Tomislav Miletic/PIXSELL

SIROTINJI POREZI, ‘ELITI’ OPROST DUGA: ‘Masovni suicidi odraz su osjećaja nepravde, beznađa i ostavljenosti od svih!’

Autor: Damir Kramarić

”Mali poduzetnici kažnjavaju se za nekoliko lipa manjka u kasi, a povlaštena kasta može raspolagati milijardama bez ikakve provjere od strane nadležnog tijela. Mogu izvlačiti stotine milijuna kuna iz tvrtki bez ikakvog nadzora. Ubrzo za takve nezakonitosti nastupa zastara i novac je ‘legalno’ opran”, upozorio je sudac Mislav Kolakušić, komentirajući informaciju da od 2000. godine nije bilo poreznog nadzora u Agrokoru i u još 145 velikih poreznih obveznika.

Govoreći, pak, o stalnim najavama novih poreza – koji će opet najviše ‘udariti’ na obične ‘male’ ljude, Kolakušić je kazao da mu nije jasno kako su izostavljeni skupljači boca.

Dodamo li svemu tome  i sve prisutnije ovrhe zbog duga od 25 kuna, za kojega ljudi nisu ni znali da postoji jer nisu dobili račun od bolnice, potom informacije o naplaćivanju ulaza u šumu i naplaćivanje branja kestenja te istovremenih milijunskih poticaja za stočarstvo ljudima koji su krave vidjeli samo na slici, potom masovne ovrhe Fine zbog izmišljenog duga…, nameće se pitanje kako te silne nepravde utječu na ljude kojima prijete ovrhe i blokade, a koji na televiziji i u tisku svakodnevno gledaju i čitaju o pogodovanju i opraštanju milijunskih dugova podobnima i ‘velikima’?

Je li i to okidač za sve veći broj samoubojstava, kakvima svjedočimo zadnjih dana – od samoubojstva na Tuđmanovu grobu, do raznošenja bombom u utorak navečer u Splitu, samoubojstva i ubojstva djece u automobilu kod Kutine…?

Tanka je granica

Kako ljudi uopće trebaju reagirati u okolnostima velike nepravde i nedjelovanja pravne države? Trebamo li prosvjedovati, ili se prepustiti postojećem stanju?

O svemu navedenom razgovarali smo s uglednim zagrebačkim psihijatrom i psihoterapeutom te s osječkim sociologom, pedagogom i društvenim analitičarom.




”U grupi zlostavljanih na poslu i onih koji se tako osjećaju, bila je prije nekoliko godina i jedna zaposlenica HANFE –  agencije koja se bavi kontrolom financijskih nepravilnosti kakve su prekasno uočene u Agrokoru, a o kojima se toliko govori ovih dana. Pričala je, pred tridesetak ljudi, o mračnoj zgradi i zaposlenicima koji ne žele publicitet te koji najviše odluka donose ljeti, kada su najmanje pod lupom javnosti. Govorila je o moćnim menadžerima, spominjala je i konkretna imena (podaci poznati uredništvu), koji su se nerijetko ponašali bešćutno prema drugim ljudima, a koji su je, prema njezinoj priči, u nekoliko navrata ponižavali. Ta žena počinila je suicid prije nekog vremena, no do danas ne znamo što je bio razlog samoubojstva. Radila je kao prevoditeljica u HANFI te je zbog prirode svog posla bila upućena u mnoge detalje. Nisam primijetio da je imala ikakvih psihičkih poremećaja”, ističe iskusni psihijatar i psihoterapeut (podaci poznati uredništvu), čije ime ovdje ne objavljujemo, jer bi zbog javnog istupanja taj liječnik mogao imati problema u ustanovi u kojoj radi.

Psihijatar s kojim smo razgovarali i čijim smo sastancima s osobama u grupi mobbingiranih i uživo prisustvovali, kaže da su u grupi nedavno imali i više osoba koje rade u Poreznoj upravi, u državnoj revizorskoj kući te u financijskom sektoru, a koje su pričale o tome kako ih onemogućavaju u radu, koje su govorile kako se u tim institucijama na osjetljiva mjesta postavljaju mahom mladi i poslušni kadrovi, dok se kompetentni, stručni i moralni gotovo u pravilu marginaliziraju.

”Onemogućena je pamet. Na važne pozicije postavljaju one  kojima se može manipulirati, kojima nadređeni mogu sugerirati što da rade, a u što da se ne petljaju… Prema svjedočenjima izrečenima u našoj grupi, takvim kadroviranjem onemogućen je sustav kontrole u gotovo svim institucijama. Zato me ovo što se događa nimalo ne čudi. Mislim da je to očekivano. Jasno je i zašto”, dodaje ugledni psihijatar.




