Pixabay
Pixabay

ŠTO STE UČINILI S MOJIM OCEM? Hrvatskog bojnika u bolnici našla zavezanog, opečenog vrućom vodom, žednog, u ranama, OTROVANOG KLAVOCINOM!

Autor: S. Vučković

"Ustanovljeno je da je doslovno otrovan prevelikom količinom klavocina kojeg su mu davali više od 25 dana, zbog te upale urinalnog trakta kojeg je tamo zaradio. Moj otac, hrvatski branitelj, to nije zaslužio", dio je šokantne ispovijesti kćeri oboljelog branitelja.

Kćer teško oboljelog hrvatskog branitelja, bojnika HV-a, nije imala drugi izlaz osim obratiti se Udruzi hrvatskih pacijenata i to zbog slučaja teškog zanemarivanja njenog oca koje, sudeći po opisu, graniči sa zlostavljanjem.

Upravo zbog ovog slučaja kontaktirao nas je predsjednik Udruge hrvatskih pacijenata Mario Drlje:

– Na naš dopis o ovom slučaju od 18.1.2017.god. još nitko nije reagirao i pomogao oboljelom bojniku HV-a. Samo je ministar Kujundžić uputio dopis o očitovanju i to na znanje dostavio obitelji. Još nikakve konkretne pomoći oboljeli i obitelj nisu dobili…nitko ih nije nazvao i pitao kako im mogu pomoći…. Na zamolbu kćerke oboljelog bojnika HV-a šaljemo zdravstvenoj vlasti otvoreno pismo. Imena smo zbog otvorenog pisma izostavili, ali kćer hrvatskog branitelja spremna je javno govoriti – stoji u dopisu Udruge hrvatskih pacijenata koje u privitku sadrži i prilično šokantno pismo koje su dobili od kćerke teško bolesnog branitelja:

SOBA PUNA GOLUBOVA, OTAC ŽEDAN, ZALIVEN KUPIĆOM VODOM

“Moj otac je umirovljeni hrvatski branitelj, bojnik Hrvatske vojske . Pretrpio je teški moždani udar 17.10. 2013.g. Ležao je na odjelu intenzivne neurologije na X……. , 6 dana, tadašnji voditelj odjela dr. X….. Y…nam je u to vrijeme rekao da je to gotov slučaj i da neće preživjeti i da što očekujemo da nam kaže… Divan pristup jednog liječnika. Da bi nakon 6-tog dana, ponestalo kreveta na odjelu intenzivne, pa su mi oca u vrijeme posjeta, bez ikakvog objašnjenja samo očupali sa aparata i odgurali na prvi kat odjela neurologije , tamo gdje čovjeku na rubu života i smrti nije bilo mjesto. Tadašnji voditelj neurologije dr. X je odredio da mu hitno treba krevet a moj otac je očito bio višak..

U njihove međusobne netrpeljive odnose ne ulazim, mada je bilo jako poznato da se njih dvojica ne podnose. Da li se radi o ljudskoj – liječničkoj taštini, ne znam. Uglavnom, otac mi je bio smješten na prvom katu , na Y….., zavezan za krevet, sa stolićem na kojem se nalazila voda i potrepštine, sa desne strane koja mu je bila potpuno oduzeta. Dakle- teoretski potpuno nemoćan čovjek nije mogao doći ni do vode. Ja sam ga sama premjestila. Ispod prozora je tada bilo gradilište, balkon širom otvoren , a golubovi su ulazili i izlazili iz te sobe. Kao u hororu….

Sestre koje ga nisu mogle razumjeti jer zbog moždanog udara nije razgovjetno govorio, a tražio je vodu, su ga držale vezanim jer im je djelovao kao luđak, a svi ostali su u sobama bili pokretni. Dakle, očito je da nije bio spreman za taj odjel. Sestrama je bilo najlakše zavezati čovjeka kojeg nisu mogle razumjeti, manje im je smetao. Čast iznimkama, ali 90% sestara nema nit volje , nit vremena nit strpljenja brinuti se o pacijentima. Nebrojeno puta sam ga našla oznojenog u majci ili pidžami koja bi se oznojila i osušila na njemu.

ZBOG NEUREDNOG MIJENJANJA KATETERA – INFEKCIJA

Ulizivala sam se sestrama , no ni to nije baš pomagalo… Čast iznimkama. Al jadan je sustav u kojem morate potkupljivati medicinske sestre i moliti ih da čine svoj posao. Znam da im je teško i da su potplaćene- neke – dok neke ne zaslužuju ni ono što dobiju.  Al bolesnici im nisu za to krivi. Liječnik koji je vodio mog oca na tom odjelu dr. X, je u mjesec dana mog oca vidio ravno 2 puta. Otac mi je dobio i infekciju urinarnog trakta od neurednog mijenjanja katetera, jer je ležao mjesec dana tamo. Taj dr. mi je rekao da mogu biti sretna što nije dobio upalu pluća ili umro , jer da se i to događa. Mogla bih napisati knjigu o njihovom aljkavom radu, bezvoljnosti, površnosti….ali nikad se ne zna da li ćemo opet potpasti u njihove ruke…

OTROVAN PREVELIKOM DOZOM KLAVOCINA

Nakon što su ga otpustili sa odjela neurologije, i nakon što je stigao kući , završio je na hitnoj pomoći, gdje je proveo cijeli dan do iza ponoći, kada je nakon pretraga i pustih snimanja pluća, unutarnjih organa( ja i brat smo oca gurali na kolicima na taj odjel i vraćali ga nazad sa snimanja, jer nije bilo dovoljno osoblja). Dakle ustanovljeno je da je doslovno otrovan prevelikom količinom klavocina kojeg su mu davali više od 25 dana, zbog te upale urinalnog trakta kojeg je tamo zaradio.

Da dalje ne nabrajam, jer je sve skupa jako žalosno, na dan kad su mi oca otpustili sa neurologije, sestre su nas poslale da izađemo iz sobe dok nešto ne obave. Ispod pelena za odrasle je imao rane, u biti opekotine izazvane polijevanjem vrućom vodom. One su to mazale nekakvom kremom- mašću, da mi ne primjetimo. Toliko o većini sestara…..” samo je dio šokantnog pisma kćeri hrvatskog branitelja koja se u nastavku pita:

TO HRVATSKI BRANITELJI NE ZASLUŽUJU

“Mene samo zanima kakva su prava jednog hrvatskog branitelja, bolesnog čovjeka, sada  invalida, ovisnog o tuđoj pomoći. Ponosim se i dičim svojim ocem, a sram me je bahatluka i bezosjećajnosti društva u kojem živimo. Ne prosimo ništa ali smatram da se na bolesnima ne smije štediti. To hrvatski branitelji nisu zaslužili. Zaslužili su pravo na pošteno liječenje”, zaključuje dok čeka da netko reagira na otvoreno pismo koje je Udruga hrvatskih pacijenata odaslala na adrese zdravstvenih institucija.

Autor: S. Vučković

ZADNJE VIJESTI