Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

SLASTI VLASTI Koliko nas košta Oreškovićeva vlada na odlasku?

Autor: I.Babić/7Dnevno, 12. kolovoza, 2016.

Čini se da neki od ministara putuju i više nego prije pada Vlade. Valjda da uzmu što se još uzeti može, jer ako se premijer može dva mjeseca odmarati u rezidencijalnim vilama od Opatije do Hvara, mogu i oni maznuti još pokoju dnevnicu, makar putovali samo do mjesta u kojem žive

Na redovnoj sjednici hrvatske vlade, održanoj prošlog tjedna, čini se zauvijek je arhiviran nes(p)retni politički eksperiment tzv. Domoljubne koalicije i Mosta, na čijem je čelu bio tzv. farmaceut Tihomir Orešković. Premijer (koji se u zadnja dva mjeseca odmara(o) 43 dana u državnim rezidencijalnim objektima od Opatije do Hvara) i ministri za tu su prigodu, po uhodanim navadama hrvatske politike, naciji servirali niz praznih fraza te konstatirali ”da nam nikada nije bilo bolje“. Jer svjedočimo čudesima, samo što ih mi obični smrtnici ne vidimo i na svojoj koži još uvijek ne osjećamo, ali to ionako nije primarna zadaća hrvatske politike.

A za one koji to još nisu osjetili, valja kratko rezimirati osam mjeseci Timova tima koji se mogu svesti na onu dobru staru – „hvalite me usta moja“, pa nam je u skladu s time dato do znanja da je porastao BDP, a nezaposlenost pala. Doduše, nitko nije spominjao činjenicu da smo usred turističke sezone pa krivulju nezaposlenih spuštaju sezonci. Ali predizborna su vremena pa se takvi podaci ignoriraju za uspjeh kampanje.

Tu je i profit ostvaren prodajom državne imovine, u čemu se Orešković posebno istaknuo i po čemu ćemo ga jedino pamtiti, a njegova ekipa preuzela je i zasluge za razvoj industrijske proizvodnje i brojne druge prenapuhane ekonomske pokazatelje. Sve da je uistinu tako bajkovito kao što pričaju, ti sjajni ekonomski pokazatelji potvrđuju tek jedno – Hrvatska očito najbolje funkcionira onda kada je nitko ne vodi, jer govoriti o tome da smo u zadnjih pola godine imali vladu bilo bi suludo, imajući u vidu sve turbulencije i prepucavanja kojima smo svjedočili na dnevnoj razini, dok su nas oni uvjeravali kako odlično funkcioniraju.

Zapošljavanje podobnih u zadnji čas – zlu ne trebalo

To što su održali više telefonskih sjednica u osmini mandata nego sve vlade zajedno u 25 godina svjedoči o tome da je ta idila bila samo prividna, jer se pojedini članovi nisu mogli „očima vidjeti“: prvo Karamarko i Petrov, onda Karamarko i Orešković, a sada na odlasku MOST-ovci ne mogu vidjeti HDZ-ovce i obrnuto.

U tom periodu gospodarskim i ekonomskim pitanjima malo se tko bavio, gaseći požare u vladajućem kokošinjcu. Ali su zato pronašli vremena za uhljebništvo, staru i dobro znanu boljku hrvatske politike, koja za probrane rezultira privilegijama. Samo u posljednjih mjesec dana na ključne pozicije u državnim tvrtkama i institucijama zaposleno je više od 300 podobnih osoba, a politički spavači instalirani su kako bi u slučaju poraza na izborima iza kulisa kreirali sudbinu hrvatskoga puka.

Postupni pad Oreškovićeve vlade nosio je sa sobom paniku, koja je epilog doživjela u trenutku kada je bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko uhvaćen u mutnim vodama u kojima je plivao zajedno s Molovim lobistom Jozom Petrovićem. Razdanilo se tada i šačici naivnih koji su u koaliciju vjerovali do zadnjega, ali da bi se javnost zavarala te pokušao osigurati kakav-takav kredibilitet i ostavio dojam da se nešto radi, na meti su se našli strateški projekti poput gradnje (toliko puta već upotrijebljenog) Pelješkog mosta, dubrovačke zračne luke i nizinske pruge Zagreb-Rijeka. Da ne može dalje od navada svoje stranke, dokazuje u tom turbuletnom periodu ministar prometa Oleg Butković, koji mimo zakona imenuje uprave HC-a, HŽ-a i HAC-a. Karamarkov odlazak iz Vlade naznačio je period prividnog primirja, a Orešković s obitelji odlazi na ”zasluženi” višetjedni odmor financiran iz državnog proračuna.

