social media

Sretna vam nova, paranoična 2016. godina

Autor: Marcel Holjevac

Terorizam. Strah i paranoja na zapadu, to je ono čime je počela 2016. godina, i ako možemo išta s relativnom sigurnošću predvidjeti, to je da će ovu godinu i više nego prethodnu obilježiti strah. Zapadna Europa više nije poželjno mjesto za život, ona je tek bogata starica na samrti, bez moralne snage i autoriteta.

Prijestolnica svjetla bez vatrometa, Crveni trg bez turista, kaže prvi naslov koji mi je zapeo za oko. Proslavu Nove godine obilježila je paranoja: pitanje nije bilo hoće biti terorističkih napada, pitanje je bilo gdje i kad. Siječanj 2015: od 7. do 9. u Parizu je ubijeno 17 ljudi u ime Alaha, plus tri napadača, 22 ranjena: Charlie Hebdo. Osmog istog mjeseca, Boko Haram u Nigeriji ubija 200 ljudi: Baga masakr. Idućeg dana, opsada Porte de Vincennesa, predgrađe Pariza. Islamist Amedy Coulibaly ubija četiri Židova, prije nego i sam bude ubijen. Odmah idućeg dana, desetog: Tripoli, Libanon, Jabal Mohsen se raznio ubivši devet i ranivši trideset. Stotine mrtvih spriječene samo herojskim činom oca sedmero djece koji se bacio na drugog samoubojicu, žrtvovaši sebe. Odgovornost je preuzeo Nusra front, protivnici Isila koje podupire – zapad! Dva tjedna kasnije 44 mrva na Sinaju. A nismo došli ni do kraja siječnja! Gdje su tek ostali mjeseci u godini? Samo u Europi i SAD, redali su se Kopenhagen (veljača, dvoje mrtvih u islamističkom napadu) , pa opet Francuska (travanj, jedna žena ubijena u osujećenom napadu islamista na crkvu), pa Zvornik u istom mjesecu, pa Teksas u svibnju, odrubljivanje glave i nabijanje iste na tvorničku ogradu u Lyonu u Francuskoj u lipnju, napad na vlak Amsterdam Pariz s pet mrtvih, i tako dalje: najkrvaviji je bio napad u Parizu. To su samo islamistički napadi u Europi i SAD u prvoj polovici prošle godine, da ne nabrajamo dalje. Većina ih se dogodila u zemljama poput Iraka, Afganistana, ili Nigerije, zemalja o kojima malo znamo i nije nas briga. A gdje su sva ona silovanja po ulicama zapadnih gradova, ubojstva vlastitih kćerki “iz časti”, jer su obeščastile obitelj time što se recimo nisu htjele udati za 40 godina starijeg muškaraca koji već ima dvije žene kojeg im je namijenila obitelj, gdje su svi oni opljačkani i pretučeni domicilni europljani na ulicama gradova koji su nekoć pripadali njima, koje su njihovi preci stvorili i sagradili gradeći ujedno i zapadnu civilizaciju, da bi danas njihovim ulicama divljali doseljenici iz džungle Afrike, maloazijske pustinje, i pećine u planinama Afganistana.

A sad se vratimo dočeku Nove godine: Pucnjava u Francuskoj, gdje se terorist autom pokušao zabiti u vojnike koji su nadzirali džamiju. Pucnjava u Tel Avivu, dvoje mrtvih. Panika i evakuacija u Münchenu: bombaši su planirali na Novu godinu dignuti u zrak dvije željezničke stanice, što je osujećeno, za sad. Šest osoba je pod istragom. Za sad nije poznato jesu li stigli business klasom ili preko Opatovca. Zbog straha od terorizma, nekoliko je velikih svjetskih gradova pod posebnim mjerama sigurnosti, a proslave Nove godine na otvorenom otkazane. Tradicionalna proslava Nove godine u Parizu ove godine, kako javljaju mediji, “skromnija i uz jake mjere sigurnosti”, što je samo ljepši način da se kaže da ljudi žive pod fašističkim paranoičnim režimom, gdje je svatko svakom sumnjiv, gdje nitko nigdje nije siguran, i gdje se svi zatvaraju u svoje kuće. Zbog terorističkih prijetnji vatromet je otkazan i u Bruxellesu, prijestolnici Belgije  i prijestolnici europskog islamizma, sjedištu Europske unije ali i sjedištu ISIL-a za Europu, a u ponedjeljak je objavljeno da će Crveni trg u Moskvi, na kojem se tradicionalno dočekuje nova godina, biti zatvoren. Rusi imaju razloga vjerovati da će biti meta napada.

