Zarko Basic/PIXSELL
Zarko Basic/PIXSELL

Podižem tužbu protiv Hasanbegovića i Ministarstva kulture!

Autor: 7Dnevno

Među 70-ak pisaca koji su dobili ovogodišnje književne stipendije za poticanje stvaralaštva ni ovaj puta nema jednog od plodnijih i čitanijih pisaca, Želimira Hercigonje, a dobitnice su, recimo, dvije osobe koje još nisu objavile ni retka

Želimir Hercigonja, jedan od plodnijih i čitanijih hrvatskih pisaca za djecu i mlade, tužit će idući tjedan Ministarstvo kulture i ministra Zlatka Hasanbegovića! Prije mjesec je dana najavio upravo sa stranica naših novina da će, ne dobije li ove godine državnu potporu za književno stvaralaštvo, svoje pravo pokušati ostvariti u sudnici, kad već ne može, kako kaže, punih deset godina u nepoštenoj, netransparentnoj proceduri četiri, pet umrženih stručnih povjerenstava što razdijeljuju sav nemaleni državni novac koji Ministarstvo kulture namijenjuje knjigama odnosno književnicima.

„Čekao sam objavu odluke kome je Povjerenstvo za dodjelu novčanih poticaja za književno stvaralaštvo namijenilo tzv. stipendije za 2016. Poticaje je izborilo sedamdesetak pisaca i prevoditelja, koji će podijeliti 1.617.000 kuna. Moje se ime ni ovaj puta nije našlo na popisu dobitnika novčane potpore, za razliku od nekih ne književnih marginalaca, nego pisaca bez ijedne objavljene knjige! Ponavljam, mojih je pet knjiga u lektiri za osnovnoškolce, među 10 sam najposuđivanijih živućih hrvatskih pisaca, napisao sam i objavio 25 knjiga, a nikada otkako se u posljednjih 10 godina prijavljujem, nisam dobio novčani poticaj za svoje stvaralaštvo!“, kaže Hercigonja koji nije dočekao da ga ministar Hasanbegović primi na razgovor, pa će se, kaže rado s njime vidjeti i rukovati u sudnici.

„Amenovanjem, odnosno potvrđivanjem nove nakaradne odluke Povjerenstva o dodjeli potpora za 2016. godinu, ministar Zlatko Hasanbegović je pokazao da nije dorastao vođenju ministarstva. U prethodna sam ga dva mjeseca u tri navrata u pisanoj formi obavijestio o netransparentnosti dodjela književnih potpora. To povjerenstvo, po mom mišljenju, nikad ne određuje sam ministar već mu sastav sufliraju tobožnji znalci iz Sektora za književno-nakladničku i knjižničku djelatnost, a on ga vjerojatno samo verificira i potpisuje. Recimo, član Povjerenstva Ivan Sršen relativno je slabo poznat urednik, a zanimljivo je da u svome vlasništvu ima literarnu agenciju za zastupanje pisaca. Pa tako Sršen zastupa neke od eminentnih hrvatskih pisaca na inozemnom tržištu. Dakle, radi se o privatnom biznisu, kojeg, zanimljivo, izdašno sufinancira Ministarstvo kulture. Osim toga, Sršen se bavi i nakladništvom, ima svoju izdavačku kuću, pa dobiva novčane potpore za objavu knjiga, a kasnije, kad ih objavi, dobiva i novac za njihov otkup. Bez ikakve dvojbe, Sršen je u očiglednom sukobu interesa, jer jasno je da će prigodom odluke o dodijeli stipendije piscima on zastupati ‘svoje’ autore. Ali priča o Sršenu samo je kap u moru u odnosu na mnoštvo ljudi koji su na takav ili sličan način interesno vezani za Ministarstvo kulture i godinama ga koriste kao kravu muzaru“, kaže Hercigonja pa objašnjava motive i osnovu tužbe.
„Smatram da sam cijelim svojim književnim stvaralaštvom koje traje više od 18 godina i nakon mnoštva objavljenjih knjiga te svih priznanja koja sam dobio, zaslužio stipendiju. Posebno sam ponosan na jedno od mojih najvećih priznanja što mi ga je dodijelila Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, izdavši mi prije 10-ak godina potvrdu da moja knjiga ‘Kjel – crna labud ptica’, predstavlja hrvatsko nacionalno i kulturno blago. Dakle, to što sam 10. najposuđivaniji pisac u Hrvatskoj prema recentnim podacima, a u zadnjih sedam godina sam permanantno među 20 najposuđivanijih hrvatskih živućih pisaca, to je referenca koju nije potrebno komentirati. Baš kao ni činjenicu da me djeca u knjižnicama diljem zemlje posuđuju više nego ‘Harryja Pottera’ glasovite J. K. Rowling“, podvlači Hercigonja, ali kaže da mu je neukusno i deplasirano govoriti o samome sebi, pa izvlači dio recenzije o njegovom stvaralaštvu, a koje potpisuje prof. dr. sc. Dubravka Težak, najveći živući poznavatelj dječje književnosti u Hrvatskoj.