Petrov se odrekao gradonačelničkih privilegija, ali državničkih – NE!

I dok je tehnički premijer uživao u (pre)skupom cateringu, stranački ministri otpočeli su ples. Dok mačke nije bilo, miševi su zaplesali kolo pa u sve državne resore sumanuto zaposlili i imenovali osobe čiji opis posla nikome nije pretjerano jasan. Neumoljiva statistika kaže da je u državnim i javnim službama zaposleno 240 tisuća ljudi, od čega njih 60 tisuća radi u državnim službama, dok ostali rade u javnima. Čak 143 nova službenika planirala je vlada Mosta i domoljuba zaposliti u ovoj godini, i to samo u državnim službama, a za sada je objavljeno 200 oglasa za poslove u državnim i javnim službama.

Priča tu, međutim, ne završava, jer osim troškova koje sa sobom nosi uhljebništvo, Oreškovićevi tehnički ministri još uvijek uživaju slatke privilegije kojima su rijetki odoljeli, a jedan od njih je i pravo na korištenje službenog stana. Dio ministara smješten je u državne stanove, dok za neke od njih država unajmljuje odgovarajuću nekretninu. I dok se, primjerice, metkovski psihijatar Božo Petrov gradonačelničkih privilegija odrekao, one državničke koristi punom parom pa je tako kao potpredsjednik Vlade smješten u državnom stanu.

Tu povlasticu koriste i ministri Predrag Šustar, Lovro Kuščević, Ante Šprlje, Oleg Butković i Tomislav Tolušić. Mostov ministar Tomislav Panenić i HDZ-ov Anton Kliman spadaju u kategoriju onih kojima država unajmljuje stanove, dok se primjerice ministar policije Vlaho Orepić ne nalazi na listi onih kojima plaćamo najam službenoga stana. Devet zamjenika ministara Oreškovićeve vlade koristi se pravom na službeni stan – riječ je o minimalno dvosobnoj nekretnini. Njih sedmero smještaj je pronašlo u državnim nekretninama, dok za dvojicu plaćamo najam. Stambenim pravom koristi se i 27 pomoćnika ministara te glasnogovornica Vlade, a njima prema kategorizaciji pripada jednosoban stan. Dužnosnici kojima plaćamo najam stana od privatnih stanodavaca plaćaju svega pet kuna po četvornom metru, dok ostatak troškova snosi država.

Gotovo polovica od 23 člana Vlade domoljuba i Mosta u proteklom periodu uzimala je dnevnice za službena putovanja u zemlji. Riječ je o još jednom privilegiju koji je zakonit, ali je moralno upitan s obzirom da su im plaćeni svi ostali troškovi putovanja, a oni su ionako na odlasku. Dnevnicama za službena putovanja po našoj zemlji služili su se HDZ-ovi, ali i Mostovi ministri. U tu kategoriju spadaju ministar zdravlja Dario Nakić, graditeljstva Kuščević, turizma Kliman, ministrica rada Nada Šikić. Nadalje, ministar znanosti Predrag Šustar, zatim eurofondovski Tolušić, ali i omiljeni Zlatko Hasanbegović. I ministar branitelja Tomo Medved, ministrica Bernardica Juretić, Vlaho Orepić i Davor Romić za putovanja koja spadaju u opis radnog mjesta uzimali su dnevnice.

Svaka je lipa slatka kad je iz proračuna

Za divno čudo, premijer Orešković, Petrov, pa čak ni Karamarko nisu uzimali dnevnice za domaća putovanja, a jedini član Vlade koji se svih dnevnica odrekao, uključujući i one za inozemstvo, dolazi iz Mostove kvote, a riječ je o ministru gospodarstva Tomislavu Paneniću.