Pred desetak dana u Sarajevu je uhićena skupina muslimana koji su početkom planirali smrtonosni napad na samu Novu godinu ciljem ubojstva što većeg broja ljudi. A panika je izbila i u New Yorku i Bostonu zbog – anonimnog telefonskog poziva, dojave, iz BIH! Mi danas živimo u svijetu gdje anonimna dojava, bez ikakvih dokaza, može blokirati život u milijunskom gradu, u svijetu u kom paket slučajno zaboravljen u taksiju ili na stanici može na ulice poslati stotine policajaca! Bezbrojni dočeci su otkazani jer se ljud ne usuđuju izaći iz kuće! Naslov u novinama danas kaže “Zbog ISIL-a Stavros i Grdović ostali kući”, a dočeci na kojima su trebali pjevati su otkazani.  Ovo nije svijet u kakvom sam ja odrastao, donekle civiliziran i organiziran. Zapadom caruje strah i kaos, i ma koliko se svi pravili da je sve u redu i tješili se da ćemo “pobijediti terorističku prijetnju”, svi znamo da nećemo. Islam se infiltrirao u Europu, on je tu i tu će i ostati. I dok god je Islama u Europi, bit će i terorizma. Jer, islam je neprijateljski spram kršćana otkad postoji, nikad to nije prestao biti, niti će ikad prestati.

I dok ovo pišem, vidim – Qamishli, grad u Siriji, napad u restoranu, tridesetak ubijenih. Cilj je ionako već postignut, iako zapad to odbija priznati. Zapad živi u strahu. Zapad više nije slobodan, zapad više nije mjesto kakvo je bio, oaza relativne sigurnosti, gdje možete, za razliku od trećesvjetskih rupčaga, navečer izaći bez straha da će vas tko priklati ili opljačkati, gdje možete djecu pustiti naveče van bez straha da se neće vratiti ili da će ih netko silovati. Zapad je odbacio vrijednosti na kojima je sagrađen, u ime ideologija i pokreta 21. stoljeća, a one su donijele tek teror na naše ulice i ništa drugo. Mi vjerujemo da islamisti dolaze iz Sirije, ali istina je da su oni već davno došli i iz Sirije, i Iraka, i Afganistana. Oni su tu. I ne samo to, vodeće osobe salafističke i vehabijske scene u, primjerice, Njemačkoj, nisu nikakvi Arapi koji su dolutali ovdje tko zna kako i odakle, to su rođeni Nijemci, njemačkog porijekla, njihovi su preci bili kršćani još od srednjeg vijeka, kad su barbari u teutonskim šumama, krajem “mračnog srednjeg vijeka”, prihvatili kršćanstvo i time krenuli putem civilizacije. Borci koji se bore za ISIL u Siriji često dolaze sa zapada. Jihadi John je bio rođeni Englez koji je otišao ratovati u Siriju, a ne terorist koji je iz Sirije došao na zapad! 