Pojašnjava potom da su suicidi najčešće odraz osjećaja rezignacije i opće nemoći, odnosno, osjećaja nemogućnosti djelovanja, barem kod osoba kod kojih nije zabilježena neka psihijatrijska dijagnoza.

”Psiholozi i psihijatri obično kažu ljudima da pokušaju djelovati na ono što mogu promijeniti, da poprave što mogu. To je taj pozitivistički pristup, kojim se bezvoljne pokušava razbuditi i potaknuti na djelovanje. No, u Hrvatskoj sve više prevladava vizija opće nemoći. Pogotovo je to prisutno kod ovrha i blokada, gdje ljudi često ne znaju ni tko ih ovršuje, niti kome se zbog toga mogu obratiti. Slično je to, na neki način, onome što su branitelji doživjeli u ratu, a što je kod mnogih ostavilo velike traume. Najgore je, kažu, kada na vas padaju granate, a neprijatelja ne vidite. Puno je lakše kada neprijatelja možete vidjeti pa onda možete i djelovati.

Država mraka

Mi imamo mračne institucije u kojima nitko ne može ništa učiniti da pomogne ljudima. Građani nemaju kome doći, nemaju šalter ni osobu kojoj bi se požalili, kada ih zgromi ovrha, ili sličan problem. I to je ono najgore. Kod osoba koje su pokušale samoubojstvo prevladava osjećaj da više nemaju kontakt ni s kim, ni s čim na svijetu, osjećaj bespomoćnosti. Suicid je oblik autoagresije, odnosno, agresije prema samome sebi, zbog ljutnje i nemoći. I žena iz Kutine, koja je u smrt povela i djecu, vjerojatno se osjećala bespomoćno u odnosu prema sebi, ali i prema djeci. U takvim slučajevima prevladavaju osjećaji, dok je razbor potisnut. No, kada bi takvi ljudi imali podršku, neku osobu koja bi im pomogla da aktiviraju vlastite mogućnosti, lakše bi im bilo. Vrlo je važna blizina relevantne osobe ili skupine. Zlostavljanima na poslu pomaže kada se nađu sa sebi sličnima. To zajedništvo i suosjećanje najviše pomaže. Zato ljudi i dolaze rado na sastanke ovakvih grupa. Kod mene je stalno puna dvorana”, zaključuje naš sugovornik, koji je pristao na razgovor, kako je rekao, jer zna da pišemo u ime dobra i istine.

Sa zaključcima koje smo od njega čuli, složio se uglavnom i dr. sc. Zlatko Miliša, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Osijeku, po struci sociolog i pedagog, te društveni analitičar.

”Privid bespomoćnosti ključan je kod suicida. No, važno je naglasiti da je to samo privid. Jer, unatoč svemu lošem što se oko nas događa, svi možemo vidjeti da je moć u našim rukama. A kada oni koji upravljaju vide da su ljudi shvatili da imaju pravo na prosvjede i neposluh, onda i oni brzo reteriraju. Povlače se i popuštaju. Kada ljudi shvate da se treba izboriti za neplaćanje lihvarskih kredita, onda će se to i promijeniti. Kada shvatimo da se i nas tiče što je naš kolega ili susjed ostao bez posla, onda se događaju prosvjedi. Čim građani spoznaju da ništa nije suđeno i predodređeno, raskrinkavanje će započeti. Govorim o raskrinkavanju strategije stvaranja anemičnosti i bespomoćnosti kod ljudi”, ističe dr. Miliša.

Objašnjava potom da postoji bezbroj pokajnika u farmaceutskoj industriji, pokajnika koji su bili ‘ekonomski ubojice’, poput John Parkinsa, koji je o tome napisao dojmljivu knjigu te pokajnika u drugim sferama društva. Svi oni, tumači Miliša, razotkrivaju stratege kaosa, odnosno, one koji žele da se ljudi osjećaju potpuno bespomoćni i da budu pasivni.

