Facebook
Facebook

Središte Poreča u tajnosti prodano srpskom tajkunu za 20 milijuna €!?

Autor: I. Delić / 7Dnevno / 16. rujna 2016.

Objavom sporne putovnice, hrvatski narod dobio je poruku istarskih političara o odvajanju Istre od Hrvatske, no, pravo je pitanje - zbog čega Miletić i ekipa intenzivno rade na regionalizaciji, želeći odcijepiti Istru i je li to stoga što će tako lakše stjecati bogatstvo, te rasprodavati nacionalno bogatstvo u tome bogatom kraju?

Popularna društvena mreža Facebook, odavno nije tek servis za sklapanje prijateljstava, već i poligon za promociju među milijunima korisnika, a tu prednost spoznali su i hrvatski političari. U skladu s time „fejs“ su pretvorili u žarište za otvaranje sukoba i iznošenje mišljenja, osobito u predizbornoj kampanji koja se sve ozbiljnije zakuhava.

Zakuhao je tako prije nekoliko dana ozbiljnu raspravu predsjednik IDS-a, Boris Miletić, objavivši baš na tom popularnom servisu istarsku putovnicu kojom je evidentno iznio stajalište svoje stranke, a kojoj je cilj zagovaranje Istre kao – samostalne regije. Dio političke javnosti uvjeren je, osobito nakon javno obznanjene putovnice, da je zagovaranje takve ideje prikrivena priprema terena za ostvarenje konačnog cilja grupacije okupljene oko Miletića, a to je pak odvajanje istarskog poluotoka od Hrvatske.

Milijuni za nekretnine

Objavom sporne putovnice, hrvatski narod dobio je takvu poruku, a njome je među ostalim prekršeno i nekoliko članaka Ustava, ali u predizborno vrijeme to se evidentno malo koga tiče. Pravo je, međutim, pitanje zbog čega Miletić i ekipa iz Istre intenzivno rade na regionalizaciji, želeći odcijepiti Istru od ostatka Hrvatske i je li to stoga što će tako lakše stjecati bogatstvo, te raditi na rasprodaji nacionalnog bogatstva u tome, atraktivnim nekretninama i lokacijama bogatom kraju?

Poput kakve porezne oaze, Istra je prije desetak godina postala mamac za vojsku građevinskih prekupaca, švrcera zemljištem i moćnih bankarskih lobija, koji su milijune ulagali u kupnju nekretnina. Tim trendovom nedavno se poveo i Radojko Obradović, znan i kao Rado, tip blizak srpskoj vladi u čijem je radu jedno vrijeme aktivno sudjelovao. Naime, ovaj je srpski građevinar, navodno, pokupovao čitav niz nekretnina u samom središtu Poreča. U taj projekt je uložio više od 20 milijuna eura, a cijeli plan kupnje odvijao se u strogoj tajnosti.

Posebno je zanimljiv detalj da je Obradović blizak ruskom lobiju koji želi pokupovati preostale vrijene nekretnine i parcele na Jadranu. O njegovoj bliskosti s ruskim lobijem ponajviše govori činjenica da je za Putina uređivao jedan dio Kremlja, a surađivao je i s kineskim investitorima, zbog čega ga je nagradilo beogradsko ministarstvo graditeljstva za modernizaciju pruge Beograd-Budimpešta, na čijem je projektu osobno sudjelovao.

Upit o toj porečkoj transakciji proslijedili smo i IDS-ovom gradonačelniku Ediju Štifaniću, ali on do okončanja ovoga broja tjednika 7Dnevno, nije pronašao vremena za odgovor. No, zato je gradonačelnik hitro komunicirao s predstavnicima medija u vrijeme kada se našao u središtu neugodne afere, kada je pod utjecajem alkohola, u sitnim noćnim satima vozeći službeno vozilo, prouzročio prometnu nezgodu. Opravdavao se tada kako nesreću nije skrivio alkohol, već srna koja mu je izletjela na put.

No, od samog gradonačelnika i njegove afere, znatno je zanimljivija biografija Radojka Obradovića. On je, prema pisanju srpskih medija, rođen u Zemunu i veliki je lokalpatriot. Za sebe je Rade kazivao kako se ne smatra profesionalnim političarem, premda u tamošnjim političkim vodama pliva još od 2000. godine. Po obrazovanju, ali i po zanimanju je građevinski inženjer koji je prvo radio na fakultetu kojega je završio, da bi se kasnije zaposlio u Energoprojektu za kojega je odrađivao brojne domaće i inozemne projekte.