„Njegove su bajke riznica ljepote čudesnog svijeta što ga gradi mašta. Svojim bajkama Hercigonja u djeci može razbuditi osjećaj za lijepo i pomoći im da sami znaju otkriti ljepotu u svemu što ih okružuje. Njegov izraz karakterizira bogatstvo pjesničkih slika i lijep jezik, zahvaljujući promišljeno izabranim riječima i osjećaju za sukladan poredak. U suvremenoj literaturi za djecu nećemo pronaći mnogo pisaca tako raskošnoga jezičnog izraza, a upravo je za malu djecu najvažnije da čuju dobru riječ i rečenicu“, piše prof. dr. sc. Dubravka Težak.

„Već samo letimičnom provjerom moja je kolegica Maja Brajko Livaković, koja isto tako stvara 15-ak godina, lektirni je pisac i dosad nije ni jednom dobila stipendiju, ustanovila da je u posljednjih pet godina (od 2012. do 2016.) u čak tri navrata potporu dobilo četvero pisaca, što je protivno propisima. Naime, kad jednom dobiješ novčanu potporu ministarstva ne možeš ju zatražiti iduće dvije godine! Zatim, dvije ovogodišnje dobitnice novčane potpore nemaju dosad objavljenu ni jednu jedinu knjigu! Čak ni neka dva, tri značajnija retka, jer bi tada makar uvažena profesorica Težak imala o njima neku spoznaju. Kad je prije 10 godina ustanovljen natječaj za davanje potpora za poticanje književnoga stvaralaštva u odredbama natječaja je stajalo te i dalje stoji, da će članovi povjerenstva prilikom dodjeljivanja potpora u bitnome voditi računa i o prethodnom umjetničkom stvaralaštvu pisaca koji traže stipendije. Pitam uvažene članove povjerenstva, što su ove dvije autorice, a dobitnice državne potpore, ponudile na uvid? Kakvo je njihovo prethodno stvaralaštvo?“, smireno se pita Hercigonja, pa objašnjava da je uvjet za primanje u Društvo hrvatskih književnika ili Hrvatsko društvo pisaca minimalno dvije objavljene knjige i to ne u vlastitoj nakladi.

„Pa ako ne možeš biti primljen u umjetničko društvo, kako se onda možeš natjecati za umjetničke stipendije!?“, upozorava Hercigonja, inače pravnik po obrazovanju i zanimanju.

Ne smatra da je to što je (i) ove godine izostavljen s popisa onih koji će tri odnosno šest mjeseci primati 5000 kuna neto kao poticaj svome stvaralaštvu svojevrsna kazna za njegovo javno istupanje u kojem je prozivao „kontaminirano povjerenstvo izrazito loše bivše ministrice Andreje Zlatar Violić“.
„Ja sam 2005. godine otvoreno napao tadašnjeg HDZ-ova ministra kulture Božu Biškupića, zauzimajući se za bolju percepciju i status hrvatske dječje knjige. Odmah sam kažnjen tako da je ministarstvo srezalo praktički na nulu otkup mojih knjiga tih godina, a pisao sam u to doba dvije, tri knjige godišnje za različite nakladnike. Ovo je samo nastavak jedne netransparentne priče umreženih, uvijek jednih te istih pojedinaca.“

I ove su godine, unatoč čak sedam dodijeljenih potpora, dječji pisci prošli kao bosi po trnju. Većinu stipendija, njih 50-ak odnijeli su pisci za odrasle, a 15-ak prevoditelji.

„U razvijenim zemljama zapada ne postoje podjele na pisce za odrasle i za djecu, već postoje samo pisci, tj. književnici. Da je kojim slučajem živa svjetski poznata autorica ‘Pipi Duge Čarape’ Astrid Lindgren i da stvara u Hrvatskoj, vjerojatno bi i nju minoriziralo naše velepovjerenstvo i uvaženi ministri, i oni otprije i ovaj danas“, govori Hercigonja, pa objašnjava koji mu je cilj „ratovanja“ s ministarstvom.

„Manje je bitna moja stipendija, koju sam i te kako zaslužio, bitnije mi je da ministar kulture, ma tko god on bio, te njegove stručne službe iznjedre pravilnik o dodjeli potpora kojim će se prvenstveno odrediti godišnje kvote potpora: 20 za dječje pisce, 30 za pisce za odrasle, a 10 za prevoditelje. Pravilnikom bi trebalo utvrditi da se onaj tko nema minimalno objavljene barem dvije knjige, i to ne u vlastitoj nakladi, ne može javiti na natječaj za dobivanje potpore.“

Prije podizanja tužbe protiv Zlatka Hasanbegovića i njegova ministarstva Želimir Hercigonja javno poziva ministra da revdira popis dobitnika ovogodišnjih književnih stipendija, jer on za to ima ovlasti.

„U suprotnom ide tužba! Iako neki smatraju da je ‘moj slučaj’ teško utuživ, ja kao korporativni pravnik koji 20 godina radi tužbe iz radnog i trgovačkog prava, smatram da postoje objektivni kriteriji vrsnosti nečijeg umjetničkog stvaralaštva prema kojima sud može zaključiti da su nečija prava povrijeđena te da je netko, u ovom slučaju ja, zaslužio da barem jednom, ako ne i više puta, dobijem državnu stipendiju. Druga uporišna točka moje tužbe je diskriminacija dječjih pisaca u odnosu na pisce za odrasle“, optimističan je Želimir Hercigonja u ishod utakmice u sudnici.

Autor: 7Dnevno

ZADNJE VIJESTI