I kakvu terapiju za terorizam danas zapad nudi? Otprilike istu kakvu su u vrijeme kad je kuga harala Europom nudili tadašnji doktori: ne perite se, i pobijte sve mačke! Znanstvenici tog vremena su, naime, vjerovali da se vodom prenosi zaraza, a narodno praznovjerje je bilo da su mačke povezane s vješticama, tim homofobima i rasistima srednjeg vijeka,  društveno neprihvatljivim elementima, pa ih se ubijalo. Posljedično, bez mačaka i u prljavštini, nakotilo se štakora koji su prenosili – kugu. Dakle, kao prvo rješenje nudi nam se “uništenje ISIL-a na izvoru”, u Siriji! Tko se tu pravi blesav, kad znamo da je središte ISIL-a u Briselu i Parizu? Da odande dolaze borci u Siriju? Da terorističke napade u Europi izaziva ju ne toliko oni koji su jučer došli iz Sirije, nego treća generacija onih rođenih na zapadu! Nada li se itko da će peta ili šesta generacija biti manje radikalna, prihvatiti kršćanske vrijednosti koje zapadni sekularisti pogrešno smatraju univerzalnima? Ne, jasno da neće. Možemo li mi što uraditi da nas ne mrze? Ne. Islam je u fazi u kojoj je bila i Njemačka tridesetih i Srbija osamdesetih i kao što je bilo besmisleno propitivati koji je Nijemac nacist četrdesetih, a koji ne, ili koji je Srbin devedesetih za rat a koji za mir, koji je protiv neovisnosti Kosova a koji za, tako je besmisleno propitivati koji je musliman za islamiste a koji protiv. Jer, fašizam bilo koje vrste je bolest kolektiviteta, nipošto pojedinca. Ne postoje pojedinci – fašisti, on se bazira na psihologiji mase.

Ali mi unatoč tome i dalje dovlačimo jadne male izbjeglice, tješeći se time da među njima i poštenog svijeta koji će se jednog dana lijepo uklopiti. Bismo li sred domovinskog rata primili milijun izbjeglica – Srba? Ne? Bi li Amerika ili Britanija sred Drugog svjetskog rata primile koji milijun Nijemaca ili Japanaca? Ne? Jasno, jer razumno bi i logično bilo pretpostaviti da je među njima velik broj onih koji će raditi za neprijateljsku stranu. Uostalom, ako znate da u tegli s bombonima ima samo jedan u kom je smrtonosni otrov, koliko ćete pojesti iz te tegle? Bacit ćete sve zajedno, naravno. Kad su “migranti” stizali u renesansni Dubrovnik – da se malo vratimo na temu o kugi – pametni Dubrovčani su smislili karantenu, “lazarete”, što su ubrzo usvojili drugi gradovi Europe. Pridošlice su morali provesti šest tjedana u karanteni, pa ako je samo jedan među njima imao kugu – svi u karanteni bi oboljeli, i umrli. Nehumano? Iz današnje perspektive, kad smo humanost zamijenili glupim sentimentalnim kvazihumanim kičem. Ali kao što tada nije bilo potrebno da svi na brodu, ili većina, imaju kugu pa da zaraze i ubiju cijeli grad, tako ni danas nije potrebno da svi migranti budu teroristi, niti većina njih, dovoljno je da to bude nekolicina, pa da cijeli zapad strada.

Uz one koji su već tu, stalno pristižu novi, a političke volje da se zaustavi invazija nema, još manje političke volje da se preispita politika “multikulturalnosti” Europe: nitko ne zna kako među 40 milijuna muslimana u Europi prepoznati teroriste. Svi znamo da ih ima, svi znamo da ih ima na stotine tisuća, samo nema načina da saznamo tko su oni: oni piju alkohol, druže se s bijelim vršnjacima, slušaju istu muziku, puše travu, čak se i seksaju s muškarcima –  rade sve što i “liberalni” zapadnjaci, do trenutka dok se ne raznesu. Nije pritom više bitno hoće li nas sve ubiti: naš način života je ionako već postao prošlost, zapad je, reklo bi se, ovaj rat već izgubio, jer nema nikakvu ideju kako prekinuti spiralu nasilja, a recepti koji se nude – “ne smijemo dozvoliti da radi terorista zamrzimo sve muslimane” – su debilne floskule za klince u trećem osnovne i leftarde. Kakve veze ima mrzimo li mi njih ili ne? Pitanje je zašto muslimani mrze nas, a odgovor nije teško pronaći – kršćanski zapad je uvijek bio uspješniji u svemu od islamskog svijeta. No, reklo bi se, ne još za dugo. Jer, muslimani se bore za ono u što vjeruju, za Boga. U što mi kao civilizacija uopće još vjerujemo, svetost homoseksualnosti i nepovredivost pobačaja? Svoje pravo da se opijamo vikendom? Jeste li spremni za to poginuti, kao što su muslimani spremni poginuti za Alaha?




Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.