Potom se opet vratio na fakultet, a u političke vode je ušao uz asistenciju Zorana Đinđića, te je od tada bio na čelu Savjeta DSS-a, a neki mediji nazivali su ga i glavnim kadrovikom stranke. Osim što je bio potpredsjednik u srpskoj Skupštini, bio je i član Odbora za financije i ustavna pitanja. Ukratno, veoma aktivan tip, kojemu je najnovija aktivnost sakupljanje nekretnina po lijepom, plavom Jadranu.

Nije Obradović jedini

Nisu danas zalud brojna govorkanja o tome kako je novac kojim su kupljene mnoge vile i građevinska zemljišta u Istri – sumnjivog porijekla. Riječ je, navodno, o čudnovatim trgovinskim transakcijama, od kojih su neke služile za pranje novca, a u skupinu takvih kupaca i sumnjivih investitora spadaju i Rusi. Baš su oni zadnjih nekoliko godina zaposjeli Istru, te ulažu ne samo u kuće uz more, već i u građevinska zemljišta, zanimaju se i za kupnju stanova na zapadnoj obali poluotoka, pokazuju interes i za veća građevinska zemljišta pogodna za gradnju čuvenih i luksuznih istarskih vila, a o njihovom interesu za taj kraj možda ponajviše govori kupnja NK „Istre“. No, uz Istru, ruskim tajkunima atraktivan je i Dubrovnik, a obje destinacije intenzivno se reklamiraju u njihovim medijima.

Interes za ulaganja u Istru nedavno je javno pokazao i najbogatiji srpski poduzetnik, ”kralj šećera” Miodrag Kostić, koji je poželio proširiti svoje poslovno carstvo na Hrvatsku. Prošle je godine kupio hotel „Kempinski“ u Portorožu, pa sada razmišlja o kupnji kompleksa istog lanca, samo 20 kilometara dalje, u Savudriji. Inače, golf i spa-resort „Kempinski“ s pet zvjezdica smješten je nadomak mora u ruralnom okruženju sjeverozapadne Istre. O kakvom je raskošu riječ, dovoljno govori 186 soba i apartmana, te privatna plaža.

Miodrag Kostić, posljednjih godina intenzivno razvija i turističke kapacitete u svom poslovnom carstvu, a vlasnik je i luksuznog odmarališta na Kopaoniku, najatraktivnijem skijaškom centru u Srbiji, te bi mu atraktivan dio Istre zgodno zaokružio njegova zdanja.

Ineče, vile vrijedne više od milijun eura nedaleko Buja i Umaga, na imena prijatelja kupili su i poznati vozači Formule 1, Ralf i Michael Schumacher. Zaklada holivudskog glumca Anthonyja Hopkinsa u Sv. Ivanku u blizini Buja, sagradila je luksuznu kamenu vilu, čiji tjedni najam stoji 4500 eura. Pokraj Tinjana u centralnoj Istri, lokaciju za sebe pronašao je austrijski barun Friederich Mayer Meinhof iz Salzburga, dok je škotski lord Alexander McEwen utočište pronašao u dvorcu Oprtlju. Poželite li se ondje odmoriti trebati će vam 3000 eura za sedam dana.

Istodobno movotunska vila „Kristina“ tjedno stoji 3600 eura, a iznajmit će vam je austrijska plemkinja Christine Lobkowicz. I poznati Nijemac Andreas von Bismare kupio je vilu u blizini Poreča, a na istarskom poluotoku skrasio se i bivši ministar gospodarstva Južnoafričke Republike, Alistair Paul Ruiters. Još jedan Rus, točnije Moskovljanin Valery Garipov, geofizičar i bivši zamjenik ruskog ministra za gorivo i energetiku, domogao se za milijun eura dvorca Belaj na Pazinštini.

Grade i hrvatski političari

Osim što je Istra atraktivna strancima, gradnja luksuznih resorta, mahom kreditima Hypo banke, atraktivna je i našim političarima. Tako je bivši IDS-ov župan Stevo Žufić, prozvan istarskim „kraljem apartmanizacije“ s kojim je poslovno surađivao Zdenko Tomčić, brat nekoć poznatog i utjecajnog HSS-ovca, Zlatka Tomčića. Među istarskim ulagačima našao se i ministar turizma Ivan Herak, ali i Edo Kos, također IDS-ovac kojemu je pod automobil svojedobno, iz nekog razloga, podmetnuta bomba.