Prema zakonu, cijena dnevnice za domaća službena putovanja iznosi 150 kuna, a ako je osiguran jedan obrok ona je nešto niža, iznosi 105 kuna, a dva obroka drastično spuštaju cijenu – na 60 kuna. Moguće je dobiti i pola dnevnice, ako je dužnosnik manje od osam sati boravio na terenu, ali čini se kako su svi hrvatski dužnosnici na putovanjima gladovali, jer su svi uzimali pune dnevnice. Kuščeviću je za putovanja tako isplaćeno 1502 kuna dnevnica. Ministar zdravlja Nakić uzeo je polovicu dnevnica u iznosu od 75 kuna, nakon što je sudjelovao na svečanoj sjednici u povodu Dana Sveučilišta u Zadru. Pitate se u čemu je apsurd? U tome što ministar Nakić živi u istom tom Zadru. Ministar Kliman uzimao je dnevnice za radne obilaske Istre, premda dolazi iz Vodnjana. Na putovanja po domovini najviše je trošio Hasanbegović – 3510 kuna. Ministar branitelja Tomo Medved za dnevnice po putovanjima dobio je 3450 kuna, a domaćnih dnevnica odrekao se Zdravko Marić. Njegov primjer slijedili su Darko Horvat i Oleg Butković. Romić iz Mosta na domaćim dnevnicama ubrao je 2400 kuna.

Troši i Kolinda

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović svoje ljetovanje na Brijunima nije platila, a o njenoj populističkoj promidžbi svjedoči njezino gostovanje na turniru u Umagu, na koji je otputovala u vojnom helikopteru. Tim povodom MORH se oglasio priopćenjem, konstatirajući da let stoji „samo“ 7900 kuna. No, prema tvrdnjama prometnih stručnjaka koji su nas kontaktirali izgleda da tome nije tako. Jer, primjerice, za let u jednom smjeru tip helikopetera kojim se vozila predsjednica troši oko 900 litara goriva na sat, a za ovaj let predsjednica je potrošila sat i 45 minuta, pa je na let prema toj računici izdvojeno 1575 litara goriva; uzme li se u obzir i povratak tada već govorimo o 3150 litara. Osim goriva postoji i niz drugih troškova jer se prilikom vožnje predsjednice helikopter morao vratiti u Split, otkuda je i poletio jer je stacioniram u tome gradu kako bi u Splitsko-dalmatinskoj županiji građanima i gostima pružao nužnu hitnu medicinsku pomoć. S obzirom da se radi o takozvanoj obučenoj posadi 3,5 sata leta predsjednice porezni obveznici platili su više od 180 tisuća kuna.

A kako žive saborski zastupnici?

Priča o privilegijama još tužniji epilog poprima u trenutku kad spoznate da članovi Vlade sami snose troškove režija, dok zastupnicima u Saboru režije plaćaju građani. Većina zastupnika, odnosno njih 78, živi u unajmljenim stanovima, a tu privilegiju od konca prosinca prošle godine do 8. srpnja ove godine platili smo 1,26 milijun kuna. Zastupnicima se podmiruju stanarine u unajmljenim stanovima za službene potrebe do 2500 kuna mjesečno te režije u visini od 500 kuna, a u ovom sazivu četiri su zastupnika koristila državne stanove – Darko Milinović, Željko Jovanović, Mile Horvat i Mirko Rašković. Prosječna ministarska plaća iznosi oko 18 tisuća kuna, a plaće zastupnika kreću se i do 22 tisuće kuna. Prosječna neto plaća u Hrvatskoj je – informacije radi – oko 5500 kuna. U previranjima i vrtlozima koje su nam servirali negdje u drugi plan pale su zamisli ministrice Alibegović koja je predlagala da pravo na službeni automobil i vozača ministri imaju samo radnim danom do 22 sata. Zaboravilo se i na limite na službenim mobitelima, ali i sve ostale reforme koje su mostovci i domoljubi vladali. Tako da se iz svega može izvući tek jedan zaključak – vladali ne vladali, radili ne radili – političarima je dobro i koštaju nas milijune, a narod se sam nosi sa svojim borbama, pokušavajući preživjeti mjesec.

Autor: I.Babić/7Dnevno, 12. kolovoza, 2016.

ZADNJE VIJESTI