Joseph Eugen Stiglitz, genijalni ekonomist i nobelovac, vrlo jasno i precizno je opisao na koji način se planski pokoravaju narodi u istočnoj Europi, Africi i Aziji. I kada ljudi to pročitaju, uvide da je moguće osloboditi se ‘bankaroida’, kako ih naziva istaknuti hrvatski znanstvenik Davor Pavuna, odnosno, dužničkog ropstva – koje im je nametnuto. Imamo primjere zemalja koje su to uspjele učiniti, od Islanda do Mađarske i još nekih država. Na tim primjerima može se vidjeti da je moguće suprotstaviti se i velikim igračima. Kreatori kaosa i negativistički mediji stvaraju sliku anemičnosti i bespomoćnosti. No, stvarno stanje nije tako negativno, kako se prikazuje. Poznato je, s druge strane, da se u najtežim uvjetima čovjek može najlakše izboriti za izlazak iz kolonijalizma ili ropstva. Viktor Frankl, psihijatar koji je preživio pakao nacističkog logora u Drugom svjetskom ratu i koji je napisao knjigu ‘Čovjekovo traganje za smislom‘, napisao je da živjeti znači patiti, a preživjeti znači naći smisao patnji. Također je zabilježio da se iz ruševine najbolje vide zvijezde. Htio je reći da uvijek pa čak i u nacističkom logoru, čovjek ima izbor te da uvijek postoji smisao”, podvlači profesor Miliša.

I odlazak iz države je prosvjed

A na pitanje treba li se čovjek prepustiti postojećem – pa makar i duboko nepravednom stanju – kako bi opstao, poznati sociolog odgovara da to nipošto ne treba činiti.

”Cilj je poklonika strategija kaosa da se ljudi prepuste stihiji i da klonu duhom. U takvoj situaciji, oni su sigurni da neće biti prosvjeda i građanskog neposluha. Bespomoćnost i nebriga za druge je, nažalost, svjetski fenomen. Srećom, nije još uvijek taj fenomen toliko prisutan u Hrvatskoj, pogotovo ne u Slavoniji i Baranji gdje ja živim. Za Hrvatsku je najgore što mladi ljudi odlaze u jednom smjeru, što nisu ostali i pokušali promijeniti stvari. Nemojte misliti da ih osuđujem. Nimalo.

No, želim kazati da su upravo to ljudi koji su skloni prosvjedu. Jer i odlazak iz Hrvatske je oblik prosvjeda. Što učiniti? Ponekad stvari treba dovesti do apsurda, jer tek tada se nešto počinje mijenjati. Jeste li ikada čuli da se i jedan ovisnik izliječio, prije negoli je i sam rekao: ja sam u problemu. Takav ne postoji. Uvjeren sam da će se i u Hrvatskoj nešto drastično početi mijenjati kada masa ljudi postanu doslovce robovi banaka. Tada će krenuti prosvjedi, koje vladajući neće moći ignorirati. Ljude treba potaknuti da ne kukaju, već da traže rješenja. Trebaju se umrežiti i organizirati, javno pisati i organizirati mirne prosvjede i građanski neposluh”, naglašava osječki profesor Filozofskog fakulteta.

Tumači zatim da stvarnost nije onakva kakvom nam je mediji prikazuju.

”Jesu li veliki hrvatski mediji ikada tijekom ljeta posjetili Međunarodni festival mladih u Međugorju? Događaj na kojem se okupi od 12 do 20 tisuća ljudi iz pedeset zemalja svijeta? Niste, dakako, o tome mogli čitati u novinama. Ali se zato svakodnevno piše o fenomenu Zrća, koji se zbog toga prelio i na Hvar, Split i druga mjesta. Još sam 2005. godine upozoravao da je vrlo loše što se takav način zabave toliko promovira, no gradonačelnik Novalje tada mi se smijao.

Ovo ljeto isti taj Ante Dabo požalio se engleskom The Sun-u da je situacija postala neizdrživa, da su britanski turisti pretjerali te da je Novalja ponižena naletom primitivizma, golotinje, pijanstva i razularenosti. Tko je tome kriv? Pa sam Dabo! Treba, dakle, situaciju dovesti do nemogućeg stanja, da bi se nešto počelo mijenjati. Treba javno istupati i ustrajno pokazivati da situacija nije beznadna. U Hrvatskoj ima mnogo hrabrih intelektualaca, ali mediji ne pišu o njima. Doktorica Lidija Gajski vrlo hrabro i argumentirano suprotstavlja se farmaceutskom lobiju, dr. Srećko Sladoljev suprotstavlja se kriminalu i istom tom lobiju. Sladoljev je dobio otkaz, proganjan je i diskreditiran, ali je na kraju doživio satisfakciju, jer je govorio istinu. Sve to pokazuje da treba djelovati, a ne ustuknuti”, zaključuje društveni analitičar dr. Zlatko Miliša.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.