Vile su u Istri gradili i Ivić Pašalić, general Vladimir Zagorac, ali i Dražen Golemović, suprug udovice Vjeka Sliška. Donedavno su ondje nicale i vile obitelji Cetinski. IDS-ov europarlamentarac, Ivan Jakovčić, posjeduje svoje selo, a bivši ministar turizma otjeran iz Vlade zbog afere sa zemljištima, Veljko Ostojić, sagradio je ondje luksuzan hotel i restoran. Danas u Istri postoji cijeli niz političkih vila. Ogromna su to zdanja koje prate raskoš i luksuz, ali i činjenica da im vlasništvo nije transparentno. Iza ogromnih zidova kriju se off-shore kompanije koje uživaju zaštitu nedodirljive regionalne vlasti.

U spokoju i ljepotama Istre uživa HNS-ova Vesna Pusić koja se zbog svoje imovine u Sovinjaku našla čak i na sudu. Njezina imovinska kartica priča priču o pravoj raskoši, jer ona i suprug u istoj ulici nedaleko lokalne crkvice imaju čak tri kuće. Jedna je uska i kamena na dvije etaže i u njoj boravi s obitelji i prijateljima kada se zaputi na odmor. Prema kartici kuća ima 60 kvadrata, te vrijedi oko pola milijuna kuna. Malo dalje smještena je druga kuća slične kvadrature, a treća kuća je super luksuzna vila s bazenom koja je u završnoj fazi uređenja. Vila s bazenom, koju okružuju zidovi, masline i lijepo uređen travnjak vrijedi oko milijun eura.

I SDP-ov Ivan Račan posjeduje u Savičetini, u središnjem djelu Istre, građevinsko zemljište od 3600 četvornih metara čija je vrijednost milijun kuna, a vrijednost zemljišta mogla bi se i udvostručiti jer je pogodno za gradnju vile s bazenom i okućnicom. Bivši HNS-ovac Pero Lučin iz Rijeke, također posjeduje vilu u Ravina nedaleko Labina, a njegova susjeda je bivša ministrica, HDZ-ova Marina Matulović Dropulić koja ondje sa sestrom dijeli apartman.

Zbog mešetarenja sa zemljištem u Istri, u travnju 2011. je sa svojim pomagačem uhićena Vinka Cetinski, nekadašnja HDZ-ova zamjenica ministra turizma, koju je prijavio Danko Končar. Bogati poduzetnik, bivši prijatelj obitelji Cetinski, te poslovni partner, sumnjao je da ga je obitelj Cetinski prevarila za desetak milijuna kuna. Jer, na samo jednoj trošnoj ruševini koju su kupili za 83 tisuća eura, Vinka Cetinski i družina su Končaru uzeli 640 tisuća eura. Osim raskošne kuće u centru Rovinja, obitelj Cetinski je vlasnik niza luksuznih nekretnina, ne samo u istarskom kraju, već i u Gorskom kotaru, te Zagrebu.

Istarska javnost, ali i mnogi zainteresirani nikada nisu do kraja razriješili priču o Ivanu Jakovčiću koji je prije više od jednog desetljeća kupio selo Sveti Juraj u blizini Grožnjana. Sumnja se da se on, kao tadašnji istarski župan i predsjednik IDS-a, okoristio prilikom povlaštene kupnje sela kojeg je platio 30-ak tisuća eura. Nekretnine kojih se domogao bile su u vlasništvu općine Grožnjan, a jakovčić ih se domogao neposrednom pogodbom, bez natječaja. Vrijednost sela danas je višestruko porasla, a na koji se način Jakovčić domogao tolike vrijednosti nikada nitko nije želio razriješiti, već je nagrađen i europarlamentarnom foteljom.

‘El Dorado za najprizemniji kriminal!’

O čudnovatim poslovima predstavnika istarske politike više je puta otvoreno progovarao bivši saborski zastupnik Damir Kajin, kojemu ni danas nije pretjerano jasno kako je najmanje 50 istarskih pročelnika, načelnika i drugih političara u ovome trenutku „teže“ za nekoliko milijuna eura, nego li su to bili prije ulaska u politiku.

