koji su potpisali predsjednici RH Franjo Tuđman i BiH Alija Izetbegović 22. srpnja 1995. Ovim dokumentom oružanim snagama RH formalno omogućeno korištenje teritorija BiH u svrhu zajedničke borbe protiv oružanih formacija RS. Dogovoreno je zajedničko i koordinirano djelovanje hrvatskih i bošnjačkih snaga, a potpisivanju sporazuma posredovao je tadašnji turski predsjednik Demirel, uz blagoslov iz Washingtona. Sporazum je potpisan nekoliko tjedana nakon operacije Oluja te odbijenog protunapada srpske vojske iz pravca Drvara pri čemu su HV i HVO zauzele dodatni teritorij prema Drvaru.

Operacija Maestral

Operacija Maestral trajala je od 8. do 17. rujna 1995. godine. Zapovjednici akcije s hrvatske strane bili su Ante Gotovina, Ivan Korade i Anton Luburić, dok au Armiju BiH predvodili Atif Dudaković i Mehmed Alagić. Cilj operacije bio je potiskivanje srpskih snaga dalje od Grahova, Glamoča i Kupresa te prodor Armije BiH s bihačkog područja prema Sanskom mostu i iz srednje Bosne prema Kotor Varošu. Nakon jedanaest dana žestokih borbi operacija je uspješno završena oslobađanjem područja širokog 100 i dubokog 25 kilometara. Između ostalih, oslobođeni su gradovi Drvar, Šipovo, Jajce, Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa i Ključ te nekoliko strateški važnih prijevoja i cestovnih komunikacija. Između HV-a i glavnog srpskog uporišta Banja Luke ostao je još samo Mrkonjić Grad.

Hrvatsko-bošnjački udar Republici Srpskoj oduzeo je dio teritorija i donio na tisuće izbjeglica, koje su se u kolonama slijevale prema Prijedoru i Banja Luci. Skoro u potpunosti razbijen je 2. Krajiški korpus VRS i natjeran u bijeg. Moral Srba pao je na niske grane, a u Banja Luci i diljem Republike Srpske zavladala je panika.

Operacija Južni potez

Niti mjeseca dana kasnije uslijedio je novi udar snaga HV-a i HVO-a koji je za cilj imao odbaciti srpske snage iz područja Mrkonjić Grada, Podrašničkog Polja i HE Bočac te staviti pod nadzor putove koji vode prema Banja Luci. Također akcija je trebala oslabiti pritisak na 5. i 7. korpus Armije BiH nakon nekoliko uspješnih operacija srpskih snaga prema Bosanskom Novom i Ključu na sanskoj bojišnici.

Ova akcija nazvana je operacija Južni potez, a trajala je od 8. do 15. listopada 1995. Hrvatski stožer vodili su generali Ante Gotovina, Rahim Ademi i Ljubo Česić-Rojs, dok zapovjednici na terenu bili Damir Krstičević, Ivan Korade, Miljenko Filipović, Zlatan Mijo Jelić, Željko Glasnović i drugi.

bih

Već drugog dana akcije hrvatske snage oslobodile su Mrkonjić Grad te izbile na planinu Manjaču. Na žalost, tijekom tih borbi poginuo je brigadir Andrija Matijaš Pauk, načelnik stožera brigade i legendarni zapovjednik tenkista 4. gardijske brigade (njemu u čast Mrkonjić Grad nakratko je imao ime Matijaševo). U nastavku operacije hrvatske snage dolaze na 23 km od Banja Luke.

Istovremeno, Armija BiH napreduje dolinom rijeke Sane prema Sanskom Mostu, koj je osvojen 11. listopada, i dolazi nadomak Prijedoru. Dio akcije u odgovornosti bošnjačkih snaga zvao se Sana ’95.

Tijekom operacije Južni potez oslobođeno je područje ukupne površine 800 kvadratnih kilometara, a Banja Luka se našla u dometu hrvatskog topništva. Uz to, osvajanje HE Bočac imalo je dalekosežan psihološki utjecaj na eventualno dalje napredovanje HV-a, HVO-a i Armije BiH prema Banja Luci. Naime, ta hidroelektrana opskrbljivala je Banja Luku električnom energijom. Vrh bosanskih Srba bio je u strahu i panici jer bi padom Banja Luke praktički pala i cijela Republika Srpska.

Visoka politika i Dayton

No, u sve se umiješala tzv. visoka politika međunarodne zajednice koja je bila sklona da Banja Luka ostane u srpskim rukama. Za to su iznosili dva argumenta: padom glavnog srpskog uporišta u BiH pokrenula bi se nova izbjeglička kriza, koja bi mogla prisiliti vojsku tadašnje SR Jugoslavije da se izravno uključi u rat, a propao bi i plan Richarda Holbrooka o podjeli BiH na principu 51 % Federaciji, 49 % RS. Stoga počinje intenzivan pritisak međunarodne zajednice, prvenstveno na predsjednika Tuđmana, da se operacije zaustave. Išlo se tako daleko da se prijetilo i napadom NATO zrakoplovstva na HV i HVO. Prema kasnijem svjedočenju tadašnjeg veleposlanika SAD-a u Hrvatskoj Petera Galbrighta, zaustavljanje hrvatskih snaga pred Banja Lukom bio je  plod je izravnog angažmana najviših krugova američke diplomacije i vojske.

Operacija Južni potez bio je definitivni kraj ideji Velike Srbije i poraz srpske vojske u ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Samo politička odluka međunarodne zajednice spriječila je potpuni vojni poraz Srba što bi defenitivno izmijenilo sliku današnje BiH. Mjesec dana kasnije predsjednici Tuđman, Izetbegović i Milošević u SAD-u postigli su, danas već zloglasni, Daytonski sporazum koji je službeno potpisan u Parizu 14. prosinca 1995. godine. Njime je rat u BiH okončan, a srpska strana kao „nagradu“ za svoja zlodjela dobila je 49 % teritorija i državu u državi. Bošnjaci su dobili više-manje što su htjeli, a najgore su, naravno, prošli Hrvati koji su marginalizirali unutar Federacije BiH i bez gotovo ikakvih prava u RS. Hrvatski položaj u BiH godinama je sve gori, a bilo kakva traženja jednakopravnosti doživljavaju se kao pokušaj razbijanja kao Federacije tako i cijele BiH.

Zato danas i imamo situaciju da srpska strana prijeti uhićenjima zbog nekakve imaginarne zapovjedne odgovornosti dok muslimani mudro šute i likuju nadajući se da će Hrvati u BiH od konstruktivnog naroda definitivno spasti na položaj manjine.

U prijavi iz Republike Srpske, kako piše Telegram, stoji da je nakon povlačenja HV, HVO i Armija BiH, tijekom siječnja i veljače 1996. godine, na području Mrkonjić Grada, Šipova, Drvara i Ključa pronađeno 358 tijela civilnih žrtava i pripadnika Vojske Republike Srpske. Navodi se da je zločin nad civilima počinjen radi odmazde zbog pogibije Andrije Matijaša Pauka, a prvookrivljeni je Damir Krstičević, aktualni ministar obrane RH, koji je u drugoj polovini 1995. godine, periodu na koji se prijava i odnosi, bio zapovjednik 4. gardijske brigade.

Autor: Dražen Krajcar

ZADNJE VIJESTI