Dinko Bradvica

SRAMOTAN UDAR NA DJECU BRANITELJA: Znate li priču o njihovim stipendijama?

Autor: S. Vučković

Osim drastičnog kašnjenja natječaja, iznos stipendije za studente u samo par godina spušten je sa 1.000 na svega 400 kuna mjesečno, koliko stipendija iznosi od ove godine. Srednjoškolcima stipendistima se, vjerovali ili ne, velikodušno isplaćuje 200 kuna mjesečno.

Država je, čini se, svoje udarce s hrvatskih branitelja preusmjerila tamo gdje su “najtanji” – u njihovu djecu.

Za bilo koju vrst stipendije potrebno je zadovoljiti određene uvjete no kod stipendija za djecu branitelja, srednjoškolce i studente – to postaje gotovo nemoguće.

Tek kada se zadovolje svi kriteriji i kada dijete branitelja postane stipendist nastupaju prave nevolje jer ionako mizerna financijska potpora iz godine je u godinu sve niža i niža, a i stiže neredovito.

Osim drastičnog kašnjenja natječaja, iznos stipendije za studente u samo par godina spušten je sa 1.000 na svega 400 kuna mjesečno, koliko stipendija iznosi od ove godine. Srednjoškolcima stipendistima se, vjerovali ili ne, velikodušno isplaćuje 200 kuna mjesečno. Prošle akademske godine natječaj za ‘braniteljske’ stipendije bio je raspisan u prosincu 2015., a rezultati objavljeni tek u srpnju 2016. Isplate su krenule na samom kraju akademske godine, u kolovozu 2016.

–  Danas 8.2. je izašao natječaj za braniteljske stipendije koja ove godine iznosi 400kn mjesečno ili 4000 kuna godišnje. Ista je prije 6 godina bila 10000 kuna, prije 3 godine 7000 kuna a prošle godine 5000 kuna. Broj dodijeljenih stipendija je svake godine sve manji, a uvjeti sve rigorozniji. Taj novac od 400 kuna mjesečno se isplaćuje u 8. mjesecu ( gotovo na kraju akademske godine). Problem je više nego očit… Kako preživjeti godinu sa stipendijom koja ne pokriva ni troškove doma, sa stipendijom koja dođe na kraju godine, koja je svake godine sve manja i manja? Izgleda da u ovoj državi ima novca za sve osim za one koji su se borili za nju i za one na kojima ona tek ostaje. Naši roditelji su ginuli i krvarili za državu iz koje mi moramo otići jer nemamo mogućnosti školovati se i ako nekako već uspijemo završiti, šanse da dobijemo posao su ravne sedmici na lotu. 4000 kuna stipendira što? Što se može sa 4000 kuna kada jedan naš dužnosnik hž-a potroši taj iznos na samo jednu večeru, a mi s tim trebamo živjeti cijelu godinu u drugom gradu? Došlo je do toga da su studenti odlučniji nego ikad da opet izađu na ulice, iako je vrijeme ispitnih rokova. Stanje postaje nemoguće, svakim danom sve više problema, od sve skupljih menzi do ukidanja popusta na studentski prijevoz, užasnih uvjeta u domovima gdje studenti žive sa stjenicama za cijenu od 400 kuna mjesečno. U menzama jedemo hranu koja je postala skuplja nego ona koju sami kuhamo. Koji je smisao studentskih olakšica, koji je smisao x-ica, koji je smisao studentskih servisa kad se i ti iznosi srozavaju do kritičnih iznosa?! – žale se na sva usta djeca hrvatskih branitelja.

Nejasno je, također, zašto se u silnim zahtjevima koji su izašli iz prosvjednog šatora na Savskoj nije našao niti jedan vezan uz problematiku s kojom se bore ova djeca. Jer, prilike i vremena je bilo. Po reakcijama ovih učenika i studenata, ne dođe li do skorih promjena, uzet će stvar u svoje ruke i riješiti je, nadamo se, brže i učinkovitije od svojih roditelja.

Autor: S. Vučković