„Bili su poput crkvenih miševa, jednom riječju nisu posjedovali ništa, živjeli su u državnim stanovima ili u obiteljskim kućama škrilama popločenima, kako bi mi u Istri rekli. No, Istra je postala El Dorado za najprizemniji kriminal, a u godini sloma banaka na Cipru, bilježili smo transakciju od milijun eura koja je od tamo krenula prema Amsterdamu i potom došla do Erste banke u Buzetu, a od tamo je novac nastavio kolati prema Beogradu. To smo jednostavno mi.

Danas su naši načelnici teži od dva, tri milijuna eura – pojavilo se novo plemstvo i to nikoga ne opterećuje, najmanje policiju i Dorh. U tom stanju Istra može samo nazadovati. Zvuči nevjerojatno da je Istra od 2008. do konca 2015. izgubila točno 13.878 radnih mjesta i o tome se – šuti. Ako imamo na umu da je u javnom sektoru broj zaposlenika u tom periodu povećan za gotovo tisuću, onda je u realnom sektoru broj zaposlenika opao za 20 posto, što je neusporedivo gori trend nego u Zagrebu, Primorsko-goranskoj županiji, pa i u ratom zahvaćenim županijama.

Za to valja zahvaliti prije svega medijskim slobodama koje su u Istri na najnižoj mogućoj razini u usporedbi s ostatkom Hrvatske, ali i dugogodišnjoj vlasti, te korumpiranoj sredini u kojoj je prisutna droga. Razorili su nas kriminal i nepotizam. Prepričat ću vam slučaj o kojem nitko ne govori, ali će se pojedinci prepoznati. Meni je 2013. godine pristupio Milan Naperotić, siva eminencija Hypo banke u Hrvatskoj i ničim izazvan počeo mi je pričati kako ga je Ivan Jakovčić posjetio i tražio 20 milijuna eura kredita za otvaranje jedne avio kompanije, na što je ovaj rekao kako mora zatražiti dozvolu glavešina u Austriji.

Banka je potom odobrila tom pojedincu 20 milijuna eura kredita, a kompanija koja je nakon samo nekoliko godina propala, prodana je jednoj srednjoistočnoj kompaniji za osam milijuna eura. Bit je u svemu tome, a nadam se da zbog toga neću izgubiti glavu, što su avioni kupovani u Americi za milijun i pol dolara, a ovdje su carinjeni za tri, četiri milijuna dolara. Normalno bi bilo da gledate kako proći što jeftinije, ali ovdje se gledalo proći što je moguće skuplje, jer je netko imao nakanu nešto učiniti s tim novcem. A danas se radi o pojedincima koji su u Istri teški u desetcima milijuna eura u nekretninama.

Istrijani moraju znati da ubuduće s takvom vlasti ovi prostori mogu samo stagnirati, a jedan od većih krivaca za to je i Zoran Milanović koji je nastupio 2013. otvoreno iskreno i pošteno. Kada je osjetio da će mu trebati dva, tri mandata za obnašanje vlasti, počeo je štititi ekipu koja je u svemu tome sudjelovala na istarskim prostorima“, vjeruje Kajin koji prstom upire i u bivšeg ministra policije Ranka Ostojića koji je žmirio na čudne aktivnosti istarske vlasti, znajući za poslove kojima se oni bave.

U zadnjoj godini mandata Zorana Milanovića u Hrvatsku je investirano svega 650 milijuna dolara, napominje naš sugovornik, izuzimajući prodaju TDR-a, iz čega proizlazi da nitko u našu zemlju nije investirao niti jedne lipe „zahvaljujući“ lokalnim vlastima, koje među ostalim – kamatare investitore.

„Mi smo otišli preduboko i pali prenisko, a ako želimo nešto učiniti moramo se izboriti za autonomnost naših institucija, pri čemu prvenstveno mislim na Dorh i medije. Kada govorim o Dorhu, ljudi koji su bili spremni godišnje odmore provoditi na jahtama s Miletićem i ekipom, oni nemaju što tražiti u tim službama. Osim toga, problem je na medijima. Mi dobro znamo da su vlasnici vodećih hrvatskih, poglavito pisanih medija, gotovo svi bili u istražnim zatvorima i dok je tome tako i dok oni ovise o politici, promjena u ovom društvu biti neće, pa spas vidim u neovisnim medijima i elektroničkoj revoluciji“, kaže bivši saborski zastupnik koji problem vidi i u ovisnosti javne televizije o politici.

Autor: I. Delić / 7Dnevno / 16. rujna 2016.

ZADNJE VIJESTI