Pixabay

SIN TUŽENE LIJEČNICE ŽESTOKO: ‘Evo kojim je lažima ravnateljica upropastila moju majku’

Autor: Snježana Vučković

Nakon što smo objavili tekst o pet liječnica tuženih od strane Neuropsihijatrijske bolnice “Dr. Ivan Barbot” koje su sudskom odlukom bolnici dužne vratiti doslovno milijune, našem se portalu javio Teo Kandučar, sin jedne od liječnica, dr. Tatjane Kandučar:

“Ravnateljica je iznijela hrpu neutemeljenih laži”

„Potaktnut sam ovim odgovorom zbog duboke tuge i ljutnje zbog svirepih, malicioznih i obmanjujućih izjava notorne ravnateljice dotične zdravstvene ustanove. Prvotno ravnateljica navodi fiktivnu “iskorištenu mogućnost” od navedenih doktorica. Ta navedena mogućnost se zove ostvarivanje legitimnih i legalnih prava koje im je Pravilnik o specijalističkom usavrršavanju doktora medicine (nadalje pravilnik) davao tj. osiguravao. Nadalje oskudno protumačeno pozivanje na protuustavnost nema meritornu težinu. Ustavni sud je proglasio pravilnik protuzakonitim u svezi da ministar nije imao etablirane određene ovlasti u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti. Ovlasti koje će sada u istome opsegu i težini biti dodijeljene u novoj izmjeni Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

Daljni navodi da je bolnica “cijelo vrijeme bila u pravu” su u potpunosti neutemeljeni i lažno podastrani zbog nepravomoćnih presuda tj. presuda koje u opće nemaju pravnu težini zbog istoimenog pojma “nepravomoćnosti”. Isto stako Vrhovni sud je proglasio 2011. da bruto plaće (drugim riječima svaka naknada dana za obavljeni rad) nesmiju biti predmet potraživanja jer se to kosi kako sa zakonima pa tako i Ustavom Republike Hrvatske.

Daljni navodi oko davanja djelatnicima izmjena ugovora o međusobnim pravima i obvezama kauzalno impliciraju ravnateljicu i nadležne u dolozno počinjena kaznena djela upravo zbog toga što su ugovori davani, bez ikakvih joj danih ovlasti, svojevoljnim odabiranjem primjena određenih odredbi pravilnika tj. namjernim izostavljanjem drugih. Isti ti ugovori su ponuđeni prema navedenim “protuustavim pravilnikom”. Znači ne samo da je ravnateljica prekoračila svoje ovlasti počinjenjem kaznenog djela nego se i brani kako zbog njezinih djela neće biti daljnjih “komplikacija”.

“Koja nagodba? I to je laž!”

Sljedeći navod da se ikakvi postupci provode radi postizanja ikakvih nagodbi su najveća laž od svega. Od kada se sudski procesi provode pa sve do sada nikakva ponuda za nagodbu pa tako i poziv radi dogovora oko konkretnog izvansudskog rješavanja situacije nitko od doktoria pa tako i moje majke nije zaprimio. Štoviše moja je majka u više navrata ponudila nagodbu, koja je odbijena. U isto vrijeme dotična je ravnateljica davala svojevoljno, bez ikakvih implikacija drugih državnih tijela, lukrativne nagodbe drugim doktorima. Iz ovoga je razvidno da ravnateljica djeluje na osobnoj razini sa malicioznim porivima”, riječi su kojima Teo Kandučar pobija ravnateljicu Marinu Kovač.

U razgovoru sa nadležnim pročelnikom mu je, navodi Kandučar, rečeno da oni ne žele ići na nagodbu kada mogu ostvariti željeni iznos u potpunosti. Sama ta tvrdnja, smatra, osporava narav nagodbe te istovrsno potkopava navode ravnateljice te drugih nadležnih da su spremni za nagodbu. Nadalje, sin liječnice se osvrnuo i na braniteljski status ravnateljice:

“Zašto je nema u registru, a tvrdi da je braniteljica?”

„ Ravnateljice se ne nalazi u registru branitelja niti po djevojačkom niti po sadašnjem prezimenom, a ona sama dobiva različite pohvalnice zahvalnice itd. i to na tjednoj bazi samo radi kako samopromocije te kako isticanja Sisačko-moslavačke županije tako da navedena “Spomenica” nema težinu jer su je u širokom luku dobivali mnogi službenici. Ona ujedno nije pod nikakvim “napadima”. Njoj je strana činjenica da se netko bori za opstojnost obitelji, istine i pravde što samo potvrđuje njezina alijenacija od pojma istinskih branitelja. Ja sam skoro cijelo djetinstvo proveo u odsutnosti majke koja je svaki dan 17,5 godina radila u dotičnoj zdravstvenoj bolnici boreći se svakodnevno da prehrani mene, baku i djeda koji je u isto vijeme svakog dana sve više podlijegao od zločudnog raka. Ustajući se svako jutro u pola 6 te dolazeći nerijetko nakon 20:00 sve radi ljubavi prema svojoj obitelji. Majka je bila primorana otići iz bolnice u Popovači te se početi raditi ne radi vlastitih prohtjeva nego zato što je teško obolila te je skoro preminula. U više navrata je pitala kako ravnateljicu, pravnu službu te samo ministarstvo za dopuštenje odlaska tj. za garanciju da neće biti tužena (odnosno da će se tadašnji pravilnik poštivati od zdravstvene ustanove) te da ukoliko će biti ikakve pravne reprekusije da neće otići. Svi su joj cijelo vrijeme lagali i obmanjivali. I za sve što je napravila to joj je hvala.

Na kraju, Teo Kandučar je zamolio za pomoć u rješavanju, kako je kazao, “ove drame”:

” Moja obitelj i ja ništa ne svojatamo. Samo želimo da se ova svakodnevna tortura okonča. Želimo samo da nam se vrate naši životi. Nerijetko čujem svoju majku kako jeca po noći, zbog svega ovoga, bez mogućnosti da joj pomognem. Prošlu nedjelju sam proveo sa majkom u KB Merkur jer je baka završila na hitnoj zbog problema sa srcem. Problema koji su ovoga plod. Molim Vas za pomoć. Svaki dan mi sve ovo para dušu. Samo želim svoju obitelj natrag. Ukoliko su iskreno spremni za razgovore radi okončanja ovog slučaja nagodbom neka onda to poduzmu. Molim Vas da ih otvoreno pozovite da do kraja ovoga mjeseca organiziraju sastanak na kojem će se obje stranke naći i sklopiti nagodbu… i okončati sve ovo”…

Autor: Snježana Vučković